Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4524/21 („Telemach BH“ d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 23. 02. 2022.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4524/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-4524/21, rješavajući apelaciju koju je podnio „Telemach BH“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Telemach BH“ d.o.o. Sarajevo protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 035576 21 Uvp od 28. oktobra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „Telemach BH“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nihad Sijerčić advokat iz Sarajeva, podnio je 31. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 035576 21 Uvp od 28. oktobra 2021. godine.
2. Rješenjem Konkurencijskog savjeta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Konkurencijski savjet BiH) od 20. decembra 2018. godine ocijenjena je dopuštenom koncentracija na tržištu pružanja usluga fiksne telefonije, mobilne telefonije, usluga Interneta i usluga radio i TV programa u Bosni i Hercegovini koja će nastati sticanjem kontrole privrednog subjekta „Mtel“ a.d. Banjaluka nad privrednim subjektom „Blicnet“ d.o.o. Banjaluka kupovinom 100% udjela u privrednom subjektu „Blicnet“ d.o.o. Banjaluka. U pouci o pravnom lijeku predmetnog rješenja navedeno je da protiv tog rješenja nije dozvoljena žalba, ali da nezadovoljna strana može pokrenuti upravni spor pred Sudom BiH u roku od 30 dana od dana prijema, odnosno objavljivanja rješenja.
3. Zaključkom Žalbenog savjeta pri Savjetu ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Žalbeni savjet) od 14. maja 2020. godine odbačen je zbog nenadležnosti zahtjev apelanta za oglašavanje ništavim navedenog rješenja Konkurencijskog savjeta BiH.
4. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 035576 20 U od 4. avgusta 2021. godine odbijena je tužba apelanta podnesena protiv zaključka Žalbenog savjeta od 14. maja 2020. godine. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je odredbama člana 3. Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP) propisano da se u upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban postupak postupa po odredbama tog zakona, s tim da se po odredbama ZUP postupa u svim pitanjima koja nisu uređena posebnim zakonom. Sud BiH je ukazao da, kako se u konkretnom slučaju radi o utvrđivanju prava na zaštitu tržišne konkurencije, relevantan materijalno-pravni propis je Zakon o konkurenciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o konkurenciji). Naime, Sud BiH je ukazao da se navedenim zakonom uređuju pravila, mjere i postupci zaštite tržišne konkurencije, nadležnosti i način rada Konkurencijskog savjeta na zaštiti i promociji tržišne konkurencije u Bosni i Hercegovini. Takođe, Sud BiH je istakao da je odredbama člana 46. Zakona o konkurenciji propisano da su odluke Konkurencijskog savjeta konačne, te da protiv istih nezadovoljna stranka u postupku može pokrenuti upravni spor pred Sudom BiH u roku od 30 dana od prijema odluke, odnosno od dana objavljivanja odluke. Sud BiH je naveo da je, shodno naprijed navedenim odredbama, pravilna odluka Žalbenog savjeta da nije stvarno nadležan da postupa po zahtjevu apelanta za oglašavanjem ništavim rješenja Konkurencijskog savjeta od 20. decembra 2018. godine, posebno iz razloga što je navedenim odredbama Zakona o konkurenciji jasno propisano da se protiv odluke Konkurencijskog savjeta može, kao sredstvo pravne zaštite, isključivo pokrenuti upravni spor. Sud BiH je naveo da, dakle, zakonodavac nije ostavio mogućnost izjavljivanja ni jednog drugog (ni redovnog, ni vanrednog) pravnog lijeka, osim pokretanja upravnog spora. Dakle, kako je odredbama člana 46. Zakona o konkurenciji propisana pravna zaštita u odnosu na odluke Konkurencijskog savjeta, isključena je nadležnost Žalbenog savjeta kako za redovne, tako i za vanredne pravne lijekove propisane ZUP. Prema tome, Sud BiH je zaključio da je iz navedenih razloga pravilno Žalbeni savjet konstatovao da nije stvarno nadležan za postupanje u predmetnoj upravnoj stvari, shodno odredbama člana 23. u vezi sa članom 58. stav (4) ZUP.
5. Odlučujući o zahtjevu apelanta za preispitivanje sudske odluke, presude Suda BiH od 4. avgusta 2021. godine, taj sud je Presudom broj S1 3 U 035576 21 Uvp od 28. oktobra 2021. godine odbio predmetni zahtjev apelanta kao neosnovan. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je naveo da se Žalbeni savjet pozvao na pravilne zakonske odredbe i dao pravilnu argumentaciju u pogledu razloga svoje nenadležnosti, slijedom čega je i pobijana presuda pravilna i zakonita, a predmetni zahtjev za preispitivanje sudske odluke neosnovan. Takođe, Sud BiH je ukazao da je stupanjem na snagu izmjena i dopuna ZUP (2016. godine) prestala nadležnost Žalbenog savjeta za rješavanje jer je navedenim izmjenama brisan dio odredbe člana 257. stav (3) ZUP iza dijela „Rješenje oglašava ništavnim organ koji ga je donio ili drugostepeni organ“ koji je glasio „a ako drugostepenog organa nema-odgovarajući organ iz stava (1) člana 253. ovog zakona“. Prema tome, Sud BiH je zaključio da, imajući u vidu da je navedenim izmjenama brisan dio odredbe kojim je bilo propisano da Savjet ministara, u slučaju da nema drugostepenog organa (kao što je to slučaj u konkretnom predmetu), može rješenje oglasiti ništavnim, to je pravilno zahtjev apelanta odbačen zbog nenadležnosti.
Apelacioni navodi
6. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ističe da je odredbama člana 257. stav (3) ZUP jasno propisana nadležnost Žalbenog savjeta za odlučivanje o njegovom zahtjevu, te da je pogrešno Sud BiH „potvrdio navodnu nenadležnost Žalbenog savjeta“ jer je odredbama člana 46. Zakona o konkurenciji propisan jedan od dozvoljenih pravnih mehanizama u sudskoj zaštiti, ali da „to apsolutno ne isključuje ostale pravne lijekove propisane ZUP“. Naime, takav stav značio bi da nije osiguran „princip višestepenosti“ u slučaju donošenja odluka Konkurencijskog savjeta.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenom presudom Suda BiH odbijen kao neosnovan zahtjev apelanta za preispitivanje sudske odluke, prvostepene presude kojom je odbijena tužba apelanta podnesena protiv zaključka Žalbenog savjeta (kojim je odbačen zbog nenadležnosti zahtjev apelanta za oglašavanje ništavim rješenja Konkurencijskog savjeta). Dalje, da je Sud BiH, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o konkurenciji i ZUP, u osporenim presudama dao detaljno i jasno obrazloženje zbog čega je u konkretnom slučaju pravilan i zakonit zaključak Žalbenog savjeta (kojim se taj organ oglasio nenadležnim i odbacio predmetni zahtjev apelanta). Dakle, u predmetnom postupku se raspravljalo isključivo o pitanju nadležnosti Žalbenog savjeta da oglasi ništavim rješenje Konkurencijskog savjeta, u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o konkurenciji i ZUP. Prema tome, u konkretnom slučaju se osporenim odlukama odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti predmetnog zahtjeva apelanta. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa navedenim pravom, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić