Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-416/22 („FERROSTIL-MONT“ d.o.o. Prnjavor)
Odluka donesena 23. 02. 2022.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-416/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-416/22, rješavajući apelaciju koju je podnio „FERROSTIL-MONT“ d.o.o. Prnjavor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana
58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „FERROSTIL-MONT“ d.o.o. Prnjavor protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ip 105595 21 Pž 2 od 29.
decembra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „FERROSTIL-MONT“ d.o.o. Prnjavor (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jadranko Krajišnik advokat iz Prnjavora, podnio je 4. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ip 105595 21 Pž 2 od 29. decembra 2021. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „zabranio Okružnom privrednom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) sprovođenje rješenja o dosudi nepokretnosti dok se ne ispita dopustivost i meritum apelacije“.
2. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ip 105595 19 Ip 2 od 30. marta 2021. godine ponuđaču „Sanprom Trade“ d.o.o. Prijedor dosuđene su nekretnine izvršenika („Jelšingrad a.d. Prnjavor) pobliže označene izrekom predmetnog rješenja, te je naloženo izvršeniku da privrednom društvu „Sanprom Trade“ d.o.o. Prijedor preda u posjed predmetne nekretnine. Naloženo je nadležnoj područnoj jedinici Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove da upiše pravo vlasništva i posjeda na predmetnim nekretninama u korist privrednog društva „Sanprom Trade“ d.o.o. Prijedor i da izvrši brisanje svih prava trećih lica na predmetnim nekretninama.
3. Apelant, koji je po ponuđenoj cijeni na prvom održanom ročištu na listi najpovoljnijih ponuđača bio sedmi, je podnio žalbu protiv navedenog rješenja.
4. Odlučujući o apelantovoj žalbi, te žalbama izvršenika i drugih ponuđača, izjavljenim protiv navedenog rješenja, Viši privredni sud je donio Rješenje broj 57 0 Ip 105595 21 Pž 2 od 29. decembra 2021. godine kojim je predmetne žalbe odbio i potvrdio rješenje Okružnog privrednog suda. U obrazloženju rješenja Viši privredni sud je naveo da nisu osnovani žalbeni navodi da je bilo određenih propusta na prvom ročištu za javnu prodaju nepokretnosti jer je nespornim utvrđeno da prva tri ponuđača sa najvećom ponudom nisu ispunili svoju obavezu plaćanja i prvo ročište za prodaju nekretnina nije uspjelo, te je pravilno zakazano drugo ročište za javnu prodaju. Nadalje, da je na drugom ročištu za prodaju nepokretnosti izvršenika održanom 4. februara 2021. godine učestvovalo petnaest ponuđača, te da je utvrđeno da početna vrijednost ispod koje se ne mogu prodati nekretnine iznosi 849.160,00 KM, pa je na osnovu prispjelih ponuda utvrđena lista ponuđača od 1 do 15 i kao najpovoljniji ponuđač proglašen je ,,Baumet“ d.o.o. Banjaluka na iznos od 4.700.000,00 KM, te mu je naloženo da izvrši uplatu navedenog iznosa u roku od osam dana. Takođe, Viši privredni sud je naveo da, kako tri ponuđača sa najvećom ponudom nisu ispunili svoju obavezu plaćanja u predviđenom roku od osam dana, dok je četvrti ponuđač „Sanprom Trade“ d.o.o. Prijedor, uplatio ukupnu prodajnu cijenu u ukupnom iznosu od 3.200.000,00 KM, pravilno je prvostepeni sud odlučio kao u osporenom rješenju. U vezi s tim, Viši privredni sud je ukazao da je pravilno prvostepeni sud primijenio odredbe člana 89. stav (3), člana 92. stav (3), te čl. 84. do 90. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), pa kako nisu učinjene povrede postupka, pobijana odluka je pravilna i zakonita. Viši privredni sud je naveo da su žalbeni navodi neosnovani jer su i prva i druga prodaja provedene u skladu sa odredbama ZIP budući da su nekretnine koje su bile predmet prodaje procijenjene na iznos od 2.547.480,00 KM. Naime, na prvom ročištu za prodaju, početna vrijednost ispod koje se nije mogla prodati nekretnina je iznosila pola od procijenjene vrijednosti (dakle, 1.273.740,00 KM), a na drugom ročištu za prodaju nekretnina utvrđeno je da je početna vrijednost ispod koje se ne može prodati nekretnina 1/3 od procijenjene vrijednosti (849.160,00 KM), pa, kako su predmetne nekretnine prodate za iznos od 3.200.000,00 KM, to žalbeni navodi nisu od uticaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Dalje navodi da je došlo do kršenja člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju (opšta zabrana diskriminacije).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, u sličnim činjeničnim i pravnim okolnostima, ispitujući apelacije trećeg lica-ponuđača/kupca u izvršnom postupku, ukazao da „u predmetnom izvršnom postupku nije odlučivano o građanskim pravima apelanta već o građanskim pravima tražioca izvršenja, odnosno obavezama izvršenika“, slijedom čega je zaključio da je apelacija u odnosu na navode o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-3878/17 od 20. decembra 2017. godine i AP-4107/18 od 8. maja 2019. godine, dostupne na Internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom izvršnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Konačno, u pogledu navoda apelanta o kršenju člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da navedeni član sadrži opšti princip zabrane diskriminacije i garantuje uživanje svih prava određenih zakonom bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je pol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku kojom nije odlučivano o meritornom pravu apelanta zasnovanom na zakonu, već o tome da li su ispunjeni uslovi propisani relevantnim odredbama ZIP da se ponuđaču „Sanprom Trade“ d.o.o. Prijedor dosude predmetne nekretnine. Imajući u vidu navedeno, slijedi da osporena odluka ne pokreće pitanje povrede prava zaštićenih članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, pa je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić