Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-406/22 (I. M., Z. Č., Lj. J. i M. P.)

Odluka donesena 23. 02. 2022.

  • Procesna odluka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-406/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-406/22, rješavajući apelaciju koju su podnijeli I. M. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli I. M., Z. Č., Lj. J. i M. P. protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 56 0 P 052001 21 Rev od 16. novembra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. I. M., Z. Č., Lj. J. i M. P (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Međugorja, koje zastupa Jasmina Marić advokat iz Jablanice, podnijeli su 2. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 56 0 P 052001 21 Rev od 16. novembra 2021. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 56 0 P 052001 15 P od 4. oktobra 2016. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi da su suvlasnici na nekretnini pobliže određenoj u izreci, sa dijelom od po 1/4 i da je tužena (Općina Jablanica) dužna trpjeti da se apelanti upišu u Zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda kao suvlasnici sa dijelom od po 1/4.

3. Odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 4. oktobra 2016. godine, Kantonalni sud u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Presudom broj 56 0 P 052001 16 Gž od 18. avgusta 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Odlučujući o reviziji apelanata izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 18. avgusta 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 56 0 P 052001 21 Rev od 16. novembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je predmetna tužba podnijeta sudu dana 10. septembra 2015. godine i da je u toku postupka pred prvostepenim sudom na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), u kojem je u članu 106. stav (1) propisano da će se postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu tog zakona ne bude donijeta prvostepena odluka, provesti prema odredbama tog zakona. Dalje, da je odredbom člana 49. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a izmijenjen član 237. stav (2) ZPP-a, tako što je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Također, da se u konkretnom slučaju, kada je predmet spora nenovčano potraživanje, kao vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude uzima vrijednost spora označena u tužbi, a to je iznos od 10.001,00 KM, iz čega proizilazi da imovinski cenzus iz člana 237. stav (2) ZPP-a nije ostvaren. Dalje je Vrhovni sud ukazao da apelanti, iako su se u reviziji pozvali na odredbu člana 237. stav (3) ZPP-a, nisu određeno naznačili pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena i izložili razloge zbog kojih smatraju da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe člana 237. stav (5) ZPP-a. Također, da apelanti samo ukazuju na učinjene povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava, što nisu zakonom propisani razlozi za dopuštanje izuzetne revizije.

Apelacioni navodi

5. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode, između ostalog, da je imovinski cenzus za podnošenje revizije bio ispunjen prema tada važećem zakonu, te ističu da su na zadovoljavajući način istakli pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnijeta.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedozvoljena revizija apelanata izjavljena protiv drugostepene presude, te kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda, koju apelanti nisu osporili predmetnom apelacijom. Dakle, apelanti u konkretnom slučaju osporavaju odluku Vrhovnog suda kojom se odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih zakonskih uslova za izjavljivanje revizije. Iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom (za razliku od drugostepene presude kao konačne odluke) nije odlučivalo o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom (kojom se, dakle, odlučivalo samo o procesnim pitanjima) nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanata o kršenju tog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-406/22 (I. M., Z. Č., Lj. J. i M. P.) | Sudska praksa | Aktio