Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3896/21 (N. R.)
Odluka donesena 23. 02. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 106, 237
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-3896/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-3896/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Nurija Ramić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nurija Ramić protiv Presude Kantonalnoga suda u Livnu broj 68 0 P 032196 18 Gž 2 od 17. rujna 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Nurija Ramić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Jozo Ćurić odvjetnik iz Livna, podnio je 12. studenog 2021. godine apelaciju Ustavnomu sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 0 P 032196 20 Rev od 28. siječnja 2020. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 P 032196 18 Gž 2 od 17. rujna 2019. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Livnu broj 68 0 P 032196 17 P 2 od 30. listopada 2017. godine (vrijednost spora 10.001,00 KM) djelomično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev i utvrđeno da je apelant isključivi vlasnik i posjednik određenih nekretnina, te je tuženik (E.P.) dužan odstupiti i ne miješati se, te ukloniti balkonska vrata na određenom objektu u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka građevinske struke (stavak I. izreke), odbijen je kao neutemeljen preostali dio apelantovog tužbenog zahtjeva kojim je od tuženika tražio odstup, nemiješanje i predaju u posjed, te uklanjanje dijela krova i terase, sukladno nalazu vještaka građevinske struke, kao i da vrati u posjed i slobodno korištenje dio prolaza između stambenih objekta apelanta i tuženika (stavak II. izreke), obvezan je apelant tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka (stavak III. izreke)
3. Presudom Kantonalnoga suda od 17. rujna 2019. godine djelomično je uvažen priziv tuženika, prvostupanjska presuda je preinačena stavku I. izreke te je u tom dijelu apelantov tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen. Dalje je djelomično uvažen priziv apelanta u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka, te je presuda preinačena na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U preostalom dijelu prizivi apelanta i tuženika su odbijeni kao neutemeljeni i prvostupanjska presuda je potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnoga suda od 28. siječnja 2020. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija.
5. U obrazloženju odluke Vrhovni je sud ukazao da su odredbama članka 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“, broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15, u daljnjem tekstu: ZPP), suglasno odredbama članka 106. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Službene novine FBiH“, broj: 98/15), procesno pravne pretpostavke za izjavljivanje revizije utvrđene na način da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 konvertibilnih maraka, a u privrednim sporovima 50.000,00 konvertibilnih maraka. Vrhovni sud je istakao da je tužba podnesena prvostupanjskom sudu 24. rujna 2014. godine, a da je predmet raspravljanja tužbeni zahtjev apelanta, konačno opredijeljen na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. listopada 2015. godine. Pri tomu, Vrhovni sud je istakao da je apelant postupajući u izvršenju zakonske obaveze sadržane u odredbama članka 53. stavak (2) točka 5., vezano za odredbe članka 316. stavak (1) tada važećeg ZPP, u tužbi odredio vrijednost predmeta spora iznosom od 1.001,00 KM. Ukazao je da je 12. siječnja 2015. godine održano pripremno ročište, pri čemu je označena vrijednost predmeta spora ostala neizmijenjena. Također, istakao je da je drugostupanjska presuda pobijana u cijelosti u vrijednosti pobijanog dijela pravomoćne presude u visini od 1.001,00 KM. Samim time, istakao je da se kao predmet revizionog pobijanja pojavljuje presuda u kojoj je vrijednost pobijanog dijela u iznosu koji je ispod propisanog, što je čini nedopuštenom. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da apelant u podnesenoj reviziji nije naznačio pravno pitanje (materijalno-pravno ili procesno-pravno pitanje) zbog kojeg je revizija podnesena, odnosno zbog kojeg bi revizija bila dopuštena u smislu odredbe članka 237. st. 3. i 4. ZPP-a. Nadalje, istakao je da je pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora bez pravnog značaja što je u ponovnom postupku nakon donošenja rješenja Kantonalnog suda od 7. ožujka 2017. godine (kojim se apelantov priziv uvažen i ukinuta prvostupanjska presuda od 10. prosinca 2015. godine i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje), u uvodu nove prvostupanjske presude vrijednost spora označena u iznosu od 10.001,00 KM. Naime, Vrhovni sud je istakao da je vrijednost predmeta, u skladu sa izloženim pravilima procesnog prava, već utvrđena na iznos od 1.001,00 KM, a kasnije se nije vršila preinaka tužbe u smislu člana 56. ZPP-a, pa samim tim nije ni određena nova vrijednost predmeta spora u naznačenom iznosu od 10.001,00 KM nego je ostala neizmijenjena (u utvrđenom iznosu od 1.001,00 KM). Konačno, Vrhovni sud je istakao da čak i da je vrijednost spora utvrđena u iznosu od 10.001,00 KM, predstojala bi ista odluka revizijskog suda, jer je i ova vrijednost ispod označenog cenzusa.
Apelacioni navodi
6. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojega drugoga suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda glase:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
8. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske odluke izjavio reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka drugostupanjske odluke, budući da je rješenje Vrhovnoga suda doneseno 28. siječnja 2020. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostupanjsku odluku zaprimio prije toga nadnevka. Budući da je apelant 12. studenog 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu, proizlazi da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana zaprimanja konačne odluke.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić