Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4282/21 (S.K. i drugi)

Odluka donesena 23. 02. 2022.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4282/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-4282/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli S. K. i „Maksmara“ d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana

58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

S. K. zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske „u predmetu odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 026456 20 U od 3. decembra 2021.

godine“;

“Maksmara” d.o.o. Banjaluka zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 71 0 258677 17 I;

zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-4282/21

1. S. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Grada, podnio je 16. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) „u predmetu odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 026456 20 U od 3. decembra 2021. godine“.

2. Rješenjem Komisije za implementaciju člana 142. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Komisija) Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) od 1. novembra 2019. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za ostvarivanje prava na otpremninu.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Komisije od 1. novembra 2019. godine, Ministarstvo je rješenjem od 18. marta 2020. godine predmetnu žalbu odbilo kao neosnovanu.

4. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 026456 20 U od 3. decembra 2021. godine uvažena je tužba apelanta i poništeno rješenje Ministarstva od 18. marta 2020. godine.

5. Prema apelacionim navodima, Ministarstvo je Vrhovnom sudu podnijelo zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, presude Okružnog suda od 3. decembra 2021. godine, te je predmetni postupak u toku pred tim sudom koji, do dana podnošenja predmetne apelacije, nije odlučio o prednjem zahtjevu Ministarstva.

2. AP-178/22

6. „Maksmara“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sanjin Kosić advokat iz Banjaluke, podnio je 17. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 258677 17 I.

7. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 258677 17 I od 28. aprila 2017. godine, po prijedlogu apelanta kao tražioca izvršenja podnesenom na osnovu pravosnažne presude Okružnog suda od 24. januara 2017. godine, određeno je izvršenje protiv izvršenika (J.V.) utvrđivanjem vrijednosti nekretnina izvršenika pobliže označenih predmetnim rješenjem, te prodajom predmetnih nekretnina i namirenjem apelanta iz iznosa dobijenog prodajom.

8. Prema apelacionim navodima, predmetni postupak je u toku pred Osnovnim sudom koji, do dana podnošenja predmetne apelacije, „nije preduzeo bilo koju izvršnu radnju u cilju namirenja predmetnog potraživanja apelanta“.

Spajanje predmeta

9. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4282/21.

Apelacioni navodi

10. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetnim postupcima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), dok apelant u predmetu AP-178/22 ističe i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Relevantni propisi

11. Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku ( „Službeni glasnik RS“, broj 99/20), u relevantnom dijelu glasi:

Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku Član 4.

Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku su:

1) zahtjev za ubrzanje postupka, 2) tužba za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i na pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Nadležnost za odlučivanje Član 6.

(1) Zahtjev za ubrzanje postupka podnosi se sudu pred kojim se vodi postupak. (2) O zahtjevu iz stava 1. ovog člana odlučuje predsjednik suda, a ako se radi o predmetu u kojem postupa predsjednik suda, o zahtjevu za ubrzanje postupka odlučuje zamjenik predsjednika suda.

(3) Postupak koji se vodi po odredbama ovog zakona je jednostranački i sprovodi se bez održavanja ročišta.

(4) Na pitanja postupka o odlučivanju o zahtjevu za ubrzanje postupka koja nisu uređena ovim zakonom, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje vanparnični postupak.

Vrste pravičnog zadovoljenja Član 19.

Pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku može se ostvariti:

1) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku, 2) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku i dosuđivanjem novčane naknade, 3) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku i dosuđivanjem novčane naknade i objavljivanjem presude da je stranci u sudskom postupku bilo povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, 4) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku i objavljivanjem presude da je stranci u sudskom postupku bilo povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Član 21.

(1) Tužbu za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku (u daljem tekstu:

tužba) može podnijeti tužilac koji je prethodno nadležnom sudu podnio zahtjev za ubrzanje postupka.

(2) Tužba iz stava 1. ovog člana podnosi se Vrhovnom sudu, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana prijema pravosnažne odluke donesene po zahtjevu stranke za ubrzanje postupka.

Stupanje na snagu Član 35.

Ovaj zakon objavljuje se u „Službenom glasniku Republike Srpske“, a stupa na snagu 1. januara 2021. godine.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

13. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

14. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje konkretnih predmeta, odnosno činjenicu da se apelacije odnose na dužinu trajanja predmetnih postupaka, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju nisu stekli uslovi za izuzetnu dopustivost apelacije u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, budući da su apelacije podnesene nakon 1. januara 2021. godine, odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 99/20), koji propisuje pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj. Naime, Ustavni sud smatra da Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj predstavlja efektivan pravni lijek koji apelanti, u skladu sa principom supsidijarnosti, trebaju iskoristiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-148/21 od 16. marta 2021. godine, tačka 12., dostupna na internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).

15. Ustavni sud, dakle, zapaža da su apelanti predmetne apelacije podnijeli 16. decembra 2021. godine i 17. januara 2022. godine, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupcima koji se vode pred redovnim sudovima u Republici Srpskoj. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelanti nisu, shodno odredbama člana 6. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (koji je stupio na snagu 1. januara 2021. godine) prije podnošenja predmetnih apelacija podnijeli redovnim sudovima (pred kojima se vode predmetni postupci) zahtjev za ubrzanje postupka u cilju zaštite svog prava na suđenje u razumnom roku, odnosno, propustili su da iscrpe efikasne pravne lijekove propisane Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacije ne mogu razmatrati.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4282/21 (S.K. i drugi) | Sudska praksa | Aktio