Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-61/22 (F. B.)

Odluka donesena 09. 03. 2022.

Povreda
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Sudsko preispitivanje zakonitosti lišenja ili hapšenja
  • Brzina preispitivanja zakonitosti lišenja ili hapšenja
  • Krivični postupak
  • Dostava
  • Pritvor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-61/22

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 03. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 61/22, rješavajući apelaciju Filipa Bojića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. marta 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Filipa Bojića.

Utvrđuje se povreda prava na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 4 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što Rješenje o produženju pritvora Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 K 029460 21 Kv3 od 5. januara 2022.

godine nije brzo i bez odlaganja dostavljeno apelantovom braniocu nego tek šestog dana od dana donošenja.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Filip Bojić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Aleksandar Jokić, advokat iz Banje Luke, podnio je 8. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što njegovom braniocu „brzo“ i bez odlaganja nije dostavljeno Rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 029460 21 Kv3 od 5. januara 2022. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio njegovo puštanje iz pritvora jer rješenje o produženju pritvora nije dostavljeno njegovom braniocu.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 19. januara 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili tražene odgovore.

3. Ustavni sud je 31. januara 2022. godine dostavio apelantu odgovor Okružnog suda, te 15. februara 2022. godine odgovor Tužilaštva, na koji apelant u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je 6. decembra 2021. godine lišen slobode zbog sumnje da je počinio krivično djelo neovlašćene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 207 stav 3 Krivičnog zakonika Republike Srpske. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 K 029460 21 Kpp 34 od 8. decembra 2021. godine apelantu je određen pritvor koji može trajati mjesec dana, tj. do 6. januara 2022. godine.

6. Apelantovom braniocu je 31. decembra 2021. dostavljen Prijedlog za produženje pritvora broj T13 0 KT 0059163 21 od 30. decembra 2021. godine povodom kojeg je održano ročište na Okružnom sudu 4. januara 2022. godine i sačinjen Zapisnik broj 11 0 K 029460 21 KvZ, a ročište je tonski snimano. Nakon održanog ročišta apelantov branilac nije dobio rješenje kojim je odlučeno o navedenom prijedlogu Tužilaštva. S obzirom na to da je pritvor po ranijem rješenju istekao 6. januara 2022. godine, a potom su nastupili neradni dani u Republici Srpskoj, apelantov branilac nije bio u mogućnosti da kontaktira Okružni sud, a u telefonskom kontaktu sa apelantom branilac je dobio informaciju da je apelantu 5. januara 2022. godine oko 18.00 časova dostavljeno rješenje o produženju pritvora. U vrijeme podnošenja apelacije (8. januara 2022. godine) predmetno rješenje branilac nije bio zaprimio.

7. Iz odgovora na apelaciju koji je dostavio Okružni sud proizlazi da je taj sud donio rješenje o produženju pritvora 5. januara 2022. godine, dakle prije isteka vremena na koje je pritvor određen. To je rješenje pritvoreniku – apelantu uručeno istog dana putem KPZ Banja Luka. Zbog neradnih dana rješenje je apelantovom braniocu dostavljeno 11. januara 2022. godine, od kada je počeo teći rok za žalbu na rješenje o određivanju pritvora, u trajanju od tri dana. Takođe, navedeno je da je apelantov branilac 12. januara 2022. godine podnio žalbu protiv rješenja Okružnog suda, koja je odbijena Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 029460 22 Kž od 19. januara 2022. godine.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da su mu zbog (u trenutku podnošenja apelacije) nedostavljanja rješenja o produženju pritvora njegovom braniocu povrijeđena prava iz člana II/3e) i d) Ustava Bosne i Hercegovine te čl. 5, 6 i 17 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naveo je da su pritvorski predmeti hitni i da sudovi moraju postupati sa naročitom ažurnošću, kao i da je u pritvorskim predmetima, shodno članu 53 stav 2 Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS), odbrana obavezna, pa nedostavljanje rješenja braniocu nakon proteka vremena na koje je pritvor određen predstavlja povredu prava na odbranu. Dalje, naveo je da smatra da rješenje nije dostavljeno braniocu kako se on ne bi žalio – ako bi se branilac žalio onda bi Tužilaštvo bilo u obavezi da odgovori na žalbu, a drugostepeni sud bi bio u obavezi da donese odluku o žalbi, što bi omelo Tužilaštvo i sud u uživanju u praznicima. Apelant smatra da taj razlog ne može biti valjan niti razuman. Podvukao je da su pritvorski predmeti hitni te odmor, praznici i nerad ne mogu prevagnuti nad činjenicom da je apelant lišen slobode i da se o produženju pritvora treba odlučiti hitno. Sumirajući svoje navode, ukazao je da član 5 Evropske konvencije zahtijeva da se lišenje slobode odredi u „skladu sa zakonom propisanim postupkom“, te da taj uslov zakonitosti u konkretnom slučaju nije ispoštovan jer rješenje nije dostavljeno braniocu, a ZKPRS propisuje obaveznu odbranu. Smatra da je član 6 stav 3 tačka c) Evropske konvencije povrijeđen jer se nedostavljanjem rješenja njegovom braniocu krši pravo na pravnu pomoć, te da je član 17 Evropske konvencije povrijeđen jer se čini da je razlog za nedostavljanje rješenja želja za odmorom, što, smatra apelant, predstavlja zloupotrebu prava.

b) Odgovor na apelaciju

9. Okružni sud smatra da u njegovom postupanju nema povreda odredaba ZKPRS, kako onih koje se odnose na blagovremeno odlučivanje o produženju pritvora tako ni onih koje se odnose na dostavljanje pismena jer je o produženju pritvora apelantu odlučeno prije isteka ranije određenog pritvora, o čemu je apelant obaviješten dostavljanjem rješenja, a okolnost da je branilac zbog praznika to rješenje zaprimio 11. januara 2022. godine nije bila od uticaja na pravo na izjavljivanje pravnog lijeka protiv tog rješenja, koji je branilac i iskoristio i podnio žalbu 12. januara 2022. godine, koju je Vrhovni sud razmotrio.

10. Tužilaštvo je u odgovoru opisalo tok postupka koji odgovara onome prezentovanom u činjeničnom dijelu ove odluke, te navelo da, s obzirom na to da je rješenje Okružnog suda od 5. januara 2022. godine dostavljeno apelantovom braniocu i da je branilac protiv tog rješenja podnio žalbu o kojoj je odlučio Vrhovni sud, smatra da su navodi iz apelacije neosnovani.

V.Relevantni propisi

11. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21) u relevantnom dijelu glasi:

Kada osumnjičeni, odnosno optuženi mora imati branioca Član 53. stav 2.

(2) Osumnjičeni, odnosno optuženi mora imati branioca prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora, za vrijeme dok pritvor traje.

Preduzimanje radnji od branioca Član 58 (1) Branilac mora, zastupajući osumnjičenog, odnosno optuženog, preduzimati sve neophodne radnje u cilju utvrđivanja činjenica, prikupljanja dokaza koji idu u korist osumnjičenog, odnosno optuženog, kao i zaštite njegovih prava.

(2) Prava i dužnosti branioca ne prestaju u slučaju opoziva punomoći, sve dok sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno vijeće ne razriješi branioca njegovih prava i dužnosti.

Sadržaj ličnog dostavljanja Član 82. stav 4.

(4) Ako optuženi ima branioca, optužnica i sve odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu, kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora, dostaviće se braniocu i optuženom po odredbama člana 81. ovog zakona. U tom slučaju rok za izjavu pravnog lijeka, odnosno odgovora na žalbu teče od dana dostavljanja pismena optuženom ili braniocu. Ako se optuženom ne može dostaviti odluka, odnosno žalba zato što nije prijavio promjenu adrese, ta će se odluka, odnosno žalba istaći na oglasnu tablu suda. Po isteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje.

6. Pritvor Opšte odredbe Član 196 (1) Pritvor se može odrediti ili produžiti samo pod uslovima propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom.

(2) Pritvor određuje ili produžuje rješenjem sud na prijedlog tužioca, a nakon što sud prethodno sasluša osumnjičenog, odnosno optuženog, na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlaže, osim u slučaju iz člana 197. stav 1. tačka a).

(3) Tužilac je dužan da podnese obrazložen prijedlog za produženje pritvora sudu najkasnije pet dana prije isteka roka iz rješenja o pritvoru. Sud odmah dostavlja prijedlog osumnjičenom, odnosno optuženom i njegovom braniocu.

Nadležnost za određivanje pritvora Član 199 (1) Pritvor određuje rješenjem sud na obrazloženi prijedlog tužioca.

(2) Rješenje o pritvoru sadrži: ime i prezime lica koje se lišava slobode, krivično djelo za koje se okrivljuje, zakonski osnov za pritvor, obrazloženje, pouku o pravu na žalbu, službeni pečat i potpis sudije koji određuje pritvor.

(3) Rješenje o pritvoru predaje se licu na koje se odnosi u času pritvaranja. U spisima se mora naznačiti čas predaje rješenja.

(4) Protiv rješenja o pritvoru pritvoreno lice može se žaliti vijeću iz člana 24. stav 5. ovog zakona u roku od 24 časa od časa prijema rješenja. Ako se pritvoreno lice prvi put ispituje po isteku ovog roka, može izjaviti žalbu prilikom tog ispitivanja. Žalba sa prepisom zapisnika o ispitivanju, ako je pritvoreno lice ispitano, i dokazima na kojima se zasniva rješenje o pritvoru, kao i rješenje o pritvoru dostavljaju se odmah vijeću. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

(5) U slučaju iz stava 4. ovog člana vijeće koje odlučuje o žalbi dužno je da donese odluku u roku od 48 časova.

Trajanje pritvora u istrazi Član 200. st. 1. i 2.

(1) Prije donošenja rješenja o određivanju pritvora sudija za prethodni postupak će preispitati osnovanost zahtjeva za određivanje pritvora.

Po rješenju sudije za prethodni postupak, pritvor može trajati najduže mjesec dana od dana lišenja slobode. Poslije tog roka osumnjičeni se može zadržati u pritvoru samo na osnovu rješenja o produženju pritvora.

(2) Pritvor se po odluci vijeća iz člana 24. stav 5. ovog zakona, na obrazložen prijedlog tužioca, može produžiti najviše za dva mjeseca.

Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje.

Opšti rok za izjavljivanje žalbe Član 335 (1) Žalba se podnosi sudu koji je donio rješenje.

(2) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, žalba na rješenje podnosi se u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja.

VI.Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

14. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je postupanje Okružnog suda povodom uručenja Rješenja tog suda broj 11 0 K 029460 21 Kv3 od 5. januara 2022. godine apelantovom braniocu. Ustavni sud zapaža da je osporeno rješenje apelant primio 5. januara 2022. godine, dok je isto rješenje apelantovom braniocu dostavljeno nakon podnošenja apelacije, i to 11. januara 2022. godine. No, s obzirom na to da je osporeno rješenje doneseno 5. januara 2022. godine, a apelacija je podnesena 8. januara 2022. godine, proizlazi da je podnesena u roku od 60 dana od dana donošenja rješenja od 5. januara 2022. godine, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

16. Apelant smatra da je zbog toga što njegovom braniocu nije „brzo“ i bez odlaganja dostavljeno rješenje Okružnog suda o produženju pritvora povrijeđeno njegovo pravo na slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije. Takođe, smatra da je povrijeđen član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 3 tačka c) Evropske konvencije, te član 17 Evropske konvencije.

17. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost.

18. Član 5 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom:

[...]

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinilo krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela; [...]

4. Svako ko je lišen slobode hapšenjem ili pritvaranjem ima pravo da pokrene postupak u kome će sud brzo odlučiti o zakonitosti njegovog pritvaranja i naložiti puštanje na slobodu ako je pritvaranje bilo nezakonito.

19. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da se pravo na ličnu slobodu i bezbjednost ubraja u jedno od najznačajnijih ljudskih prava, te da član 5 Evropske konvencije garantuje da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Proizvoljnost lišavanja slobode ocjenjuje se u prvom redu u odnosu na poštovanje proceduralnih zahtjeva ZKP-a (koji je primijenjen u konkretnom slučaju), dakle nacionalnog prava koje mora biti usklađeno sa standardima iz Evropske konvencije.

20. Dalje, Ustavni sud podsjeća kako je svrha člana 5 stav 4 Evropske konvencije u garanciji da lica koja su u pritvoru imaju pravo da pokrenu postupak kojim će osporiti zakonitost tog pritvora, kao i pravo, nakon pokretanja takvog postupka, da se u što kraćem roku donese sudska odluka u pogledu zakonitosti pritvora i, ako se dokaže da je nezakonita, da se naloži njeno ukidanje (vidi Evropski sud, Baranowski protiv Poljske [Veliko vijeće], br. 28358/95, ECHR 2000, Petkov i Profirov protiv Bugarske, br. 50027/08 i 50781/09, stav 66 od 24. juna 2014). Postojanje pravnog sredstva koje zahtijeva član 5 stav 4 mora biti dovoljno izvjesno ne samo u teoriji nego i u praksi, u suprotnom, nedostajaće mu dostupnost i djelotvornost koje se zahtijevaju tom odredbom (vidi Evropski sud, Vachev protiv Bugarske broj 42987/98, stav 71, ECHR 2004-VIII, i Margaretić protiv Hrvatske broj 16115/13, stav 113. od 5. juna 2014). Dostupnost pravnog sredstva podrazumijeva, inter alia, da okolnosti koje su vlasti dobrovoljno stvorile moraju biti takve da podnosiocima pruže stvarnu mogućnost korišćenja tog pravnog sredstva (vidi Čonka protiv Belgije broj 51564/99, st. 46 i 55, ECHR 2002-I, i Stephens protiv Malte (broj 2) broj 33740/06, stav 83 od 21. aprila 2009).

21. Nadalje, član 5 stav 4 u sebi sadrži, kao i član 6 stav 1 pravo na pristup sudu koje može biti podložno samo razumnim ograničenjima koja ne narušavaju samu njegovu bit (vidi predmete Shishkov protiv Bugarske broj 38822/97, st. 82–90, ECHR 2003-I, i Bochev protiv Bugarske broj 73481/01, stav 70, 13. novembar 2008). Iako član 5 stav 4 ne obavezuje države ugovornice da uspostave drugi nivo nadležnosti za preispitivanje zahtjeva za puštanje iz pritvora, ipak zahtijeva da država koja uspostavi takav sistem mora, u načelu, pritvorenicima omogućiti ista jemstva u žalbenom postupku kao i u prvom stepenu (vidi Evropski sud, Peša protiv Hrvatske broj 40523/08, stav 126 od 8. aprila 2010).

22. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant lice lišeno slobode i da je, s obzirom na odredbu člana 53 stav 2 ZKP-a morao imati branioca prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora, za vrijeme dok pritvor traje. Dakle, dok pritvor traje apelant je kao lice lišeno slobode morao imati branioca.

23. Dalje, iz dostavljene dokumentacije proizlazi da se apelant nalazio u pritvoru po Rješenju Okružnog suda broj 11 0 K 029460 21 Kpp 34 od 8. decembra 2021. godine, da je Tužilaštvo podnijelo prijedlog za produženje pritvora i da je predmetnim rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci od 5. januara 2022. godine pritvor apelantu produžen za još dva mjeseca tako da može trajati do 17. marta 2022. godine. Istom je odredbom propisano da je protiv takvog rješenja dopuštena žalba koja ne zadržava izvršenje. Iz apelacionog spisa proizlazi da je rješenje od 5. januara 2022. godine apelantu dostavljeno istog dana, a s obzirom na to da su u Republici Srpskoj u to vrijeme bili neradni dani, rješenje je apelantovom braniocu dostavljeno 11. januara 2022. godine.

24. Dalje, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 335 stav 2 ZKP-a propisano da je opšti rok za podnošenje žalbe „[…] tri dana od dana dostavljanja rješenja“. Ustavni sud zapaža, dovodeći u vezu navedene odredbe ZKP-a, da iz njih proizlazi da apelant ima propisano pravno sredstvo (žalbu), koja bi mogla dovesti, kad je to moguće, do njegovog puštanja na slobodu. Ustavni sud, takođe, ukazuje i na odredbe člana 82 stav 4 ZKPRS kojima je propisano da „ako optuženi ima branioca, optužnica i sve odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu, [...] dostaviće se braniocu i optuženom [...]. U tom slučaju, rok za izjavu pravnog lijeka, [...] teče od dana dostavljanja pismena optuženom ili braniocu. [...].“ Dakle, iz navedenih odredaba jasno proizlazi da je Okružni sud bio obavezan da rješenje o produženju pritvora od 5. januara 2022. godine dostavi apelantu, ali i da ga dostavi „brzo i bez odlaganja“ njegovom braniocu, kako bi se mogle iskoristiti mogućnosti za ulaganje pravnog sredstava kojim bi se omogućila brza sudska kontrola zakonitosti pritvora koji je osporenim rješenjem određen apelantu.

25. Ustavni sud ukazuje da ZKP u članu 199 propisuje veoma kratke proceduralne rokove za odlučivanje suda, podnošenje žalbe i odlučivanje o žalbi kada je u pitanju lišavanje slobode i određivanje pritvora (propisani su rokovi za odlučivanje od 24 do 48 časova). Dalje, Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 196 stav 3 ZKP-a propisano da je tužilac dužan da podnese obrazložen prijedlog za produženje pritvora sudu najkasnije pet dana prije isteka roka iz rješenja o pritvoru, te da sud odmah dostavlja prijedlog osumnjičenom, odnosno optuženom i njegovom braniocu. Ustavni sud primjećuje da ZKP nije propisao rok u kojem treba dostaviti rješenje o produženju pritvora braniocu pritvorenog lica, međutim, imajući u vidu rokove koje propisuje domaći zakon i standarde koje propisuje član 5 Evropske konvencije, sudovi moraju biti svjesni činjenice da su „pritvorski“ predmeti u svakoj fazi postupka hitni i da je potrebno rješenja kojima se pritvor određuje/produžava strankama dostaviti „odmah i bez odlaganja“ kako bi se mogla preispitati zakonitost pritvora, sve s ciljem da bi se pritvor sveo na najkraću moguću mjeru. Osim toga, Ustavni sud zapaža da Okružni sud u odgovoru na apelaciju, osim navoda da predmetno rješenje apelantovom braniocu nije dostavljeno „odmah“ zbog praznika, nije ponudio uvjerljivo i logično obrazloženje iz kojeg bi Ustavni sud mogao zaključiti da su postojale objektivne okolnosti koje su taj sud spriječile da postupi u skladu sa standardima iz ZKP-a i člana 5 stav 4 Evropske konvencije. Apelantu se ne može staviti na teret činjenica da je rješenje trebalo dostaviti za vrijeme praznika zato što je apelant lice lišeno slobode koje prema članu 5 Evropske konvencije ima pravo da se zakonitost njegovog lišenja slobode ispita što prije. Ta hitnost nalaže obavezu da se sistem organizuje za vrijeme praznika (odnosno neradnih dana), kako bi se poštovala prava koja su propisana članom 5 Evropske konvencije. Navedena obaveza nije poštovana iako je apelantu predmetno rješenje dostavljeno isti dan kada je doneseno, zato što je tokom trajanja pritvora obavezno da lice lišeno slobode ima branioca, iz kog razloga se rješenje o produženju pritvora moralo dostaviti „hitno i bez odlaganja“ (i) apelantovom braniocu, a što nesporno nije urađeno u konkretnom slučaju.

26. Stoga, u situaciji kada je rješenje Okružnog suda od 5. januara 2022. godine apelantovom braniocu dostavljeno tek 11. januara 2022. godine, Ustavni sud nalazi da period od šest dana, koliko je Okružnom sudu bilo potrebno da apelantovom braniocu dostavi rješenje o produženju pritvora, ne ispunjava zahtjev da se zakonitost pritvora ispita bez odlaganja, odnosno da rješenje o produženju pritvora bude apelantovom braniocu dostavljeno „brzo“. Dakle, i bez jasno propisanih rokova u odnosu na dostavljanje rješenja o produženju pritvora, sudovi bi se trebali rukovoditi već propisanim rokovima iz ZKP-a u pogledu postupanja u pritvorskim predmetima, bez znatnijeg odstupanja od njih, te period od 5. do 11. januara 2022. godine (kada je sud braniocu dostavio rješenje o produženju pritvora) predstavlja period u kojem je apelant bio u pritvoru, a da nije brzo odlučeno o zakonitosti pritvora, kako to zahtijeva član 5 stav 4 Evropske konvencije.

27. S obzirom na navedeno, Ustavni sud nalazi da je zbog činjenice da Okružni sud prilikom dostavljanja rješenja o produženju pritvora apelantovom braniocu nije reagovao brzo i bez odlaganja došlo do povrede apelantovog prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 4 Evropske konvencije.

Ostali navodi

28. Apelant je takođe naveo da smatra da je zbog propusta Okružnog suda da brzo i bez odlaganja dostavi njegovom braniocu rješenje o produženju pritvora povrijeđen član 6 stav 3 tačka c) Evropske konvencije jer se nedostavljanjem rješenja braniocu krši pravo na pravnu pomoć, kao i da je član 17 Evropske konvencije povrijeđen jer nedostavljanje rješenja predstavlja zloupotrebu prava. Ustavni sud zapaža da apelant ove navode zasniva na istim razlozima kao i onim koje je naveo u odnosu na član 5 Evropske konvencije, koje je Ustavni sud razmotrio u prethodnim tačkama ove odluke, pa ih, s obzirom na utvrđenu povredu prava iz člana 5 stav 4 Evropske konvencije, Ustavni sud neće posebno razmatrati. VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 4 Evropske konvencije zbog toga što Okružni sud, protivno standardima iz člana 5 stav 4 Evropske konvencije i domaćeg zakonodavstva, nije brzo i bez odlaganja apelantovom braniocu dostavio rješenje kojim je apelantu produžen pritvor, nego je to učinio tek šesti dan po donošenju predmetnog rješenja.

30. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-61/22 (F. B.) | Sudska praksa | Aktio