Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4102/21 (M. M. i drugi)

Odluka donesena 23. 02. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4102/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-4102/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Mira Mitrović i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Mira Mitrović protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 110224 20 Gž 3 od 24. marta 2021. godine;

Enver Šabić protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 043315 21 Gž od 20. maja 2021. godine;

Centralna banka Bosne i Hercegovine protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 033457 20 Gž od 24. maja 2021.

godine;

Ibrahim Kličić protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 K 046717 21 Kž 2 od 27. oktobra 2021. godine;

zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-4102/21

1. Mira Mitrović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banjaluke, koju zastupa Ljubiša Dragičević advokat iz Banjaluke, podnijela je 3. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 71 0 P 110224 21 Rev 2 od 16. septembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantkinje izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 110224 20 Gž 3 od 24. marta 2021. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 110224 19 P 2 od 19. jula 2019. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantkinje da se utvrdi da je apelantkinja po osnovu održaja stekla pravo susvojine na nekretninama pobliže označenim izrekom predmetne presude, pa da je tužena (R.Ž.) dužna priznati i trpjeti da se apelantkinja na osnovu te presude uknjiži kao vlasnik predmetne nepokretnosti kod nadležnog zemljišnoknjižnog odjeljenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, te je obavezana apelantkinja da tuženoj naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

3. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 19. jula 2019. godine, Okružni sud je Presudom broj 71 0 P 110224 20 Gž 3 od 24. marta 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Odlučujući o reviziji apelantkinje izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 24. marta 2021. godine, Vrhovni sud RS je Rješenjem broj 71 0 P 110224 21 Rev 2 od 16. septembra 2021. godine (vrijednost predmeta spora 21.000,00 KM) predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud RS je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, dok je odredbama člana 321. stav (2) ZPP propisano da, kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos (kao što je to slučaj u konkretnom predmetu) mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužilac naznačio u tužbi. U vezi s tim, Vrhovni sud je ukazao da je apelantkinja u predmetnoj tužbi naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 21.000,00 KM. Vrhovni sud je zaključio da, kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude, dakle, ne prelazi novčani cenzus propisan odredbom člana 237. stav (2) ZPP, predmetna revizija je nedopuštena.

5. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu RS koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantkinja izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum kada je apelantkinja primila drugostepenu presudu, budući da je rješenje Vrhovnog suda RS doneseno 16. septembra 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelantkinja drugostepenu presudu primila prije tog datuma. Apelantkinja je predmetnu apelaciju podnijela 3. decembra 2021. godine.

2. AP-4247/21

6. Enver Šabić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, kojeg zastupa Amir Ezić advokat iz Bosanske Krupe, podnio je 13. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 18 0 P 043315 21 Rev od 2. septembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 18 0 P 043315 21 Gž od 20. maja 2021. godine.

7. Presudom Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 18 0 P 043315 19 P od 3. februara 2021. godine (vrijednost predmeta spora 5.200,00 KM) odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se utvrdi da je apelant vlasnik nekretnina pobliže označenih izrekom predmetne presude, pa da se naloži Zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda da na osnovu utvrđenja iz predmetne presude u zemljišnim knjigama apelanta upiše kao vlasnika predmetnih nekretnina, što je tužena (Federacija BiH) dužna trpjeti. Obavezan je apelant da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu.

8. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 3. februara 2021. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 18 0 P 043315 21 Gž od 20. maja 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

9. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 20. maja 2021. godine, Vrhovni sud FBiH je Rješenjem broj 18 0 P 043315 21 Rev od 2. septembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud FBiH je naveo da se predmetni tužbeni zahtjev odnosi na nenovčano potraživanje, pa da je, za ocjenu prava na izjavljivanje revizije, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je apelant u tužbi označio, shodno odredbama člana 53. stav (2) tačka 4) ZPP, a u vezi sa članom 321. stav (2) ZPP. Vrhovni sud FBiH je ukazao da, kako je u predmetnoj tužbi označena vrijednost predmeta spora u iznosu od 5.200,00 KM, to je vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude u pravosnažno odbijajućem dijelu utvrđenja prava vlasništva ispod propisanog cenzusa određenog navedenim odredbama ZPP, pa je predmetna revizija nedopuštena. Takođe, Vrhovni sud je ukazao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopustivost revizije u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP.

10. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum kada je apelant primio drugostepenu presudu, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 2. septembra 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je predmetnu apelaciju podnio 13. decembra 2021. godine.

3. AP-4436/21

11. Centralna banka Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Lana Sarajlić advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 P 033457 21 Rev od 20. oktobra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantkinje izjavljena protiv Presude Suda BiH broj S1 3 P 033457 20 Gž od 24. maja 2021. godine.

12. Presudom Suda BiH broj S1 3 P 033457 20 P od 25. avgusta 2020. godine (vrijednost predmeta spora 4.071,60 KM) odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca (S.S.) da se ponište kao nezakonita rješenja apelantkinje od 17. juna 2019. godine, 1. avgusta 2019. godine i 22. oktobra 2019. godine, te da se obaveže apelantkinja da tužiocu, na ime troškova zastupanja u disciplinskom postupku, isplati iznos od 4.071,60 KM sa zateznom zakonskom kamatom. Obavezan je tužilac da apelantkinji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.263,60 KM.

13. Odlučujući o žalbi tužioca izjavljenoj protiv presude Suda BiH od 25. avgusta 2020. godine, taj sud je Presudom broj S1 3 P 033457 20 Gž od 24. maja 2021. godine predmetnu žalbu djelimično usvojio i prvostepenu presudu preinačio na način da je poništio sva pobijana rješenja apelantkinje kao nezakonita, dok je, u dijelu u kojem je prvostepenom presudom odbijen tužbeni zahtjev za obavezivanje apelantkinje da tužiocu isplati iznos od 4.071,60 KM na ime troškova zastupanja u disciplinskom postupku sa zakonskom zateznom kamatom, žalbu tužioca odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

14. Odlučujući o reviziji apelantkinje izjavljenoj protiv presude Suda BiH od 24. maja 2021. godine, taj sud je Rješenjem broj S1 3 P 033457 21 Rev od 20. oktobra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da je odredbama člana 204. stav (2) Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, te da je u predmetnoj pravnoj stvari kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 4.071,60 KM. Takođe, da revizija nije dopuštena ni po stavu (3) navedenog člana zakona (kojim je propisano da, izuzetno, Sud BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima).

15. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja protiv drugostepene presude izjavila reviziju Sudu BiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantkinja izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum kada je apelantkinja primila drugostepenu presudu, budući da je rješenje Suda BiH (kojim je odbačena revizija protiv drugostepene presude tog suda) doneseno 20. oktobra 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelantkinja drugostepenu presudu primila prije tog datuma. Apelantkinja je predmetnu apelaciju podnijela 27. decembra 2021. godine.

4. AP-144/22

16. Ibrahim Kličić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 13. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 K 046717 21 Kž 2 od 27. oktobra 2021. godine.

17. Presudom Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 20 0 K 046717 17 K od 11. maja 2021. godine apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela Skidanje ili povreda službenog pečata ili znaka iz člana 366. Krivičnog zakona Federacije BiH, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

18. Odlučujući o žalbama branioca apelanta (advokat G.B.) i apelanta izjavljenim protiv presude Općinskog suda od 11. maja 2021. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 20 0 K 046717 21 Kž 2 od 27. oktobra 2021. godine predmetne žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu.

19. Iz apelacionih navoda proizlazi da je apelant osporenu presudu Kantonalnog suda od 27. oktobra 2021. godine primio 5. novembra 2021. godine, dok je Ustavni sud, uvidom u bazu podataka operativnog sistema za upravljanje predmetima Kantonalnog suda, utvrdio da je branilac apelanta osporenu presudu Kantonalnog suda od 27. oktobra 2021. godine primio 8. novembra 2021. godine. Predmetna apelacija je podnesena 13. januara 2022. godine.

Spajanje predmeta

20. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4102/21. Apelacioni navodi

21. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

22. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

23. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u predmetima br. AP-4102/21, AP-4247/21 i AP-4436/21 protiv odluka drugostepenih sudova izjavili revizije, koje su odlukama nadležnih sudova odbačene kao nedopuštene. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da je revizija kao vanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostepenih sudova navedene u dispozitivu ove odluke. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelantu u predmetu broj AP-144/22 osporena odluka uručena 5. novembra 2021. godine, da je njegovom braniocu osporena odluka uručena 8. novembra 2021. godine, a da je apelacija podnesena 13. januara 2021. godine. Budući da su, dakle, sve predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporene (konačne) odluke.

24. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4102/21 (M. M. i drugi) | Sudska praksa | Aktio