Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2431/20 (R. S.)

Odluka donesena 23. 02. 2022.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2431/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine , u predmetu broj AP-2431/20, rješavajući apelaciju Ranka Savića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ranka Savića podnesena protiv Rješenje Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 I 038536 20 Gž 2 od 28. maja 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ranko Savić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočne Ilidže, kojeg zastupa Matija Bodirogić advokat iz Bijeljina, podnio je 13. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 0 I 038536 20 Gž 2 od 28. maja 2020. godine. Apelant je 26. februara 2021. godine dopunio apelaciju.

Uvodne napomene 2.“ UniCredit Bank“ a.d. Banja Luka u predmetnom postupku tražitelj izvršenja i pravni sljednik Nove banjalučke banke a.d. Banja Luka,“ je 26. juna 2008. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave mjenice izdate u Palama 5. aprila 2007. godine na iznos od 7.466,32 KM, protestovane kod Osnovnog suda 23. aprila 2008. godine, protiv izvršenika Borivoja Jokića (u daljnjem tekstu: prvoizvršenik) i apelanta kao drugoizvršenika, radi naplate duga, koji prijedlog je Osnovni sud dozvolio.

3. Osnovni sud je 4. jula 2008. godine donio Rješenje o izvršenju kojim je obavezao prvoizvršenika i apelanta kao drugoizvršenika da u roku od tri dana od dana dostavljanja ovog rješenja namire potraživanja tražitelja izvršenja i to iznos od 7.466,32 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 15. oktobra 2008. godine do konačnog namirenja duga tražitelja izvršenja, troškove protesta u iznosu od 55,00 KM i troškove izvršnog postupka, uplatom na žiro račun tražitelja izvršenja kao u izreci rješenja. Istim rješenjem je utvrđeno da će u protivnom sud provesti postupak izvršenja zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika radi namirenja tražitelja izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom i to, pokretnih stvari prvoizvršenika u stanu na Palama, Mokro bb, i pokretnih stvari drugoizvršenika apelanta u stanu na Palama, Podgrab bb, te uplatom novčanih sredstava na račun tražitelja izvršenja kao u izreci rješenja.

4. Odlučujući o prigovoru apelanta Osnovni sud je Rješenjem broj 89 1 I 002373 08 I od 2. marta 2009. godine utvrdio da prijedlog za izvršenje smatra tužbom, i da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka. Istim rješenjem je utvrđeno da se izvršenje odgađa do pravosnažne odluke parničnog suda i da će se nastaviti na prijedlog tražitelja izvršenja ukoliko uspije sa tužbom.

5. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant kao izvršenik blagovremeno izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju u kojem je naveo da u cijelosti osporava potraživanje tražitelja izvršenja jer ne posjeduje cjelokupnu dokumentaciju vezanu za sporni dug. Tražitelj izvršenja u odgovoru na prigovor u cijelosti osporava navode izvršenika cijeneći da iste „idu u prilog odugovlačenju procesa postupka. Osnovni sud je primjenom odredbe člana 50. stav 4. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) odlučio kao u izreci rješenja.

Parnični postupak

6. Osnovni sud je Presudom broj 89 1 P 002373 09 P od 15. juna 2012. godine obavezao tužene Borivoja Jokića (u predmetnom postupku prvotuženog) i apelanta kao drugotuženog da tužitelju solidarno isplate dug u iznosu od 7.466,32 KM sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. aprila 2008. godine kao dana dospijeća obaveze pa do konačne isplate i troškove postupka u iznosu od 6.385,72 KM.

7. U obrazloženju presude Osnovni sud je na temelju ocjene izvedenih dokaza utvrdio da je predmet spora dug po osnovu zaključenog ugovora o kreditu koji je prvotuženi kao korisnik kredita zaključio sa tužiteljem [bankom] a apelant je sa tužiteljem zaključio ugovor o jemstvu. Također, Osnovni sud je utvrdio da glavni dužnik nije ispunjavao obavezu iz zaključenog ugovora o kreditu, zbog čega je udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja primjenom čl. 17., 262., 997., 1004. i 1065. Zakona o obligacionim odnosima .

8. Okružni sud je Presudom broj 89 1 P 002373 13 Gž2 od 12. marta 2014. godine žalbu apelanta odbio i potvrdio presudu Osnovnog suda od 15. juna 2012. godine.

Izvršni postupak

9. Na prijedlog tužitelja (u predmetnom postupku tražitelja izvršenja) od 23. marta 2018. godine Osnovni sud je 5. februara 2019. godine donio Rješenje o izvršenju broj 89 0 I 038536 14 I kojim je određena „promjena predmeta i sredstva rješenja na penziji izvršenika [apelanta]“. Rješenjem je određeno da će se izvršenje u odnosu na apelanta kao izvršenika, umjesto na pokretnim stvarima, provesti zaplijenom do 1/2 penzije koju isti ostvaruje kod Fonda PIO RS, te je apelant obavezan da tražitelju izvršenja u roku od 3 dana po prijemu rješenja nadoknadi u solidarnom iznosu od 1/2, iznos glavnog duga sa zateznom kamatom od 15. aprila 2008. godine do konačne isplate te troškovima parničnog i izvršnog postupka, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.. Stavom 2. navedenog rješenja utvrđeno je da će se, ukoliko apelant dobrovoljno ne postupi u navedenom roku, izvršenje odrediti na penziji apelanta kao izvršenika koju ostvaruje kod Fonda PIO RS i to zapljenom do 1/2 penzije, mjesečnim prebacivanjem sredstava na žiro račun tražitelja izvršenja pobliže označenog izrekom rješenja. Istim rješenjem apelantu kao izvršeniku je zabranjeno raspolaganje novčanim sredstvima a apelantovom dužniku da ista isplaćuje sve dok ne bude namireno potraživanje tražitelja izvršenja o čemu će apelantov dužnik obavijestiti sud i tražitelja izvršenja. Osnovni sud je ukazao kako se izvršenje nije moglo provesti na pokretnim stvarima izvršenika, pa je prvostepeni sud na prijedlog tražitelja izvršenja, primjenom odredaba člana 8. st. 3. ZIP, donio rješenje od 5. februara 2019. godine, kojim je izmijenjeno rješenje o izvršenju, tako što je odlučeno da se dozvoljeno izvršenje nastavlja na osnovu izvršne isprave - pravosnažne presude Osnovnog suda broj 89 1 P 002373 09 P od 15. juna 2012. godine

10. Osnovni sud je Rješenjem broj 89 0 I 038536 14 I od 16. decembra 2019. godine odbio prigovor apelanta kao izvršenika i potvrdio rješenje Osnovnog suda od 5. februara 2019. godine, kojim je odlučeno o promjeni predmeta i sredstava izvršenja.

11. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je rješenjem suda od 5. februara 2019. godine na osnovu zahtjevu tražitelja izvršenja određena promjena predmeta i sredstva rješenja, te određeno izvršenje na penzija apelanta kao izvršenika. Ovo iz razloga jer se rješenje o izvršenju od 4. jula 2008. godine, kojim je određeno izvršenje na pokretnim stvarima apelanta, nije moglo realizovati. Sud je donoseći navedeno rješenje imao u vidu činjenicu da je tražitelj izvršenja na osnovu čl. 8. stav 3. ZIP predložio novo sredstvo i predmet izvršenja-platu izvršenika. Obrazloženo je da navodi apelanta koji se odnose na ograničenja izvršenja iz čl. 138. ZIP nisu mogli uticati na drugačije odlučivanje jer apelant te navode nije dokazao. U vezi s tim je također ukazao da je obaveza poslodavca izvršenika (u konkretnom slučaju Fond PIO) da prilikom sprovođenja rješenja o izvršenju obavijesti sud o postojanju ograničenja iz čl. 138. ZIP, odnosno vremenskom trenutku kada ograničenja iz čl. 138. ZIP prestanu ukoliko je zaista penzija apelanta opterećena ranije pristiglim sudskim rješenjima. Shodno navedenom, Osnovni sud je na osnovu čl. 49. stav 2. ZIP odlučio kao u izreci rješenja.

12. Okružni sud je Rješenjem broj 89 0 I 038536 20 Gž 2 od 28. maja 2020. godine žalbu apelanta kao izvršenika u predmetnom postupku odbio kao neosnovanu i potvrdio rješenje Osnovnog suda od 16. decembra 2019. godine.

13. Okružni sud smatra da je pravilno prvostepeni sud postupio kada je, na prijedlog tražitelja izvršenja i primjenom odredaba člana 8. st. 3. ZIP, donio rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja od 5. februara 2019. godine. Okružni sud je odbio kao neosnovane žalbene navode apelanta da je prvostepeni sud povodom prigovora izjavljenog protiv rješenja o promjeni predmeta ili sredstva izvršenja morao zakazati ročište, jer takva obaveza ne proizilazi ni iz jedne odredbe ZIP. Apelacioni navodi

14. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na suđenje jer je kako navodi „dva puta suđeno za istu pravnu stvar „res judicata i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku“. Apelant je 26. februara 2021. godine dopunio apelaciju obavještenjem Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja RS, iz kojeg proizilazi da je apelant ostvario pravo na starosnu penziju rješenjem od 29. januara 2021. godine počev od 6. aprila 2012. godine, protiv kojeg rješenja je apelant izjavio žalbu direktoru navedenog fonda, tako da navedeno rješenje nije pravosnažno.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

16. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretni slučaj.

17. U odnosu na osporeno rješenja, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant, dakle, ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

18. U konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz osporenog rješenja Okružnog suda od 28. maja 2020. godine, žalba apelanta je odbijena i faktički su potvrđena rješenja Osnovnog suda od 16. decembra 2019. godine i 5. februara 2019. godine kojim je odlučeno o promjeni predmeta i sredstava izvršenja. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku u kojem je apelant imao poziciju izvršenika nisu utvrđivana „nova građanska prava ili obaveze“, već su ona utvrđena u prethodno vođenom parničnom postupku okončanom pravosnažnom presudom Osnovnog suda od 15. juna 2012. godine (koja je potvrđena presudom Okružnog suda od 12. marta 2014. godine), u kojem je apelant učestvovao. Stoga, Ustavni sud, potvrđujući vlastitu praksu u predmetima koja su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi između ostalih Odluku o dopustivosti AP-2402/21 od 8. septembra 2021. godine), zaključuje da u konkretnom slučaju apelant kao izvršenik u predmetnom izvršnom postupku ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku. Dakle, Ustavni sud zaključuje da predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija, u tom dijelu, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

19. Također, vezano za navode apelanta o povredi 17. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da iz sadržaja navedenog člana proizlazi da ova odredba Evropske konvencije ne zasniva posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, stav 14. i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 90/06 od 6. jula 2007. godine, stav 38, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga proizlazi da su i ovi navodi apelacije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

20. Shodno navedenome, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2431/20 (R. S.) | Sudska praksa | Aktio