Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-277/21 (N. K. i drugi)
Odluka donesena 23. 02. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 2, 31
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 420
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 102/13) (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Ukaz o proglašenju Zakona o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-277/21
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 277/21, rješavajući apelaciju Nihada Kajmovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3), člana 72. st. (2), (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbijaju se kao neosnovane apelacije koju su podnijeli Nihad Kajmović, Meho Kandić, Senad Obuća, Zijad Bilić, Ahmed Ušanović, Haris Dugalija, Adi Omerović, Sadika Zuković, Edina Pirija, Azra Selmanović, Sanela Huseinagić, Midhata Vatrić, Enisa Gušić, Haris Avdić, Amra Svraka, Samra Kulender, Esin Imamović, Edina Šuško, Amira Mešić, Mladenka Bandić, Nenad Crnogorčević, Nermina Delić, Mirsad Kamišević, Mirsada Đuzo, Zifa Cosović i Arnela Čavčić rođ. Selimović zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu br. 65 0 I 604901 16 I od 24. oktobra 2016. godine, 65 0 I 603923 16 I od 9. marta 2017.
godine, 65 0 I 549182 16 I od 24. februara 2016. godine, 65 0 I 667563 17 I od 28. septembra 2017. godine, 65 0 I 561902 16 I od 6.
aprila 2016. godine, 65 0 I 548907 16 I od 19. februara 2016. godine, 65 0 I 357974 13 I od 6. juna 2013. godine, 65 0 I 610503 16 I od 30.
januara 2017. godine, 65 0 I 465598 14 I od 17. novembra 2014.
godine, 65 0 I 667570 17 I od 29. septembra 2017. godine, 65 0 I 667569 17 I od 25. septembra 2017. godine i 65 0 I 667567 17 I od 26. septembra 2017. godine.
Djelimično se usvaja apelacija koju je podnio Nihad Kajmović u odnosu na navode o nedonošenju odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 574426 17 Rsž od 25. augusta 2021. godine.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 574426 17 Rsž od 25. augusta 2021. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Nihadu Kajmoviću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja parničnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nihad Kajmović, Meho Kandić, Senad Obuća, Zijad Bilić, Ahmed Ušanović, Haris Dugalija, Adi Omerović, Sadika Zuković, Edina Pirija, Azra Selmanović, Sanela Huseinagić, Midhata Vatrić, Enisa Gušić, Haris Avdić, Amra Svraka, Samra Kulender, Esin Imamović, Edina Šuško, Amira Mešić, Mladenka Bandić, Nenad Crnogorčević, Nermina Delić, Mirsad Kamišević, Mirsada Đuzo, Zifa Cosović i Arnela Čavčić rođ. Selimović (u daljnjem tekstu: prvoapelant i/ili apelanti), koje zastupa Senad Pizović, advokat iz Advokatskog društva Pizović d.o.o. Sarajevo, podnijeli su 28. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 65 0 I 604901 16 I od 24. oktobra 2016. godine, 65 0 I 603923 16 I od 9. marta 2017. godine, 65 0 I 549182 16 I od 24. februara 2016. godine, 65 0 I 667563 17 I od 28. septembra 2017. godine, 65 0 I 561902 16 I od 6. aprila 2016. godine, 65 0 I 548907 16 I od 19. februara 2016. godine, 65 0 I 357974 13 I od 6. juna 2013. godine, 65 0 I 610503 16 I od 30. januara 2017. godine, 65 0 I 465598 14 I od 17. novembra 2014. godine, 65 0 I 667570 17 I od 29. septembra 2017. godine, 65 0 I 667569 17 I od 25. septembra 2017. godine i 65 0 I 667567 17 I od 26. septembra 2017. godine. Osim toga, prvoapelant je podnio predmetnu apelaciju i zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 574426 17 Rsž od 25. augusta 2021. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda i Vlade Kantona Sarajevo zatraženo je u periodu od 10. maja 2021. do 26. oktobra 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Ministarstvo finansija Kantona Sarajevo je 8. juna 2021. godine dostavilo odgovor na apelaciju.
4. Općinski sud i Kantonalni sud su periodu od 19. maja 2021. do 16. novembra 2021. godine dostavili odgovore na apelaciju.
5. Punomoćniku apelanata su 13. januara 2022. godine dostavljeni odgovori Općinskog suda i Kantonalnog suda dostavljeni Ustavnom sudu u periodu od 19. maja 2021. do 16. novembra 2021. godine, te odgovor Ministarstva finansija Kantona Sarajevo od 8. juna 2021. godine na izjašnjenje. Punomoćnik apelanata nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na predmetne odgovore. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Parnični postupak prvoapelanta
7. Prvoapelant je 13. maja 2016. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog (Kanton Sarajevo, Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo) radi isplate potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud je 23. januara 2017. godine donio Presudu broj 65 0 Rs 574426 16 Rs protiv koje je tuženi podnio žalbu. Općinski sud je po izjavljenoj žalbi predmetni spis 4. jula 2017. godine dostavio drugostepenom sudu na nadležno postupanje. Odlučujući o žalbi tuženog, Kantonalni sud je 25. augusta 2021. godine donio Presudu broj 65 0 Rs 574426 17 Rsž.
Izvršni postupci apelanata
8. Iz apelacionih navoda proizlazi da je, postupajući po prijedlozima apelanata, na osnovu izvršnih isprava – pravomoćnih presuda, Općinski sud donio rješenja o izvršenju navedena u izreci ove odluke, kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovne banke Kantona Sarajevo kao izvršenika.
9. Općinski sud je rješenja o izvršenju dostavio poslovnim bankama kod kojih izvršenik ima transakcijske račune.
10. Prema navodima iz apelacija, rješenja o izvršenju nisu provedena.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelanti smatraju da im je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju na teret budžeta Kantona Sarajevo, odnosno zbog propusta Kantona Sarajevo da osigura dovoljna sredstva na odgovarajućoj poziciji svog budžeta za provođenje sudskih odluka na teret tog budžeta u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, prvoapelant smatra da mu je i zbog dužine trajanja parničnog postupka za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 574426 17 Rsž od 25. augusta 2021. godine, došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Apelanti traže naknadu štete zbog dužine trajanja predmetnih postupaka.
b) Odgovori na apelaciju
12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su neosnovani navodi prvoapelanta o povredi prava na suđenje u razumnom roku imajući u vidu da se, kako navodi, postupak vodio u skladu sa zakonom. Ukazuje da je odluku o žalbi donio 25. augusta 2021. godine.
13. Općinski sud je u odgovorima na apelaciju naveo tok postupka, ističući da je u prvoapelantovom predmetu, nakon donošenja presude, predmetni spis 4. jula 2017. godine dostavio drugostepenom sudu na nadležno postupanje.
14. Ministarstvo finansija Kantona Sarajevo je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, navelo da je, uvažavajući zakonom propisanu obavezu iz člana 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 46/16), Vlada Kantona Sarajevo u budžetu Kantona Sarajevo za 2021. godinu planirala 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu, a koji se odnosi na isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret budžeta Kantona Sarajevo, prema evidentiranom redoslijedu rješenja o izvršenju koje vodi Bosna Bank International (BBI) d.d. Sarajevo, te putem koje Kanton Sarajevo vrši poslovanje. Također je navedeno da prema podacima koje je dostavila BBI banka, na dan 19. maj 2021. godine, predmetna rješenja o izvršenju nisu isplaćena, te da se nalaze u redoslijedu izvršenja na određenim mjestima.
15. Ministarstvo finansija Kantona Sarajevo je 7. februara 2022. godine informiralo Ustavni sud da je Vlada Kantona Sarajevo na 59. sjednici održanoj 13. januara 2022. godine donijela Akcioni plan aktivnosti potrebnih za izvršenje generalnih mjera naloženih presudom Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Omerbašić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 4359/19 i 4 druga i ostalih presuda prema Kantonu Sarajevo i vremenski okvir za njihovu realizaciju od pet godina broj 02-04-725-8.1/22. Kao prilog je dostavila Odluku o donošenju Akcionog plana aktivnosti potrebnih za izvršenje generalnih mjera naloženih presudom Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Omerbašić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 4359/19 i 4 druga i ostalih presuda prema Kantonu Sarajevo i vremenski okvir za njihovu realizaciju na period od pet godina broj 02-04-725-8-22 od 13. januara 2022. godine, te Akcioni plan broj 02-04-725-8.1/22 od 13. januara 2022. godine. U predmetnom akcionom planu je navedeno da ukupan iznos obaveza Kantona Sarajevo prema dostavljenim i knjigovodstveno evidentiranim rješenjima o izvršenju na dan 31. decembar 2020. godine iznosi 42.148.736,15 KM. U vezi s tim navodi se da navedeni iznos sadrži samo glavnicu, a troškovi parničnog i izvršnog postupka se utvrđuju u momentu izvršenja (isplate). Ukazano je da je jedinstvena baza izvršnih sudskih presuda uspostavljena hronološki prema datumu primanja rješenja o izvršenju kod BBI banke, kao i da se jedinstvena baza izvršnih sudskih rješenja vodi i bilansno u glavnoj knjizi Trezora, počev od 2015. godine. Navedeno je da je iznos obaveza Kantona Sarajevo po izvršnim sudskim presudama s kamatama teško precizno utvrditi jer zavisi od vremenskog perioda od kojeg je sud presudio da se računa zatezna kamata, kao i broja tražilaca izvršenja koji su spremni na vansudsku nagodbu uz odricanje od naplate kamate. Ističe se da ukupan broj izvršnih sudskih presuda protiv Kantona Sarajevo evidentiranih na glavnom računu Kantona Sarajevo kod Bosna Bank International (BBI banke) sa stanjem na dan 31. decembar 2020. godine iznosi 12.168 (na jednoj presudi se nalazi jedan ili više tražilaca izvršenja). V.Relevantni propisi
16. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. (1), (4) i (5) (1)Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
(4)Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(5)Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
17. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...]
18. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka USBiH)) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 138. st. 3. i 6.
(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.
Član 167. st. 1, 2. i 3.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostavljanja rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Dopustivost u odnosu na parnični postupak koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 574426 17 Rsž od 25. augusta 2021. godine
20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, prvoapelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 574426 17 Rsž od 25. augusta 2021. godine, pa je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
Dopustivost u odnosu na neizvršenje predmetnih rješenja o izvršenju
22. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta kantonā – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je istakao: „U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koja su donesena u izvršnom postupku, na osnovu pravomoćnih presuda, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.“ Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretne apelacije, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
VII.Meritum
23. Apelanti navode da ne mogu da realiziraju svoja novčana potraživanja utvrđena pravomoćnim i izvršnim sudskim odlukama i pored toga što je Općinski sud donio rješenja o prinudnom izvršenju iz budžetskih sredstava, jer javna vlast, odnosno Kanton Sarajevo nije osigurao dovoljan iznos sredstava za ovu namjenu u budžetu. Smatraju da su im zbog toga povrijeđena ustavna prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Osim toga, prvoapelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
k) Pravo na imovinu.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] I.Neizvršenje predmetnih rješenja o izvršenju
26. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu
1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravomoćne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravomoćnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Kantona Sarajevo, te da uslijed velikog broja povjerilaca nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti.
27. Ustavni sud konstatira da navedena apelacija pokreće identično pitanje propusta javne vlasti, konkretno Kantona Sarajevo da ispuni svoju pozitivnu obavezu zaštite individualnih ljudskih prava i omogući izvršenje sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
28. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 5559/17 od 12. marta 2019. godine, koja se odnosila na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo (dostupna na www.ustavnisud.ba, kao i u nizu istovrsnih odluka donesenih na sjednici Velikog vijeća od 12. marta 2019. godine, koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti u FBiH), razmatrao svoju praksu, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja se tiče neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo i ukazao da je i nakon ranije donesenih odluka Ustavnog suda i Evropskog suda o istom pitanju u kojima je utvrđivano da javna vlast nije ispunila svoju pozitivnu obavezu zaštite ljudskih prava imalaca sudskih odluka na teret budžeta i nalagano preduzimanje općih mjera koje bi omogućile svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta da svoje potraživanje naplate u razumnom roku Ustavni sud i dalje suočen s izuzetno velikim brojem apelacija koje se odnose na nove konkretne istovrsne slučajeve. Ustavni sud je u vezi s tim zaključio da „to jasno ukazuje da preduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima“. Ustavni sud je u navedenim odlukama istakao da je svako lice unutar određene grupe u principu ovlašteno podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada Ustavnog suda. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba preduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih lica, a ne samo podnosilaca apelacija.
29. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede ustavnih prava apelanata, već je Vladi Kantona Sarajevo naložio preduzimanje adekvatnih i dovoljnih mjera s ciljem ispunjavanja pozitivne obaveze zaštite individualnih ljudskih prava i omogućavanja izvršenja sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku.
30. Ustavni sud je u navedenoj odluci ukazao da su nadležni organi javne vlasti dužni da sami pronađu optimalna rješenja da ispune svoje pozitivne obaveze poštovanja individualnih ljudskih prava i osnovnih sloboda i da uspostave pravičnu ravnotežu između općeg interesa da javna vlast kao budžetski korisnik nesmetano funkcionira, s jedne strane, te da apelanti i svi drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta odgovarajućeg nivoa javne vlasti naplate svoja potraživanja u razumnom roku, s druge strane, jer je javna vlast u najboljoj poziciji da procijeni koje su mjere izvodljive i moguće. Neophodno je da nadležni organi usvoje i implementiraju adekvatne i dovoljne mjere kojim bi se otklonila postojeća neproporcionalnost u zaštiti ovih suprotstavljenih interesa, utvrdio detaljan i izvodiv plan aktivnosti, utvrdio ukupan zbir svih potraživanja na teret budžeta po osnovu sudskih odluka, sačinila i redovno ažurirala lista povjerilaca po osnovu tih odluka, planirala neophodna sredstva u budžetu za isplatu potraživanja po osnovu sudskih odluka, te po utvrđenom redu vršila njihova isplata, utvrdio način na koji se vrši redovno i transparentno obavještavanje imalaca pravomoćnih sudskih odluka o ažuriranoj listi povjerilaca i redoslijedu naplate.
31. Pri tome je Ustavni sud naglasio da nije cilj ove odluke da se apelanti dovedu u privilegiran položaj u odnosu na ostale imaoce pravomoćnih sudskih odluka na teret budžeta, koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, a nisu se obraćali Ustavnom sudu jer bi to bilo suprotno cilju zaštite ljudskih prava provođenjem generalne politike preventivnih mjera i uspostavljanja generalnih mehanizama kojim se otklanja utvrđeno kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda, te bi vodilo dodatnom kršenju ljudskih prava remećenjem plana i sistema realizacije utvrđenih potraživanja u skladu s planom. Ovom odlukom se nalaže javnoj vlasti da uspostavi efektivan i transparentan mehanizam evidentiranja, planiranja i isplate svih potraživanja po osnovu sudskih odluka na teret budžeta, kojim bi se uklonila utvrđena kršenja ljudskih prava na pravično suđenje i imovinu kako apelanata tako i svih drugih imalaca sudskih odluka na teret budžeta, te imaocima sudskih odluka na teret budžeta ubuduće omogućila naplata dosuđenih potraživanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, a što podrazumijeva i izvjesnost realizacije potraživanja apelanata u rokovima koji se u datim konkretnim okolnostima mogu smatrati razumnim. Na ovaj bi način imaoci sudskih odluka na teret budžeta svoja potraživanja realizirali pred nadležnim organima u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, te bi prestala potreba obraćanja Ustavnom sudu podnošenjem velikog broja istovrsnih apelacija kojim se preopterećuje Ustavni sud istovrsnim predmetima i negativno utječe na mogućnost adekvatne zaštite individualnih ljudskih prava pred Ustavnim sudom.
32. U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na relevantnu praksu Evropskog suda u presudi Burmych protiv Ukrajine broj 46852/13 i dr., presuda Velikog vijeća od 12. oktobra 2017. godine, u kojoj su razmatrane aplikacije koje se tiču istog sistemskog problema koji je Evropski sud ranije identificirao u pilot-presudi Ivanov protiv Ukrajine. Riječ je o nizu problema u funkcioniranju sudske vlasti u Ukrajini zbog kojih je došlo do neizvršavanja ili zakašnjelog izvršavanja pravomoćnih sudskih odluka domaćih sudova, u kombinaciji s nepostojanjem djelotvornog pravnog sredstva u tom pogledu. U presudi Ivanov Evropski sud je ukazao na to da je riječ o složenom strukturnom problemu velikih razmjera, koji zahtijeva preduzimanje obimnih i složenih mjera zakonodavnog i upravnog karaktera, što zahtijeva uključivanje različitih domaćih tijela. Međutim, Ukrajina još uvijek nije implementirala potrebne opće mjere kojima bi riješila srž sistemskog problema koji je identificirao Evropski sud, niti uspostavila odgovarajuća pravna sredstva kojima bi se pružila zadovoljština na nacionalnom nivou. Evropski sud je stoga razmatrao kako riješiti nastalu situaciju na način koji je u skladu sa svrhom pilot-presude i načelom supsidijarnosti. Cilj pilot-presude je u tome da se opće mjere koje država treba preduzeti za izvršenje presude odnose i na sve druge žrtve povrede Evropske konvencije. U vezi s tim, Evropski sud je u skladu s načelom supsidijarnosti, koje se odnosi na čitavu Evropsku konvenciju, a ne samo na pilot-presude, zaključio da su pitanja koja su obuhvaćena presudom Ivanov, predmet izvršenja te presude u skladu sa članom 46. Evropske konvencije. Evropski sud je odlučio brisati ove aplikacije sa svoje liste predmeta, smatrajući kako se prava svih žrtava sistemske povrede koja je utvrđena u predmetu Ivanov trebaju ostvariti u postupku izvršenja te presude, a ne u postupku pred Evropskim sudom.
33. Prateći izvršenje ranije datih naloga, Ustavni sud je obaviješten o mjerama koje je Vlada Kantona Sarajevo preduzela s ciljem uspostavljanja općih mjera kojim bi omogućila izvršenje sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo u razumnom roku. Ustavni sud je obaviješten da je Vlada Kantona Sarajevo na 59. sjednici održanoj 13. januara 2022. godine donijela Akcioni plan aktivnosti potrebnih za izvršenje generalnih mjera naloženih presudom Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Omerbašić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 4359/19 i 4 druga i ostalih presuda prema Kantonu Sarajevo i vremenski okvir za njihovu realizaciju na period od pet godina broj 02-04-725-8.1/22. U predmetnom akcionom planu je navedeno da ukupan iznos obaveza Kantona Sarajevo prema dostavljenim i knjigovodstveno evidentiranim rješenjima o izvršenju na dan 31. decembar 2020. godine iznosi 42.148.736,15 KM. U vezi s tim se navodi da navedeni iznos sadrži samo glavnicu, a troškovi parničnog i izvršnog postupka se utvrđuju u momentu izvršenja (isplate). Ukazano je da je jedinstvena baza izvršnih sudskih presuda uspostavljena hronološki prema datumu primanja rješenja o izvršenju kod BBI banke, kao i da se jedinstvena baza izvršnih sudskih rješenja vodi i bilansno u glavnoj knjizi Trezora, počev od 2015. godine. Navedeno je da je iznos obaveza Kantona Sarajevo po izvršnim sudskim presudama s kamatama teško precizno utvrditi jer zavisi od vremenskog perioda od kojeg je sud presudio da se računa zatezna kamata, kao i broja tražilaca izvršenja koji su spremni na vansudsku nagodbu uz odricanje od naplate kamate. Ističe se da ukupan broj izvršnih sudskih presuda protiv Kantona Sarajevo evidentiranih na glavnom računu Kantona Sarajevo kod Bosna Bank International (BBI banke) sa stanjem na dan 31. decembar 2020. godine iznosi 12.168 (na jednoj presudi se nalazi jedan ili više tražilaca izvršenja). Navedeno je da je Vlada Kantona Sarajevo utvrdila generalne mjere za izvršenje sudskih presuda na način da u budžetu Kantona Sarajevo u sljedećih pet godina, počev od 2022. godine, planira sredstva do 0,8% (po mogućnosti i više) od ukupno planiranih prihoda bez primitaka za isplatu izvršnih sudskih presuda koje se vode na računu Kantona Sarajevo, te najkasnije do kraja fiskalne godine sa glavnog računa Kantona Sarajevo izvršiti isplatu sredstava po hronološkom redoslijedu primljenih sudskih odluka, do planiranog iznosa. Nadalje, u budžetu Kantona Sarajevo u sljedećih pet godina, počev od 2022. godine, prema mogućnostima, planirati sredstva za izvršenje sudskih presuda putem javnog poziva, te zaključenja vansudske nagodbe s tražiocima izvršenja koji bi se odrekli potraživanja po osnovu kamate i dosuđenih troškova postupka iz sudske presude, isplatu glavnice u ratama i dr., te do kraja fiskalne godine izvršiti obaveze po zaključenim vansudskim nagodbama. Navedeno je da će se izvori sredstava za realizaciju Akcionog plana planirati u budžetu Kantona Sarajevo za svaku fiskalnu godinu, u narednih pet godina, počev od 2022. godine, u skladu s procedurama definiranim Zakonom o budžetima u Federaciji BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 102/13, 9/14, 13/14, 8/15, 91/15, 102/15, 104/16, 5/18, 11/19 i 99/19). Generalno posmatrano, kao mogući realni izvori sredstava za servisiranje obaveza iz Akcionog plana koji stoje na raspolaganju su, kako se navodi, uštede na postojećim rashodovnim pozicijama budžeta, povećanje prihoda od indirektnih i direktnih poreza koji pripadaju Kantonu Sarajevo, te domaćim zaduživanjem. Dovodeći ranije date naloge u vezu s mjerama koje je preduzeo Kanton Sarajevo, Ustavni sud, ocjenjujući adekvatnost ovih mjera, zapaža da je akcione planove pojedinih kantona, odnosno Federacije BiH, koji su doneseni, kao i predmetni akcioni plan Vlade Kantona Sarajevo radi izvršenja ranije datih naloga javnoj vlasti da preduzme adekvatne i dovoljne mjere i omogući izvršenje sudskih odluka u razumnom roku, razmatrao i Evropski sud u svojoj novijoj praksi, koju Ustavni sud dosljedno podržava.
34. U vezi s tim, Evropski sud je razmatrao aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona (Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine), Srednjobosanskog kantona (Akeljić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 8039/19 od 13. oktobra 2020. godine), Hercegovačko-neretvanskog kantona (Lavić protiv BiH, aplikacija broj 6340/20 od 9. novembra 2020. godine) i Unsko-sanskog kantona (Šarganović i drugi protiv BiH, aplikacija broj 28251/20 od 9. novembra 2020. godine), te na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine (Ćavar i dr. protiv BiH aplikacija broj 12371/21 i Jurić i dr. protiv BiH aplikacija broj 18563/21 od 9. decembra 2021. godine). Evropski sud je, razmatrajući mjere koje su ti kantoni i Federacija BiH preduzeli radi izvršenja ranije datih naloga, našao da su navedeni kantoni i Federacija BiH, usvajajući akcione planove, implementirali naloge iz ranijih odluka i donijeli odgovarajuće opće mjere kojim se osigurava izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tih kantona i Federacije BiH u razumnom roku, pa je aplikacije zbog neizvršenja odluka na teret budžeta tih kantona i Federacije BiH brisao.
35. Imajući u vidu relevantnu praksu Evropskog suda, Ustavni sud je, odlučujući o apelacijama koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta navedenih kantona, odnosno Federacije BiH, donio odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2614/19 od 10. novembra 2020. godine, AP 3566/19 i AP 4220/19 od 22. decembra 2020. godine, AP 2005/20 od 3. februara 2021. godine i AP 1611/21 od 16. decembra 2021. godine, dostupne na www. ustavnisud.ba, kojim je odbio predmetne apelacije imajući u vidu da su navedeni kantoni i Federacija BiH izvršili ranije date naloge tako što su usvojili generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, koje omogućavaju da se sudske odluke na teret budžeta tih kantona i Federacije BiH izvršavaju u razumnom roku.
36. Dovodeći predmetni akcioni plan Vlade Kantona Sarajevo u vezu s akcionim planovima pojedinih kantona, odnosno Federacije BiH, koje je razmatrao i Evropski sud, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju javna vlast ispunila ranije date naloge i da će apelanti, u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Kantona Sarajevo u razumnom roku, a što podrazumijeva i izvjesnost realizacije potraživanja apelanata u rokovima koji se u datim konkretnim okolnostima mogu smatrati razumnim. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da je evidentno da će apelanti, u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Kantona Sarajevo u razumnom roku imajući u vidu da je Kanton Sarajevo, donoseći Akcioni plan od 13. januara 2022. godine, izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.
II.Parnični postupak Period koji se uzima u obzir
37. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja predmetnog parničnog postupka razmatrati period od podnošenja tužbe, tj. od 13. maja 2016. pa do 25. augusta 2021. godine kada je Kantonalni sud donio presudu. Dakle, period duži od pet godina.
Relevantna načela
38. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
39. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
40. Također, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).
Analiza razumnosti trajanja parničnog postupka
41. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je prvoapelant pokrenuo radi isplate potraživanja iz radnog odnosa. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se ne radi o naročito složenom postupku.
42. Analizirajući ponašanje prvoapelanta, Ustavni sud zapaža da prvoapelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je za njega od značaja jer putem suda pokušava da ostvari prava koja su za njega jako značajna, odnosno prava iz radnog odnosa.
43. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku prvostepenu odluku donio nakon deset mjeseci od podnošenja tužbe, pa je u okolnostima konkretnog slučaja, s obzirom na to da se pred prvostepenim postupkom provodi dokazni postupak na osnovu kojeg se utvrđuju činjenice bitne za donošenje sudske odluke, takvo postupanje prvostepenog suda u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.
44. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je protiv navedene prvostepene presude tuženi podnio žalbu, te da je prvostepeni sud 4. jula 2017. godine dostavio predmet na postupanje Kantonalnom sudu koji je svoju odluku donio nakon četiri godine (25. august 2021. godine), što je u okolnostima konkretnog slučaja značajno utjecalo na dužinu trajanja postupka. Pri tome, Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo obrazloženje za ovako dugo trajanje predmetnog postupka.
45. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se ovakva pasivnost Kantonalnog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane Kantonalnog suda. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedeni period pasivnosti Kantonalnog suda u tako dugom periodu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je ukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo upravo neažurno postupanje drugostepenog suda koji je odluku o žalbi tuženog donio tek nakon perioda od oko četiri godine od dostavljanja predmeta na postupanje. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak, s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba).
46. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava prvoapelanta na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
47. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
48. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu Ustavnog suda (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1793/18 od 19. februara 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prvoapelantu Nihadu Kajmoviću isplatiti ukupan iznos od 300,00 KM.
49. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
50. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
51. Ustavni sud zaključuje da će apelanti naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Kantona Sarajevo u razumnom roku imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.
52. Nasuprot tome, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku prvoapelanta došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni parnični postupak trajao duže od pet godina, a evidentna je pasivnost Kantonalnog suda od oko četiri godine, a pri tome Kantonalni sud nije ponudio (objektivno prihvatljivo) opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
53. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3), člana 72. st. (2), (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
54. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić