Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3854/21 (S. M.)
Odluka donesena 23. 02. 2022.
- Nema povrede
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3854/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-3854/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Senad Mašić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Senad Mašić protiv Presude Vrhovnoga suda Republike Srpske broj 13 0 U 005365 20 Uvp od 1. rujna 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Senad Mašić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Broda, podnio je 10. studenoga 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Republike Srpske (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 U 005365 20 Uvp od 1. rujna 2021. godine.
2. Rješenjem Skupštine opštine Brod (u daljnjemu tekstu: Skupština) od 28. veljače 2019. godine za predsjednika Skupštine izabran je M. S., te je utvrđeno da će stupanjem na snagu toga rješenja istome prestati funkcija dopredsjednika Skupštine, zbog nespojivosti funkcija, te je određeno da će odluka stupiti na snagu narednoga dana od dana objave u Službenome glasniku Opštine Brod.
3. Presudom Okružnoga suda u Doboju (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) od 24. rujna 2019. godine odbijena je kao neutemeljena tužba apelanta protiv rješenja Skupštine od 28. veljače 2019. godine.
4. Osporenom presudom Vrhovnoga suda od 1. rujna 2021. godine odbijen je zahtjev apelanta za izvanredno preispitivanje presude Okružnoga suda od 24. rujna 2019. godine.
5. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da iz stanja spisa proistječe da je pokrenut postupak izbora predsjednika Skupštine nakon što je dotadašnji predsjednik I. M. razriješen, pa je povjerenstvo za izbor i imenovanje predsjednika Skupštine uputilo poziv svim političkim strankama da dostave svoje prijedloge kandidata. Nadalje, da je potom utvrđen prijedlog kandidata, i to Đ. M. ispred DNS-a, M. S. ispred Socijalističke partije i apelant ispred Socijaldemokratske partije, pa je navedeno povjerenstvo provelo postupak izbora tajnim glasovanjem, te je na redovitoj sjednici Skupštine izabran M. S. koji je dobio 13 glasova, dok je Đ. M. dobio 6 glasova i apelant jedan glas. Vrhovni je sud istakao da je izbor za predsjednika Skupštine proveden sukladno Statutu Skupštine i Poslovniku o radu Skupštine. Također, istakao je su neutemeljene tvrdnje apelanta da je osporenim aktom došlo do povrede ustavnih i zakonskih prava, s obzirom da je apelant ravnopravno sudjelovao u proceduri izbora predsjednika Skupštine, pa čak i dopredsjednika Skupštine, u postupku koji je propisan Zakonom o lokalnoj samoupravi, uz dosljednu primjenu akata Skupštine, tj. Statuta i Poslovnika o radu. Istakao je da apelant smatra da je on trebao biti izabran kao predstavnik konstitutivnoga bošnjačkoga naroda. U svezi s tim, istakao je da se u konkretnome slučaju radi o izboru predsjednika Skupštine tajnim glasovanjem, a ne radi se o postavljenju, u kojemu slučaju bi se pod određenim uvjetima primjenjivao princip ravnomjerne nacionalne zastupljenosti. Stoga, naveo je da nema utemeljenja u tvrdnjama apelanta da je pravno shvaćanje nižestupanjskoga suda neustavno i nezakonito, niti se takvom odlukom krše ljudska prava kako to apelant tvrdi.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o zahtjevu apelanta da se utvrdi da je nezakonita odluka o izboru predsjednika Skupštine, koju je donijela Skupština. U svezi s tim, prvo pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti jeste primjenjivost članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnome slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnome postupku odlučivalo o građanskim pravima i obvezama apelanta.
9. Ustavni sud, a priori, podsjeća na ustaljenu praksu Europskoga suda koja podržava stanovište da se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Europski je sud takvo stanovište usvojio u predmetu Pierre-Bloch v. Francuske (vidi, Pierre-Bloch protiv Francuske, aplikacija broj 24194/94, presuda iz 1997. godine), koji se u bitnome nije mijenjao niti u novijoj praksi, ostajući dosljedan stanovištu da sporovi u svezi sa pravima i obvezama koje proistječu iz pasivnoga biračkoga prava, u pravilu, ne spadaju u okvire građanskoga niti kaznenoga aspekta članka 6. Europske konvencije (vidi, između ostalih, Mutalibov protiv Azerbejdžana, aplikacija broj 31799/03, presuda iz 2004. godine, Paksas protiv Litvanije, aplikacija broj 34932/04, presuda iz 2011. godine, i Karimov protiv Azerbejdžana, aplikacija broj 12535/06, presuda iz 2014. godine).
10. Ustavni sud zapaža da je u svojoj dosadašnjoj praksi razmatrao slična činjenična i pravna pitanja i usvajao slično stanovište (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti br. AP-1163/20 od 6. svibnja 2020. godine, sa daljnjim referencama navedenim u toj odluci, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud zaključuje da se i u konkretnome slučaju radi o sporu koji je izvan okvira članka 6. stavak 1. Europske konvencije, a članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovome slučaju ne pruža širi obujam zaštite, zbog čega su navodi apelanta u ovome dijelu apelacije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.
11. Imajući u vidu da su navodi apelanta o povredi članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Europske konvencije (kao akcesornoga prava) u svezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić