Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4169/21 (Zemljoradnička zadruga „BRKA“ Brčko)
Odluka donesena 09. 03. 2022.
- Nema povrede
- Član 17. EK (Zabrana zloupotrebe prava)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 1. Protokola 12 uz EK (Opća zabrana diskriminacije)
- Naknada štete
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Isplata duga
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4169/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. marta 2022. godine, u predmetu broj AP-4169/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Zemljoradnička zadruga „BRKA“ Brčko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Zemljoradnička zadruga „BRKA“ Brčko protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 099146 21 Gž 2 od 16. septembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Zemljoradnička zadruga „BRKA“ Brčko (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčkog, podnijela je 6. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 P 099146 21 Gž 2 od 16. septembra 2021. godine.
2. Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 P 099146 18 P 2 od 3. decembra 2020. godine obavezana je apelantica da tužiocu (Poljoprivredna zadruga „POLJO-PODRAŠNICA“ sa PO Mrkonjić Grad) na ime duga po osnovu fakture broj 13/15 isplati iznos od 15.207,90 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Istom presudom je odbijen kao neosnovan protivtužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se tužilac obaveže da joj na ime naknade štete zbog neispunjenja obaveza iz ugovora o otkupu i isporuci sirovog mlijeka od 1. juna 2015. godine, isplati iznos od 15.000,00 KM sa zakonskom kamatom. Konačno, obavezana je apelantica da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.722,80 KM sa zakonskom zateznom kamatom.
3. Odlučujući o žalbi apelantice izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 3. decembra 2020. godine, Apelacioni sud je Presudom broj 96 0 P 099146 21 Gž 2 od 16. septembra 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu.
4. U obrazloženju osporene presude Apelacioni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio da između stranaka nije sporno da su 1. juna 2015. godine zaključili ugovor o otkupu i isporuci sirovog mlijeka, tužilac kao organizator otkupa i apelantica kao mljekara, na period od 1. juna do 31. decembra 2015. godine. Također, da navedeni ugovor ima karakteristike ugovora o prodaji iz člana
454. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), odnosno da je riječ o dvostranoobaveznom i neformalnom ugovoru. Nadalje, da je tužilac apelantici u mjesecu julu 2015. godine isporučio određenu količinu mlijeka za koju je ispostavio fakturu broj 13/15. Zatim, da je e-mail pismenom od 6. avgusta 2015. godine apelantica obavijestila tužioca da traži korekciju cijene mlijeka, te da je tužilac odgovorio da je korekcija prihvaćena i da dostavlja ispravljenu fakturu broj 13/15 putem pošte, za sirovo mlijeko u određenoj količini po konačno usaglašenoj cijeni na ukupan iznos od 67.778,84 KM. Dalje je Apelacioni sud naveo da je prvostepeni sud utvrdio da je po fakturi broj 13/15 apelantica 11. avgusta 2015. godine platila iznos od 9.484,00 KM, iznos od 40.000,00 KM 24. avgusta 2015. godine, a da je pravosnažnom presudom Osnovnog suda donesenom u predmetnom postupku 10. maja 2017. godine apelantica obavezana na isplatu iznosa od 3.042,00 KM. U vezi sa navedenim, Apelacioni sud je zaključio da je kod nesporne činjenice da je apelantica fakturu za juli mjesec vratila tužiocu zbog rezultata analize mlijeka, koju je tužilac bez primjedbi prihvatio, te obračunao mlijeko po ovoj cijeni, kao pravilan prihvatio zaključak prvostepenog suda da je cijena mlijeka iz fakture za mjesec juli određena uz saglasnost stranaka. Prema tome, po ocjeni Apelacionog suda prvostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je obavezao apelanticu na isplatu dosuđenog iznosa (od 15.207,90 KM) po osnovu duga za isporučeno mlijeko u julu 2015. godine shodno odredbi člana 516. ZOO-a.
5. U odnosu na protivtužbeni zahtjev, Apelacioni sud je naveo da je u prvostepenom postupku utvrđeno da je po predmetnom ugovoru o otkupu i isporuci mlijeka tužilac bio u obavezi da apelantici za ugovoreni period isporuči ukupno 525.516 litara mlijeka, a da je zaključno sa mjesecom julom isporučio ukupno 165.428 litara mlijeka. Također, da se obračun vrši jednom mjesečno (na osnovu obračuna apelantice), a da je ugovoren rok za plaćanje najkasnije 30 dana od dostavljanja fakture, te da je apelantica djelimično izvršila isplatu za isporučeno mlijeko u julu 2015. godine po fakturi broj 13/15. S tim u vezi je Apelacioni sud naveo da apelantica neosnovano ukazuje da je pogrešan zaključak prvostepenog suda da je predmetni ugovor raskinut jer apelantica nije uredno plaćala isporučeno mlijeko, s obzirom da je prvostepeni sud cijenio da protivtužbeni zahtjev nije osnovan primjenom odredbe člana 122. ZOO-a. Naime, navedenim članom je određeno da u dvostranim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obavezu ako druga strana ne ispuni svoju, ili je nije spremna ispuniti, izuzev ako nije šta drugo ugovorno ili zakonom određeno. Apelacioni sud je s tim u vezi ukazao da je prije podnošenja tužbe ugovor prestao po sili zakona (istekom perioda na koji je zaključen). Dalje, da tužilac jeste prestao sa isporukom mlijeka zaključno sa mjesecom julom, a apelantica do donošenja presude Apelacionog suda nije isplatila dug po ispostavljenoj fakturi za juli, dakle ni ona nije postupila po ugovoru, a niti je dokazivala da je tražila ispunjenje ugovorenog (odnosno da je tražila naknadni rok za ispunjenje svoje obaveze). Konačno, apelantica nije jasno odredila štetu koju potražuje (običnu štetu ili izmaklu korist), a niti njezinu visinu ili obim, pa je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev iz protivtužbe jer nisu ispunjene pretpostavke iz člana 154. ZOO-a.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na efikasan pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije, zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropska konvencije, obaveznost i izvršenje presuda iz člana 46. Evropska konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, između ostalog, smatra da je u predmetnoj stvari pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer je utvrđena cijena suprotna dokazima izvedenim u toku postupka, kao i zbog toga što je utvrđen prestanak ugovornog odnosa po sili zakona.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud u obrazloženju presude osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud ukazuje da je Apelacioni sud dao jasne razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba ZOO-a na predmetnu situaciju, tako da Ustavni sud, nasuprot navodima apelantice, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić