Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-920/21 (Robni centar Rakitno d.d. u likvidaciji)

Odluka donesena 23. 02. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-920/21

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 920/21, rješavajući apelaciju Robnog centra Rakitno d.d. u likvidaciji, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 23. veljače 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Robni centar Rakitno d.d.

u likvidaciji.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Širokom Brijegu kao predmet broj 64 0 Ip 010400 00 Ip.

Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Širokom Brijegu da, u skladu s ovom odlukom, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 64 0 Ip 010400 00 Ip u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Širokom Brijegu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Robni centar Rakitno d.d. u likvidaciji (u daljnjem tekstu: apelant), zastupan po likvidatoru Stjepanu Kolobariću, kojeg zastupa Odvjetničko društvo „Gavran“ d.o.o. Posušje, podnio je 19. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 64 0 Ip 010400 00 Ip.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 28. prosinca 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je 24. siječnja 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Kantonalni sud je 6. siječnja 2022. godine dostavio odgovor.

5. Apelantovom punomoćniku su 25. siječnja 2022. godine dostavljeni odgovori Općinskog suda i Kantonalnog suda na izjašnjenje. Apelantov punomoćnik je 1. veljače 2022. godine dostavio svoje izjašnjenje na odgovore Općinskog suda i Kantonalnog suda.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Rješenjem Općinskog suda broj lp-56/98 od 29. siječnja 1998. godine osigurano je novčano potraživanje Hrvatske banke d.d. Mostar zasnivanjem založnog prava na nekretnini apelanta, kao založnog dužnika, koje se temelji na zaključenom ugovoru o kreditno-garantnim poslovima. Iz apelacijskih navoda proizlazi da je Hrvatska banka d.d. Mostar (sada UniCredit banka d.d.) 20. srpnja 2000. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv apelanta na temelju Rješenja Općinskog suda broj Ip-56/98 od 29. siječnja 1998. godine radi naplate novčanog potraživanja. Općinski sud je 20. srpnja 2000. godine donio Rješenje o izvršenju broj Ip.210/00 određujući izvršenje procjenom i prodajom apelantovih nekretnina.

8. Općinski sud je u tri navrata (10. srpnja i 21. kolovoza 2006. godine, te 17. prosinca 2009. godine) bezuspješno određivao/održavao javne dražbe za prodaju predmetnih nekretnina.

9. Općinski sud je 17. svibnja 2010. godine primio podnesak trećih osoba kojim obavještavaju Općinski sud da je apelant prestao postojati, te traže da se postupak obustavi.

10. Iz apelacijskih navoda proizlazi da je Općinski sud 1. rujna 2010. godine donio zaključak kojim je pozvao tražitelja izvršenja da uredi prijedlog za izvršenje na način da kao izvršenika-apelanta označi pravnu osobu koja je na zakonit način preuzela dug iz izvršne isprave.

11. Općinski sud je 4. listopada 2010. godine donio Rješenje broj 64 0 Ip 010400 00 Ip kojim je prijedlog tražitelja izvršenja odbacio kao neuredan, obustavio izvršenje i ukinuo sve provedene izvršne radnje. Odlučujući o žalbi tražitelja izvršenja, drugostupanjski sud je 21. prosinca 2010. godine donio rješenje kojim je žalbu tražitelja izvršenja uvažio, prvostupanjsko rješenje ukinuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

12. Općinski sud je 18. travnja 2012. godine donio Rješenje broj 64 0 L 017043 11 L kojim je odredio da će se provesti likvidacijski postupak nad apelantom, a kao likvidator je postavljen Stjepan Kolobarić.

13. Iz apelacijskih navoda proizlazi da je Općinski sud 2. prosinca 2014. godine donio Rješenje broj 64 0 Ip 010400 00 Ip kojim je izvršenje u predmetnoj stvari obustavio i ukinuo sve provedene izvršne radnje, te je Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda naloženo brisanje zabilježbe predmetnog rješenja o izvršenju sa svih nekretnina koje su u apelantovom vlasništvu, a na kojim je upisana zabilježba. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je održano treće ročište za prodaju nekretnina, međutim da se one nisu prodale. Odlučujući o žalbi tražitelja izvršenja, drugostupanjski sud je 19. svibnja 2015. godine donio rješenje kojim je žalbu uvažio, prvostupanjsko rješenje ukinuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

14. Općinski sud je 25. travnja 2016. godine donio rješenje kojim je odbio kao neutemeljen prijedlog tražitelja izvršenja za ponovnu procjenu predmetnih nekretnina. Odlučujući o žalbi tražitelja izvršenja, drugostupanjski sud je 7. srpnja 2016. godine donio rješenje kojim je žalbu odbio i prvostupanjsko rješenje u cijelosti potvrdio.

15. Iz apelacijskih navoda proizlazi da je Općinski sud 25. listopada 2016. godine donio Rješenje broj 64 0 lp 010400 00 Ip kojim je izvršenje u ovom predmetu obustavio i ukinuo sve provedene radnje, te je Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda naloženo brisanje zabilježbe predmetnog rješenja o izvršenju sa svih nekretnina koje su u apelantovom vlasništvu na kojim je upisana zabilježba predmetnog rješenja o izvršenju. Iz apelacijskih navoda proizlazi da je, odlučujući o žalbi tražitelja izvršenja, drugostupanjski sud 10. veljače 2017. godine donio rješenje kojim je žalbu uvažio, prvostupanjsko rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.

16. Općinski sud je 28. kolovoza 2017. godine donio Rješenje broj 64 0 lp 010400 00 lp kojim je izvršenje u ovom predmetu obustavio i ukinuo sve provedene izvršne radnje. Odlučujući o žalbi tražitelja izvršenja, drugostupanjski sud je 8. siječnja 2018. godine donio rješenje kojim je žalbu uvažio, prvostupanjsko rješenje ukinuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

17. Rješenjem Općinskog suda od 29. siječnja 2018. godine određeno je, između ostalog, da se izvršenje u odnosu na prodaju nekretnina, bliže označenih u izreci predmetnog rješenja, obustavlja i ukidaju sve provedene izvršne radnje u odnosu na prodaju naprijed navedenih nekretnina. U odnosu na ostale apelantove nekretnine predmetno rješenje o izvršenju je u cijelosti ostalo na snazi, te je određeno da će se u odnosu na njih izvršenje nastaviti. Odlučujući o apelantovoj žalbi, drugostupanjski sud je 20. kolovoza 2018. godine donio rješenje kojim je žalbu odbio i prvostupanjsko rješenje potvrdio.

18. Općinski sud je 29. svibnja 2020. godine donio Rješenje broj 64 0 lp 010400 00 lp kojim je odredio da tražitelj izvršenja B2 Kapital d.o.o. Sarajevo stupa na mjesto UniCredit Zagrebačka banka d.d. Mostar, kao tražitelj izvršenja, s naplatom potraživanja u ovom izvršnom postupku. Odlučujući o apelantovom prigovoru, Općinski sud je 29. listopada 2020. godine donio rješenje kojim je apelantov prigovor odbio, te je istim rješenjem odbio i prijedlog za brisanje hipoteke sa nekretnina bliže označenih u izreci navedenog rješenja. Odlučujući o žalbi apelanta kao izvršenika/založnog izvršenika, drugostupanjski sud je 24. veljače 2021. godine donio rješenje kojim je žalbu odbio i prvostupanjsko rješenje potvrdio.

19. Općinski sud je naveo da je apelant 20. travnja 2021. godine izjavio prigovor na zaključak Općinskog suda o zakazivanju ročišta za procjenu vrijednosti nekretnina koje još uvijek nisu bile procjenjivane.

20. Postupak je u tijeku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

21. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja izvršnog postupka u kojem ima svojstvo izvršenika, odnosno založnog dužnika povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant je naveo tijek postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je predmetnim rješenjem o izvršenju određeno izvršenje procjenom i prodajom apelantovih nekretnina radi naplate novčanog potraživanja, po prijedlogu tražitelja izvršenja, na temelju pravomoćnog i izvršnog Rješenja broj Ip. 56/98 od 29. siječnja 1998. godine. U svezi s tim, navodi da postupak izvršenja traje oko 21 godinu i da još nije okončan. Ukazuje da je postupak od velikog značaja za apelanta, te da se duljina postupka može staviti na teret redovnim sudovima, koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano odredbama ZIP-a i ZPP i nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obvezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, učinkovito i bez nepotrebnog odugovlačenja.

b) Odgovori na apelaciju

22. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su navodi apelacije u cijelosti netočni imajući u vidu da je, kako se navodi, u više navrata donosio odluke koje su stranke u postupku osporavale žalbama. Navodi da je pred Općinskim sudom pokrenut likvidacijski postupak na apelantov prijedlog, te da je apelant osporio pravo, odnosno potraživanje UniCredit banke d.d. (kao tražitelja izvršenja). Općinski sud također navodi da je apelant pred tim sudom, kao i pred Općinskim sudom u Mostaru pokrenuo parnične postupke, kao i da je u likvidacijskom postupku vjerovnike, čija su potraživanja osporena, uputio da mogu pokrenuti parnicu radi utvrđenja osporenih potraživanja. U svezi s tim, navodi da likvidator apelanta u momentu osporavanja potraživanja vjerovnika nije obavijestio Općinski sud o već pokrenutom parničnom postupku protiv UniCredit banke d.d. kao tražitelja izvršenja, a koji se, kako se navodi, vodio pred Općinskim sudom u Mostaru, sada pod br. 58 0 Ps 0160060 15 Ps i 58 0 Ps 160060 20 Ps 2. Navodi da je apelant u više navrata osporavao odluke tog suda, bilo žalbama protiv rješenja suda bilo žalbama protiv zaključaka suda, što je, kako se navodi, u znatnoj mjeri doprinijelo trajanju ovog izvršnog postupka. Općinski sud navodi da, kao prilog činjenici da je učinio sve da bi se ovaj izvršni postupak okončao što prije, izvršni postupak nikada nije prekinuo iako je, kako navodi, postojala i još uvijek postoji zakonska mogućnost za navedeno s obzirom na to da je nad apelantom otvoren likvidacijski postupak. U svezi s tim navodi da bi se u situaciji da je ovaj izvršni postupak prekinut radi otvaranja likvidacijskog postupka, po likvidacijskom postupku ne bi mogla poduzeti niti jedna radnja sve do pravomoćnog okončanja parničnog postupka s obzirom na to da je apelant osporio prijavu potraživanja UniCredit banke d.d., a u parničnom postupku se tražilo poništenje predmetnih ugovora o kreditu i mjenica na temelju kojih je i pokrenut ovaj izvršni postupak. Smatra da ovaj sud nije povrijedio apelantova prava, tim više što je apelant u više navrata svojim žalbama praktično usporio cijeli izvršni postupak, a posebno imajući u vidu činjenicu da ovaj sud nema saznanja je li parnični postupak pred Općinskim sudom u Mostaru pravomoćno okončan jer nije riješeno o apelantovom alternativnom tužbenom zahtjevu s obzirom na to da su i ovaj izvršni i likvidacijski postupak međusobno povezani jer je apelant u izvršnom postupku izvršenik, a u likvidacijskom postupku apelant je predlagač.

23. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ostaje pri navodima iznesenim u svom rješenju od 24. veljače 2021. godine, u kojem su, kako navodi, obrazloženi razlozi za odbijanje žalbe apelanta kao izvršenika/založnog izvršenika u odnosu prigovor izjavljen protiv rješenja prvostupanjskog suda od 29. svibnja 2020. godine i zahtjev za brisanje hipoteke sa nekretnina označenih kao u izreci pobijanog rješenja. Navodi da ostaje i pri navodima iz ostalih rješenja ovog suda na koje se odnosi apelacija. Ističe da je sam apelant svojim ponašanjem doprinio duljini trajanja postupka. Zbog prednje navedenog, predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena.

24. Apelantov punomoćnik je 1. veljače 2022. godine dostavio svoje izjašnjenje na odgovore Općinskog suda i Kantonalnog suda, iz kojeg proizlazi da ostaje pri navodima apelacije, te da nije doprinio duljini trajanja postupka. Ponovo napominje da je postupak četiri puta vraćan na ponovni postupak i odluku.

V.Relevantni propisi

25. U Zakonu o ovršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Članak 5.

Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.

(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.

Članak 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.

Članak 63.

Obustava ovrhe (1) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o ovrsi bude pravomoćno ukinuta.

(2) Ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, sukladno odredbama koje uređuju obligacijske odnose, treća osoba ispuni obvezu prema tražitelju ovrhe umjesto ovršenika.

(3) Ovrha će se obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi ovrhe iz stavka 3. ovoga članka sud će pozvati tražitelja ovrhe da podnese prijedlog iz članka 8. stavak 3. ovoga zakona, u roku od 15 dana od dana primitka poziva. Rješenje o obustavi ovrhe sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neutemeljen. (5) Ovrha na pojedinim predmetima će se na prijedlog ovršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon istjeka roka za prigovor, sprovedbom ovrhe zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je na njima mogućnost ovrhe ograničena.

(6) Rok za prijedlog uslijed razloga iz stavka 5. ovoga članka iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je ovršenik doznao da je ovrhom zahvaćen predmet koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojemu je mogućnost ovrhe ograničena. Nakon istjeka roka od 30 dana od poduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stavka 5. ovoga članka, prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti.

(7) Rješenjem o obustavi ovrhe ukinut će se sve sprovedene ovršne radnje, ako se time ne dotiču stečena prava trećih osoba.

Članak 64.

Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

VI.Dopustivost

26. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

28. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se, u biti, odnosi na duljinu izvršnog postupka u kojem apelant ima procesni položaj izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoje principijelno stajalište o neprimjenjivosti članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno stranka protiv koje se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoje stajalište da su članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjivi u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. ožujka 2004. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant u predmetnoj apelaciji prigovara duljini postupka u kojem je njegova obveza utvrđena na temelju vjerodostojne isprave, odnosno sporazuma o zasnivanju založnog prava na apelantovim nekretninama. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), koja je primjenjiva u konkretnom slučaju, u predmetu u kojem je aplikant također osporavao duljinu trajanja izvršnog postupka u kojem je imao procesni položaj izvršenika, a koji je pokrenut na temelju vjerodostojne isprave, u kojoj se navodi da budući da postoji spor koji se odnosi na način ostvarivanja građanskih prava i obveza podnositelja aplikacije, te da s obzirom na to da rezultat tog spora ima posljedice za aplikantova imovinska prava, Europski sud smatra da se garancije članka 6. Europske konvencije odnose na konkretni postupak (vidi Europski sud, Jedamski protiv Poljske, presuda od 29. lipnja 2000. godine, aplikacija broj 29691/96). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja apelant u predmetnom izvršnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i da je predmetna apelacija koja je podnesena u odnosu na duljinu izvršnog postupka, koji nije učinkovito okončan, dopustiva prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

29. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII.Meritum

30. Apelant smatra da je zbog duljine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

31. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

32. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

33. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. veljače 2007. godine, stavak 26.).

34. U svezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obvezu organizirati sustav za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigurati njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Europski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Europskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84.–86., 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Razdoblje koje se uzima u obzir

35. Uvažavajući specifičnost izvršnog postupka, Ustavni sud nalazi da dan donošenja rješenja o izvršenju predstavlja trenutak kada je izvršni postupak počeo teći za apelanta kao izvršenika, te se to razdoblje treba cijeniti u kontekstu duljine trajanja postupka. Dakle, od donošenja rješenja o izvršenju 20. srpnja 2000. godine do odluke Ustavnog suda proteklo je više od 21 godine. Analiza duljine trajanja izvršnog postupka

36. Ustavni sud nalazi da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je pokrenut na temelju sporazuma o zasnivanju založnog prava na apelantovim nekretninama radi osiguranja potraživanja iz ugovora o kreditno-garantnim poslovima, koji se, imajući u vidu okolnosti slučaja, može smatrati složenijim postupkom. Analizirajući apelantovo ponašanje u konkretnom slučaju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji ukazuju da je apelant doprinio predmetnoj duljini postupka.

37. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud nakon donošenja rješenja o izvršenju 20. srpnja 2000. godine u razumnim razdobljima u tri navrata (10. srpnja i 21. kolovoza 2006. godine, te 17. prosinca 2009. godine) bezuspješno određivao/održavao javne dražbe za prodaju predmetnih nekretnina, kao i da je u razumnom roku, postupajući po podnesku trećih osoba, pozvao tražitelja izvršenja da uredi prijedlog za izvršenje na način da kao izvršenika-apelanta označi pravnu osobu koja je na zakonit način preuzela dug iz izvršne isprave. U nastavku postupka Ustavni sud primjećuje da su Općinski sud i Kantonalni sud donijeli po sedam rješenja. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u četiri navrata žalbe tražitelja izvršenja uvažavao, te prvostupanjska rješenja ukidao i predmet vraćao prvostupanjskom sudu na ponovna suđenja, odnosno na daljnji postupak, kao i da je Kantonalni sud u tri navrata, odlučujući o žalbama tražitelja izvršenja i apelanta, donosio rješenja kojim je žalbe odbijao i prvostupanjsko rješenje potvrđivao. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stajalište Europskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sustav od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sustav. Također, Ustavni sud podsjeća da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće dužnost državi organizirati svoj pravni sustav na takav način da njezini sudovi mogu ispuniti svaki od njegovih zahtjeva, uključujući obvezu postupiti u predmetima u razumnom roku (vidi Europski sud, Sürmeli protiv Njemačke, presuda od 8. lipnja 2006. godine, broj aplikacije 75529/01, stavak 129.). Stoga, s obzirom na izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da, iako su redovni sudovi poduzimali određene procesne radnje u predmetnom izvršnom postupku, duljina predmetnog postupka u cjelini ne zadovoljava kriterij prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije imajući u vidu da postupak koji je po zakonu žuran traje oko 21 godinu i još uvijek nije okončan, pri čemu je više puta vraćan na ponovni postupak, odnosno na daljnji postupak, a redovni sudovi u odgovorima na apelaciju nisu ponudili obrazloženje kojim bi eventualno opravdali duljinu trajanja postupka.

38. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije zbog duljine trajanja izvršnog postupka.

Pitanje naknade nematerijalne štete

39. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

40. Apelant je zbog nepostupanja redovnih sudova u predmetnom postupku zatražio naknadu nematerijalne štete. Međutim, imajući u vidu odluku u ovom predmetu, činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se provodi protiv apelanta kao izvršenika, odnosno založnog dužnika, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje i nalaganje predsjedniku Općinskog suda da odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku i da o tome obavijesti Ustavni sud u određenom roku dovoljna satisfakcija za apelanta. Ostali navodi

41. Apelant također navodi da mu je zbog nerazumne duljine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. VIII.Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer redovni sudovi nisu u skladu sa svojom pozitivnom obvezom učinkovito i ekonomično preduzimali raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

43. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-920/21 (Robni centar Rakitno d.d. u likvidaciji) | Sudska praksa | Aktio