Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2927/21 (N. M.)

Odluka donesena 23. 02. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Radni spor
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2927/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-2927/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Nedim Mehmedović, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nedim Mehmedović protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 414678 16 Rsž od 28. travnja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Nedim Mehmedović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Asif Plećan odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 19. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 414678 16 Rsž od 28. travnja 2021. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, djelomično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev i obvezan je tuženik („Vindija“ d.o.o. Sarajevo) da apelantu isplati naknadu za rad u dane vikenda i dane državnih praznika u određenim novčanim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom, dok je sa preostalim dijelom potraživanja preko dosuđenog iznosa tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen. Dalje je odbijen u cijelosti kao neutemeljen dio apelantovog tužbenog zahtjeva koji se odnosio na prekovremeni i noćni rad.

3. U obrazloženju odluke prvostupanjski sud je u pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosio na razliku naknade za prekovremeni i noćni rad naveo da je neutemeljeno potraživanje apelanta po ovim osnovama, jer nije utvrđeno da je apelant radio prekovremeno niti da je radio noću. Nadalje, u pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosio na isplatu naknade za rad u dane vikenda prvostupanjski sud je naveo da je zahtjev djelomično utemeljen, dok je preko dosuđenog dijela odbio tužbeni zahtjev kao neutemeljen, jer je apelant u preciziranom tužbenom zahtjevu izvršio sabiranje navedene naknade i prema nalazu vještaka prometne struke i prema pregledu prisustva na poslu (ne može se po dva osnova isplatiti ista naknada). S tim u svezi, istakao je da je nalazom vještaka prometne struke, koji je rađen na osnovu tahograf traka, nesporno utvrđeno da je apelant radio subotama, a da je vještak financijske struke obračunao iste iznose za utuženi period. Naime, prema mišljenju prvostupanjskoga suda osnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva proizlazi iz ugovora o radu apelanta gdje je definirano da isti ima pravo na dodatke i naknade na plaću za rad u dane vikenda u skladu s člankom 74., 77., 78., 79., 80., 83. i 96. Pravilnika o radu tuženika (u daljnjem tekstu: Pravilnik), u svezi s člankom 12. Općeg kolektivnog ugovora (u daljnjem tekstu: OKU), odnosno ima pravo na uvećanje najmanje 20% od bruto satnice prema nalazu vještaka financijske struke. Nadalje, što se tiče naknade za rad u dane praznika prvostupanjski sud je istakao da je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u tom dijelu, imajući u vidu odredbe Pravilnika u svezi s člankom 12. OKU, kao i nesporno utvrđenje vještaka financijske struke da je apelant radio u dane državnog praznika, te da mu pripada 50 % bruto satnice, dok je sa preostalim dijelom potraživanja apelantov zahtjev odbijen kao neutemeljen.

4. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud utvrdio da je apelant u spornom razdoblju bio zaposlenik tuženika zaposlen, na radnom mjestu vozača distributera. Kantonalni sud je istakao da je prvostupanjski sud pravilno postupio prilikom odbijanja dijela apelantovog tužbenog zahtjeva, te je dao potpuno, jasno i iscrpno obrazloženje koje prihvaća i taj sud.

Apelacioni navodi

5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, između ostalog, ističe da je utvrđeno da je apelant radio prekovremeno, te je sud proizvoljno primijenio odredbu članka 12. stavak 2. OKU, kojim je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu za prekovremeni i noćni rad najmanje 30% od bruto satnice, rad u dane tjednog odmora najmanje 20% od bruto satnice i rad u dane koji su po zakonu neradni najmanje 50% od bruto satnice.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne propise, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2927/21 (N. M.) | Sudska praksa | Aktio