Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-468/21 (Z. S.)

Odluka donesena 23. 02. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-468/21

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 468/21, rješavajući apelaciju Zuhdije Salkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija koju je podnio Zuhdija Salkić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetu broj 20 0 I 032996 15 I (stari broj 020-0-I-09-00-3233).

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Cazinu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 20 0 I 032996 15 I (stari broj 020-0-I-09-00- 3233), u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu Zuhdiji Salkiću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Cazinu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Zuhdija Salkić zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetu broj 20 0 I 062182 19 I zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zuhdija Salkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Hamdija Veladžić advokat iz Bihaća, podnio je 10. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 20 0 I 032996 15 I (stari broj 020-0-I-09-00-3233), te zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom kao predmet broj 20 0 I 062182 19 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 18. januara 2022. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 28. januara 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu radi eventualnog izjašnjenja 31. januara 2022. godine. Apelant u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje na odgovor.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Izvršni postupak broj 20 0 I 032996 15 I (stari broj 020-0-I-09-00-3233)

6. Apelant je 31. marta 2009. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (S.S.) na osnovu izvršne isprave-pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda broj P- 11/02 od 13. januara 2004. godine radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 21.684,00 KM, te troškova izvršnog postupka u iznosu od 1.635,57 KM, predlažući izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika.

7. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 020-0-I-09-00-3233 od 12. augusta 2009. godine odredio predloženo izvršenje apelanta te troškove postupka u iznosu od 1.545,57 KM.

8. Postupajući po prijedlogu apelanta, Općinski sud je zaključkom od 26. jula 2013.godine, radi ekonomičnosti postupka, izvršio spajanje predmeta broj 020-0-I-08-00-1502 sa predmetom broj 020-0-I-09-00-3233, te odredio da će se jedinstven postupak voditi pod brojem 020-0-I-09-00-3233.

9. Sudski izvršilac je 18. oktobra i 27. novembra 2014. godine izašao na lice mjesta kako bi izvršio popis pokretne imovine izvršenika i tom prilikom utvrdio da izvršenik nema pokretne imovine u Bosni i Hercegovini koja bi mogla biti predmet izvršenja.

10. Apelant je podneskom od 9. januara 2015.godine (primljen u sudu 21. januara 2015. godine) predložio promjenu predmeta i sredstva izvršenja na način da se izvršenje odredi na suvlasničkom dijelu nekretnina izvršenika, kako je to sve detaljno navedeno u podnesku, te je podneskom od 4. juna 2015. godine urgirao postupanje Općinskog suda.

11. Općinski sud je Rješenjem broj 020-0-1-09-00-3233 od 21. januara 2015.godine obustavio postupak u toj izvršnoj stvari i ukinuo sve provedene izvršne radnje. U obrazloženju rješenja od 21. januara 2015. godine je naveo da prilikom pokušaja pljenidbe pokretnih stvari izvršenika 18. oktobra i 27. novembra 2014. godine nisu pronađene stvari koje bi mogle biti predmet pljenidbe, pa je primjenom člana 125. stav 3. i člana 63. stav 7. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) odlučio kao u izreci rješenja.

12. Općinski sud je dopisom broj 020-0-1-09-00-3233 od 21. januara 2015. godine obavijestio apelanta da je njegov podnesak od 9. januara 2015. godine, kojim je predložio da se izvršenje odredi na nekretninama izvršenika, izdvojen iz predmetnog spisa, jer spis broj 020-0-1-09-00-3233 nije u CMS sistemu, te da je navedeni podnesak zaveden u CMS sistem pod brojem 20 0 I 032996 15 I u kojem će se nastaviti izvršni postupak u skladu sa odredbama ZIP-a.

13. Postupajući po prijedlogu apelanta od 21. januara 2015. godine, Općinski sud je Rješenjem broj 20 0 I 032996 15 I od 18. oktobra 2016. godine odredio predloženo izvršenje na način da će se izvršenje provesti na suvlasničkom dijelu nekretnina izvršenika, kako je to detaljnije navedeno u dispozitivu rješenja.

14. Općinski sud je zaključkom broj 20 0 I 032996 15 I od 18. oktobra 2016.godine odredio zabilježbu izvršenja u zemljišnoj knjizi na suvlasničkom dijelu nekretnina izvršenika.

15. Apelant je podneskom od 2. novembra 2016. godine predložio da Općinski sud donese dopunsko rješenje koje se odnosi na suvlasnički dio nekretnine izrršenika, pobliže opisanoj u prijedlogu.

16. Općinski sud je dopunskim Rješenjem o izvršenju broj 20 0 I 032996 15 I od 10. novembra 2016.godine dopunio rješenje o izvršenju od 18. oktobra 2016.godine tako da je odredio izvršenje na suvlasničkom dijelu nekretnine izvršenika, kako je to preciznije navedeno u dispozitivu rješenja. U obrazloženju rješenja od 10. novembra 2016. godine je naveo da je rješenjem od 18. oktobra 2016. godine omaškom propustio odlučiti o suvlasničkom dijelu na nekretnini izvršenika, pobliže navedenoj u dispozitivu rješenja.

17. Općinski sud - Zemljišnoknjižni ured je Rješenjem broj 020-0-Dn-16-002452 od 24. novembra 2016.godine dozvolio upis zabilježbe izvršenja na nekretninama izvršenika u zemljišnoknjižnim ulošcima, kako je to detaljno navedeno u dispozitivu rješenja.

18. Izvršenik je 23. januara 2017. godine izjavio prigovor protiv rješenja od 18. oktobra 2016. godine. Navedeni prigovor je dopisom od 27. februara 2017. godine dostavljen apelantu na izjašnjenje, a apelant je 7. marta 2017. godine dostavio odgovor na prigovor na rješenje o izvršenju, te je podneskom od 25. decembra 2017. godine urgirao postupanje Općinskog suda.

19. Općinski sud je rješenjem od 8. januara 2018. godine odbio prigovor izvršenika.

20. Izvršenik je 22. januara 2018. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 8. januara 2018. godine. Općinski sud je dopisom od 5. februara 2018. godine dostavio apelantu navedenu žalbu na odgovor, te je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) radi odlučivanja u drugom stepenu 9. aprila 2018. godine.

21. Kantonalni sud je rješenjem od 5. jula 2018.godine odbio žalbu izvršenika izjavljenu protiv prvostepenog rješenja kojim je odbijen prigovor izvršenika, te je predmet vraćen Općinskom sudu 25. jula 2018. godine.

22. Općinski sud je zakazao ročište za 5. novembar 2019. godine radi određivanja načina utvrđivanja vrijednosti navedenih nekretnina na kojem ročištu je apelant predložio da se ono odloži kako bi pribavio dokaze (u vidu presude i skice vještaka geodetske struke) o navodno izvršenoj diobi na terenu nekretnina među strankama i opredijelio obim izvršenja na nekretninama. Općinski sud je odlučio da se navedeno ročište neće održati jer za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke, te je donio zaključak kojim je ostavio apelantu rok od 30 dana da pribavi navedene podatke o nekretninama izvršenika, uz napomenu da će taj sud, ukoliko apelant u ostavljenom roku ne dostavi podatke i ne opredijeli predmet izvršenja, nastaviti postupak u skladu sa stanjem spisa.

23. Apelant je podneskom od 3. augusta 2020. godine predložio Općinskom sudu da, u skladu sa zaključkom s ročišta od 5. novembra 2019. godine, nastavi izvršni postupak u skladu sa stanjem spisa, odnosno odredi prodaju suvlasničkog udjela izvršenika u nekretninama.

24. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da apelant nije dostavio navedenu dokumentaciju, kao ni prijedlog u vezi sa iznesenim, pa je taj sud 27. januara 2022.godine, u skladu sa stanjem spisa, zakazao novo ročište radi načina utvrđivanja vrijednosti predmetnih nekretnina za 18. februar 2022.godine.

25. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku.

Izvršni postupak broj 20 0 I 062182 19 I

26. Tražioci izvršenja (S.S., M.S. i F.S.) su 31. jula 2019. godine podnijeli prijedlog za izvršenje protiv apelanta kao izvršenika na osnovu izvršne isprave - Presude Općinskog suda broj 20 0 P 04473 08 P od 9. marta 2016.godine, koja je preinačena Presudom Kantonalnog suda broj 20 0 P 004473 16 Gž 2 od 27. jula 2016.godine, radi naplate novčanog potraživanja u iznosu 5.306,00 KM na ime troškova parničnog postupka, te troškova izvršnog postupka, predlažući da se izvršenje provede na penziji apelanta.

27. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 20 0 I 062182 19 I od 27. jula 2020. godine odredio predloženo izvršenje tražilaca izvršenja, kako je detaljnije navedeno u dispozitivu rješenja.

28. Apelant je 10. augusta 2020. godine izjavio prigovor protiv rješenja od 27. jula 2020. godine, koji je dostavljen na izjašnjenje tražiocima izvršenja 2. septembra 2020.godine.

29. Tražioci izvršenja su 7. septembra 2020. godine dostavili odgovor na prigovor apelanta.

30. Općinski sud je zakazao ročište za 23. mart 2022. godine za raspravljanje po prigovoru.

31. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

32. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja izvršnih postupaka pred Općinskim sudom br. 20 0 I 032996 15 I i 20 0 I 062182 19 I, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi tok izvršnog postupka broj 20 0 I 032996 15 I, te ističe da se taj postupak pred Općinskim sudom vodi od 31. marta 2009.godine, dakle, skoro punih 12 godina. Apelant navodi da Općinski sud nije postupio u skladu sa apelantovim podneskom od 3. augusta 2020.godine iako je od dana podnošenja podneska prošlo šest mjeseci. Također, apelant navodi tok izvršnog postupka broj 20 0 I 062182 19 I u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te ističe da Općinski sud još uvijek nije donio rješenje o prigovoru apelanta od 6. augusta 2020.godine protiv rješenja o izvršenju od 27. jula 2020.godine.

b) Odgovor na apelaciju

33. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka u predmetu broj 20 0 I 032996 15 I, te istakao da je za 5. novembar 2019.godine bio zakazao ročište radi određivanja načina utvrđivanja vrijednosti predmetnih nekretnina na kojem je apelant predložio da se ono odgodi kako bi pribavio dokaze o navodno izvršenoj diobi među strankama i opredijelio obim izvršenja na nekretninama, zbog čega je to ročište i odložio. Općinski sud je naveo da apelant nije dostavio navedenu dokumentaciju, kao i eventualni prijedlog u vezi sa iznesenim, pa je taj sud u skladu sa stanjem spisa zakazao novo ročište radi načina utvrđivanja vrijednosti predmetnih nekretnina za 18. februar 2022. godine. Također, Općinski sud je naveo tok postupka u predmetu broj 20 0 I 062182 19 I, naveden u činjeničnom dijelu odluke.

V.Relevantni propisi

34. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine " br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11

- O.U.S., 35/12, 35/12-Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - Odluka US BiH i 55/18-Rješenje US BiH) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

35. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom.

VI.Dopustivost

36. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Dopustivost u odnosu na apelacione navode o povredi prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku u predmetu broj 20 0 I 062182 19 I

37. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u ovom dijelu Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

38. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.

39. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da su član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

40. U konkretnom slučaju apelant se žali na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi po prijedlogu tražilaca izvršenja protiv apelanta, na osnovu pravosnažnih i izvršnih presuda. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava i obaveze“ apelanta, već da su ona utvrđena navedenim izvršnim ispravama, tj. presudama Općinskog suda i Kantonalnog suda na osnovu kojih su tražioci izvršenja pokrenuli predmetni izvršni postupak. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju predmetni izvršni postupak ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

41. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost apelacije u odnosu na apelacione navode o povredi prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku u predmetu broj 20 0 I 032996 15 I (stari broj 020-0-I-09-00-3233)

42. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

43. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

44. Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

45. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

46. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

47. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na suđenje u razumnom roku

48. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

49. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi

50. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

51. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995).

52. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

53. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 31. marta 2009. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatraće period od 12 godina i oko 11 mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

54. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. Ustavni sud, dalje, zapaža da je u predmetnom postupku predlagano i pokušano izvršenje na pokretnim stvarima (koje ne postoje) a zatim je određeno na suvlasničkom dijelu nekretnina izvršenika (u suvlasništvu više lica), te da je u tom smislu Općinski sud morao preduzeti određene procesne radnje (zakazivao ročišta radi određivanja načina utvrđivanja vrijednosti nekretnina), što ukazuje da se predmetni izvršni postupak može smatrati relativno složenim. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se u predmetnom postupku radi o naplati novčanog potraživanja koje je od značaja za apelanta.

55. Ocjenjujući ponašanje apelanta, Ustavni sud zapaža da je apelant predložio odlaganje ročišta zakazanog za 5. novembar 2019. godine na period od 30 dana, te da u tom roku, koji mu je ostavljen zaključkom s navedenog ročišta, ali ni osam mjeseci nakon njegovog proteka nije dostavio podatke o nekretninama izvršenika i opredijelio predmet izvršenja, čime je u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je apelant Općinskom sudu u više navrata podnosio urgencije za postupanje tog suda u predmetnom postupku. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku preduzimao niz procesnih radnji (donio rješenje o izvršenju, zaključkom izvršio spajanje predmeta, u dva navrata pokušao izvršiti popis pokretnih stvari izvršenika, donio rješenje kojim je odredio predloženo izvršenje apelanta na nekretninama, izvršio upis zabilježbe izvršenja u zemljišnoj knjizi, donio dopunsko rješenje o izvršenju, odlučio o prigovoru izvršenika, te u dva navrata zakazao ročište), ali, s druge strane, Ustavni sud zapaža da je između pojedinih procesnih radnji tog suda protekao duži period. U tom smislu, Ustavni sud zapaža da je taj sud nakon što je donio rješenje o izvršenju 12. augusta 2009. godine sljedeću procesnu radnju izvršio tek poslije tri godine i 11 mjeseci a koja se ogledala u tome da je zaključkom od 26. jula 2013.godine izvršio spajanje predmeta, dok je tek nakon jedne godine i tri mjeseca od donošenja navedenog zaključka pokušao izvršiti popis pokretnih stvari izvršenika izlaskom na lice mjesta 18. oktobra 2014. godine. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud tek nakon jedne godine i devet mjeseci donio rješenje 18. oktobra 2016.godine kojim je odlučio o prijedlogu apelanta za promjenu predmeta i sredstva izvršenja od 21. januara 2015. godine, te da je tek nakon jedne godine, nakon što je apelant 7. marta 2017. godine dostavio odgovor na prigovor, rješenjem od 8. januara 2018. godine odlučio o prigovoru izvršenika. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tek jednu godinu i oko četiri mjeseca nakon što mu je Kantonalni sud vratio (25. jula 2018. godine) spis predmeta (sa drugostepenom odlukom kojom je odlučeno o žalbi izvršenika protiv prvostepenog rješenja kojim je odbijen prigovor izvršenika) zakazao ročište za 5. novembar 2019. godine. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da Općinski sud, iako je zaključkom od 5. novembra 2019. godine odredio da će, ukoliko apelant u ostavljenom roku od 30 dana ne dostavi podatke o nekretninama izvršenika i ne opredijeli predmet izvršenja, nastaviti postupak prema stanju spisa, nije postupio po tom zaključku i nije nastavio postupak nakon proteka navedenog roka. Naime, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud tek dvije godine i jedan mjesec nakon što je protekao navedeni rok nastavio postupak i 27. januara 2022. godine zakazao novo ročište radi utvrđivanja vrijednosti nekretnina za 18. februar 2022. godine, što sve u konkretnom slučaju, u postupku koji je po zakonu hitne prirode, predstavlja postupanje suprotno standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, koji nalažu obavezu postupanja bez nepotrebnog odlaganja.

56. Stoga, posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud nalazi da je, i pored određenog doprinosa apelanta ukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka, postupanje Općinskog suda u odlučujućoj mjeri utjecalo na sveukupno trajanje postupka, te da Općinski sud radnje nije preduzimao učinkovito i ekonomično s ciljem okončanja predmetnog postupka, a pri tome nije ponudio razloge kojima bi opravdao tako dugo trajanje postupka. U tom pogledu, Ustavni sud ukazuje da je zadatak redovnog suda da "djelotvorno kontroliše postupak" (vidi presudu Evropskog suda, Uljar i ostali protiv Hrvatske, aplikacija broj 32668/02 od 8. marta 2007. godine), a što je Općinski sud u konkretnom slučaju očigledno propustio da učini, budući da izvršni postupak ni nakon 12 godina i 11 mjeseci nije okončan.

57. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka, koji je po zakonu hitne prirode, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanta na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

58. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

59. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

60. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

61. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava apelanta na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer predmetni izvršni postupak, koji je po zakonu hitne prirode, traje 12 godina i 11 mjeseci, a kojoj dužini je u odlučnoj mjeri doprinijelo neučinkovito postupanje Općinskog suda, koji nije u razumnim rokovima preduzimao raspoložive procesne radnje radi okončanja predmetnog postupka, niti je u odgovoru na apelaciju ponudio razloge kojima bi opravdao tako dugo trajanje postupka.

62. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

63. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-468/21 (Z. S.) | Sudska praksa | Aktio