Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4478/21 (Z. T.)

Odluka donesena 23. 02. 2022.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4478/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-4478/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Zdravko Trkulja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Zdravko Trkulja zbog dužine trajanja postupka koji se, po žalbi protiv Rješenja Službe za upravu, imovinsko-pravne i geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Centar Sarajevo broj 05/A-31- 176/03 od 5. avgusta 2021. godine, vodi pred Federalnom upravom za geodetske i imovinsko-pravne poslove, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Zdravko Trkulja (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Merima Abaz Murga advokat iz Sarajeva, podnio je 29. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se, po žalbi protiv Rješenja Službe za upravu, imovinsko-pravne i geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) broj 05/A-31-176/03 od 5. avgusta 2021. godine, vodi pred Federalnom upravom za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava).

2. Rješenjem Službe od 9. juna 2003. godine utvrđeno je da je apelant (kao uzurpant) dužan da napusti uzurpirano zemljište pobliže naznačeno izrekom predmetnog rješenja u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti tog rješenja.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv navedenog rješenja, Federalna uprava je rješenjem od 27. januara 2004. godine poništila osporeno rješenje i predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak.

4. Rješenjem Službe od 16. aprila 2004. godine odbijen je zahtjev apelanta za priznavanje prava svojine na predmetnom uzurpiranom zemljištu, te je apelant obavezan da napusti uzurpirano zemljište u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti tog rješenja.

5. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv navedenog rješenja, Federalna uprava je rješenjem od 8. novembra 2004. godine poništila osporeno rješenje i predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak.

6. Rješenjem Službe od 26. aprila 2005. godine odbijen je zahtjev apelanta za priznavanje prava svojine na uzurpiranom zemljištu, te je apelant obavezan da napusti uzurpirano zemljište u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti tog rješenja.

7. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv navedenog rješenja, Federalna uprava je rješenjem od 3. aprila 2007. godine poništila osporeno rješenje i predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak.

8. Rješenjem Službe od 26. juna 2007. godine odbijen je zahtjev apelanta za priznavanje prava svojine na uzurpiranom zemljištu, te je apelant obavezan da napusti uzurpirano zemljište u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti tog rješenja.

9. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv navedenog rješenja, Federalna uprava je rješenjem od 12. maja 2008. godine poništila osporeno rješenje i predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak.

10. Rješenjem Službe od 23. februara 2009. godine odbijen je zahtjev apelanta za priznavanje prava svojine na uzurpiranom zemljištu, te je apelant obavezan da napusti uzurpirano zemljište u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti tog rješenja.

11. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv navedenog rješenja, Federalna uprava je rješenjem od 15. decembra 2010. godine poništila osporeno rješenje i predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak.

12. Rješenjem Službe od 22. decembra 2011. godine odbijen je zahtjev apelanta za priznavanje prava svojine na uzurpiranom zemljištu, te je apelant obavezan da napusti uzurpirano zemljište u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti tog rješenja.

13. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv navedenog rješenja, Federalna uprava je rješenjem od 23. jula 2012. godine poništila osporeno rješenje i predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak.

14. Rješenjem Službe od 3. decembra 2018. godine odbijen je zahtjev apelanta za priznavanje prava svojine na uzurpiranom zemljištu, te je apelant obavezan da napusti uzurpirano zemljište u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti tog rješenja.

15. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv navedenog rješenja, Federalna uprava je rješenjem od 25. oktobra 2019. godine poništila osporeno rješenje i predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak.

16. Rješenjem Službe broj 05/A-31-176/03 od 5. avgusta 2021. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za priznavanje prava svojine na uzurpiranom zemljištu.

17. Apelant je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu Federalnoj upravi, te je predmetni postupak u toku pred Federalnom upravom.

Apelacioni navodi

18. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

20. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

21. U vezi s navodima apelanta, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav (1) Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) propisano da „ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena“. Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav (3) navedenog zakona propisano da „ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uslovima iz stava (1) ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku“. Međutim, apelant, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nije pokretao upravni spor pred nadležnim sudovima u smislu citiranih zakonskih odredbi. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da je apelant propustio da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, te da na taj način stvori uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudovima (po njegovoj tužbi), Ustavni sud smatra da apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju.

22. U konkretnom slučaju, dakle, apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

23. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4478/21 (Z. T.) | Sudska praksa | Aktio