Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-141/21 (H.H.I.)

Odluka donesena 23. 02. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-141/21

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 141/21, rješavajući apelaciju H.H.I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio H.H.I.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 I 048502 12 I.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 96 0 I 048502 12 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Brčko distrikta Bosne i Hercegovine da apelantu H.H.I. isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine i Vladi Brčko distrikta Bosne i Hercegovine da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. H.H.I. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 18. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 I 048502 12 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 22. decembra 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 21. januara 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Apelantu je 25. januara 2022. godine dostavljen odgovor Osnovnog suda na izjašnjenje. Apelant nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Osnovnog suda. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant i E.H.I. kao tražioci izvršenja su 23. oktobra 2012. godine Osnovnom sudu dostavili uređeni prijedlog za izvršenje protiv izvršenika H.I.S., na osnovu izvršne isprave-pravosnažnog i izvršnog Rješenja Osnovnog suda broj 96 0 P 005183 09 P od 11. februara 2011. godine radi uspostavljanja prijašnjeg stanja posjeda i namirenja troškova parničnog i izvršnog postupka pljenidbom do 1/3 novčanih primanja koja izvršenik prima od Federalnog zavoda za PIO.

7. Osnovni sud je 14. decembra 2012. godine donio Rješenje o izvršenju broj 96 0 I 048502 12 I određujući predloženo izvršenje.

8. Odlučujući o prigovoru izvršenika, drugostepeni sud je 14. marta 2013. godine donio rješenje kojim je prigovor izvršenika odbio.

9. Osnovni sud je 5. septembra 2013. godine naložio sudskom izvršitelju prinudno izvršenje radi uspostavljanja prijašnjeg stanja.

10. Sudski izvršitelj je 21. oktobra 2013. godine pristupio prinudnom provođenju izvršenja u prisustvu stranaka i radne snage koja je angažirana od apelanta, ali izvršenje nijeprovedeno jer izvršenik nije dozvolio sprovođenje izvršenja.

11. Po pravosnažnosti rješenja o izvršenju Osnovni sud je 15. novembra 2013. godine naložio Federalnom zavodu za MIO provođenje izvršenja na ime troškova parničnog i izvršnog postupka.

12. Osnovni sud je 30. maja 2014. godine ponovno pokušao prinudno provođenja izvršenja.

13. Sudski izvršitelj je 28. oktobra 2016. godine na zapisniku konstatirao da su apelant i drugi tražilac izvršenja uspostavili prijašnje stanje tako što su izvršili postavljanje željezne ograde, te da je izvršna radnja u cijelosti završena.

14. Osnovni sud je 7. novembra 2016. godine putem zaključka pozvao apelanta i drugog tražioca izvršenja da se izjasne da li je njihovo novčano potraživanje u ovoj pravnoj stvari u cijelosti namireno, uz upozorenje na posljedice nepostupanja.

15. Apelant i drugi tražilac izvršenja su 14. novembra 2016. godine Osnovni sud obavijestili da su prouzrokovani troškovi provođenjem izvršenja u ukupnom iznosu od 1.883,25 KM (koji se odnose na troškove postupka prema rješenju o izvršenju, troškove nabavke željezne ograde, angažovanje radne snage, nagrade za pristup punomoćnika i troškove prijevoza apelanta), te su predložili da Osnovni sud donese odluku o njihovom namirenju.

16. Osnovni sud je 13. januara 2022. godine naložio Federalnom zavodu za PIO da dostavi izvještaj o provođenju naloženog izvršenja.

17. Postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da je tokom postupka urgirao pred Osnovnim sudom s ciljem okončanja postupka, da Osnovni sud još uvijek nije odlučio o troškovima radi provođenja izvršenja, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

19. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka naveden u činjeničnom dijelu odluke, ukazujući da je sudija koji je bio zadužen za navedeni predmet već duže vrijeme na bolovanju, te da mu je predmetni spis početkom 2022. godine presigniran kao sada postupajućem sudiji radi davanja odgovora na apelaciju. Osnovni sud je naveo da je 13. januara 2022. godine od Federalnog zavoda za PIO zatražio izvještaj oprovođenju naloženog izvršenja jer, kako navodi, u toku postupka nije imao saznanja o dinamici sprovođenja izvršenja troškova parničnog i izvršnog postupka na penziji izvršenika. U vezi s tim, navodi da će nakon što zaprimi izvještaj o provođenju izvršenja od FZPIO nastaviti postupak izvršenja u pogledu naplate dodatnih troškova u ovom izvršnom postupku.

V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o izvršnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine" br. 39/13 i 47/17) relevantne odredbe glase: Član 6.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja i obezbjeđenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Osnovni sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Član 14.

Rokovi za postupanje (1) Osnovni sud je dužan o prijedlogu za dozvolu izvršenja odlučiti u roku od osam (8) dana, računajući od dana podnošenja prijedloga, a o prigovoru na rješenje o dozvoli izvršenja, u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

(2) O žalbi odlučuje Apelacioni sud u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana prijema žalbe.

Član 57.

Nepravilnosti pri provođenju izvršenja (1) Stranka ili učesnik mogu, podneskom, tražiti od suda da otkloni nepravilnost koju je sudski izvršilac, odnosno izvršilac po ugovoru, pričinio u provođenju izvršenja.

(2) U slučaju da su stranke ili učesnik podneskom tražili od Osnovnog suda da otkloni nepravilnosti iz stava 1 ovog člana, sudski izvršilac, odnosno izvršilac po ugovoru, dužan je bez odlaganja, o tome obavijestiti Osnovni sud.

Član 79.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

[...]

VI. Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u njenim entitetima ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 331/17 od 15. juna 2017. godine, tačka 14. s daljnjim referencama,, dostupna na www.ustavnisud.ba), a koja argumentacija se mutatis mutandis, može primijeniti i na Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine u konkretnom slučaju, budući da je tek nakon podnošenja apelacije, 6. marta 2021. godine u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine stupio na snagu Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“ broj 2/21). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Relevantni principi

26. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

27. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi, Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 23. oktobra 2012. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatrat će period duži od devet godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

29. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom predmetu, jer je predloženo dvojako izvršenje, odnosno pored činidbe, u konkretnom predmetu predloženo je izvršenje i na penziji izvršenika.

30. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka ulagao urgencije ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu, kao i da svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu postupka iz čega se može zaključiti da je predmetni postupak za apelanta od većeg značaja. Nadalje, analizirajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovnom sudu trebalo oko mjesec i po dana da po uređenom prijedlogu za izvršenje donese rješenje o izvršenju u predmetnom postupku, što je u suprotnosti sa odredbom člana 15. Zakona o izvršnom postupku. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u relativno razumnim rokovima preduzeo veći broj procesnih radnji s ciljem izvršenja rješenja o izvršenju na način da je, nakon pravosnažnosti, rješenje o izvršenju dostavio Federalnom zavodu za PIO radi provođenja izvršenja na ime troškova parničnog i izvršnog postupka, kao i da je sudski izvršilac tog suda u tri navrata izlazio na lice mjesta radi provođenja predmetnog rješenja o izvršenju, što je u konačnici rezultiralno da je 28. oktobra 2016. godine izvršna radnja, uspostavljnje prijašnjeg stanja, u cijelosti završena. Nakon toga, Ustavni sud zapaža potpunu pasivnost Osnovnog suda u periodu od oko pet godina imajući u vidu da su apelant i drugi tražilac izvršenja 14. novembra 2016. godine Osnovni sud obavijestili o dodatnim troškovima izvršenja i predložili da se o tome odluči, pa do 13. januara 2022. godine, kada je Osnovni sud naložio Federalnom zavodu za PIO da dostavi izvještaj o provođenju naloženog izvršenja. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u odgovoru na apelaciju naveo da će nakon što zaprimi izvještaj o provođenju izvršenja od FZPIO nastaviti postupak izvršenja u pogledu naplate dodatnih troškova u ovom izvršnom postupku. Navedene periode pasivnosti u odgovoru na apelaciju Osnovni sud pravda bolovanjem postupajućeg sudije. Ustavni sud smatra da bolest sudije (odnosno bolovanje sudije) ne može biti razlog nepostupanja u predmetu, kao i da se ta okolnost, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za dužinu trajanja postupka, jer javna vlast ima dužnost da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Stoga, s obzirom na izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra, iako je Osnovni sud preduzimao određene procesne radnje u predmetnom izvršnom postupku, da je taj sud imao i značajan period neaktivnosti. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer Osnovni sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

31. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno pravo apelanta na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

33. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

34. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Brčko distrikta Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

35. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer Osnovni sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

37. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-141/21 (H.H.I.) | Sudska praksa | Aktio