Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-391/21 (HETA d.o.o. Sarajevo i BORA d.o.o. Banja Luka)
Odluka donesena 23. 02. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 72
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-391/21
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 391/21, rješavajući apelaciju HETA d.o.o. Sarajevo-raniji naziv Hypo-Alpe-Adria-Leasing d.o.o. Sarajevo i BORA d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju su podnijele HETA d.o.o. Sarajevo-raniji naziv Hypo-Alpe-Adria-Leasing d.o.o. Sarajevo i BORA d.o.o. Banja Luka.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu kao predmet broj 126 0 I 184628 16 I.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 126 0 I 184628 16 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. HETA d.o.o. Sarajevo-raniji naziv Hypo-Alpe-Adria-Leasing d.o.o. Sarajevo i BORA d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drogoapelant i/ili apelanti), koje zastupa Feđa Tihić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 8. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) po podnesenom prijedlogu za izvršenje u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem 126 0 I 184628 16 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 26. decembra 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 12. januara 2022. godine.
4. Punomoćniku apelanata je 13. januara 2022. godine dostavljen odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Punomoćnik apelanata nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskog suda.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Iz apelacionih navoda proizlazi da je prvoapelant dostavio Općinskom sudu u Tuzli prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave, predlažući izvršenje na nekretninama izvršenika.
7. Iz apelacionih navoda proizlazi da je Općinski sud u Tuzli, zbog promjene nadležnosti suda, 20. juna 2016. godine predmetni spis dostavio Općinskom sudu koji je zaveden pod brojem 126 0 I 184628 16 I.
8. Iz apelacionih navoda proizlazi da je drugoapelant, odnosno cesionar, na osnovu pravnog posla sa apelantom i inicijatorom izvršnog postupka, stupio u izvršni postupak kao založni povjerilac na mjesto prvoapelanta o čemu je 16. marta 2020. godine obavijestio Općinski sud.
9. Drugoapelant je 4. februara 2021. godine uputio urgenciju Općinskom sudu za postupanje.
10. Iz stanja spisa proizlazi da Općinski sud po podnesenom prijedlogu za izvršenje nije postupao, kao niti po obavijesti drugoapelanta da je u konkretnom slučaju došlo do promjene tražilaca izvršenja, tj. da u predmetnom izvršnom postupku nakon podnošenja prijedloga nije preduzimao procesne radnje.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelanti navode da Općinski sud po prijedlogu za izvršenje nije postupao, čime je povrijedio njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti ukazuju da Općinski sud tokom pet godina od dana dostavljanja predmeta na nadležnost nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, te nije obavijestio niti prvoapelanta, niti drugoapelanta kao novog tražitelja izvršenja o eventualnim smetnjama za postupanje. Apelanti smatraju da im je zbog nepostupanja Općinskog suda u ovoj pravnoj stvari nastala neotklonjiva šteta u vidu onemogućavanja daljeg postupka i ostvarivanja svojih prava, imajući u vidu da je Ugovorom o ustupanju potraživanja od 10. juna 2019. godine prvoapelant svoje potraživanje ustupio drugoapelantu. Osim toga, navode da Općinski sud još uvijek nije donio rješenje o izvršenju, te da prvoapelant nije u mogućnosti u cijelosti ispuniti svoje obaveze iz navedenog ugovora prema cesionaru, odnosno drugoapelantu. Također, apelanti potražuju naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 5.000,00 KM zbog neopravdano dugog trajanja izvršnog postupka.
b) Odgovori na apelaciju
12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da, prema planu rješavanja predmeta za 2021. godinu, a koji je dostavljen od VSTV, i uzimajući u obzir starost inicijalnog akta u konkretnom predmetu, navedeni predmet nije uvršten u plan rješavanja starih predmeta, te da do danas nisu preduzimane radnje u konkretnom predmetu od suda. Imajući u vidu hitnost postupanja u izvršnim predmetima, navodi da će se predmet uzeti u rad, ispitati prijedlog za izvršenje, te shodno njegovoj urednosti preduzimati radnje radi provođenja izvršenja.
V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - O.U.S., 35/12, 35/12-Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - Odluka US BiH i 55/18-Rješenje US BiH) relevantne odredbe glase: Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 27. stav 1.
Podobnost izvršne isprave za izvršenje (1)Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.
[...] Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
14. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
18. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
20. Apelanti smatraju da im je u predmetnom postupku, zbog nepostupanja Općinskog suda po podnesenom prijedlogu za izvršenje, odnosno zbog nepostupanja po obavijesti drugoapelanta da je u konkretnom slučaju došlo do promjene tražilaca izvršenja, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
21. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da je do povrede njihovog prava na pravično suđenje došlo zbog nepostupanja Općinskog suda po podnesenom prijedlogu za izvršenje, odnosno zbog nepostupanja po obavijesti drugoapelanta da je u konkretnom slučaju došlo do promjene tražilaca izvršenja. Prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, pri odlučivanju Ustavni sud, u pravilu, ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu/apelaciji. U skladu s navedenim, Ustavni sud će razmatrati postupanje Općinskog suda u predmetnom postupku od dostave spisa tom sudu na nadležno postupanje.
22. Iz apelacionih navoda proizlazi da je prvoapelant Općinskom sudu u Tuzli podnio prijedlog za izvršenje, nakon čega je došlo do promjene nadležnosti suda, te je predmet 20. juna 2016. godine dostavljen na nadležnost Općinskom sudu, nakon čega je drugoapelant 16. marta 2020. godine Općinski sud obavijestio da je na osnovu pravnog posla sa prvoapelantom stupio na mjesto prvoapelanta kao tražilac izvršenja. Prema navodima apelacije, koje Općinski sud nije osporio u odgovoru na apelaciju, Općinski sud od dostave predmeta na nadležno postupanje nije preduzeo nijednu radnju u predmetnom postupku. Dakle, Općinski sud, u predmetnom izvršnom postupku, koji je po zakonu hitne prirode o podnesenom prijedlogu za izvršenje nije donio odluku u periodu dužem od pet i po godina nakon dostavljanja spisa na nadležnost, a kasnije ni o promjeni tražioca izvršenja nije donio odluku u periodu od oko dvije godine nakon obavijesti drugoapelanta.
23. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da član 6. stav 1. Evropske konvencije osigurava svakome pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud zajamčenog članom 6. stav 1. Evropske konvencije. U predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva (vidi presudu Evropskog suda, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 21. februara 1975. godine, Serija A, broj 18, stav 35) Evropski sud je usvojio stav da bi bilo «neshvatljivo da član 6. stav 1. detaljno opisuje proceduralne garancije osigurane strankama u tekućoj parnici, a da pravo ne zaštiti ono što samo po sebi omogućava korist od takvih garancija, tj. pristup sudu. Pravičan, javni i brz sudski postupak nema nikakvu vrijednost ako nema sudskog postupka». Stav Evropskog suda jeste da je pravo na pristup sudu element sadržan u članu 6. stav 1. Evropske konvencije, koje je zasnovano na samoj formulaciji prve rečenice prvog stava ovog člana, kad se čitaju u svom kontekstu i u okviru sljedeća dva pravna načela: (1) načelo prema kojem se građanska tužba obavezno može podnijeti sudiji kao jedno od univerzalno priznatih trajnih načela prava i (2) načelo međunarodnog prava koje zabranjuje odricanje pravde.
24. Pristup sudskom ili upravnom organu mora biti suštinski, a ne samo formalan (vidi odluku Evropskog suda za ljudska prava Airey protiv Irske, 1979. godine). Država mora osigurati pristup sudu svakome ko ima zahtjev koji ulazi u okvir člana 6. stav 1. Evropske konvencije i taj pristup ne može ograničiti određenim kategorijama ljudi (vidi, Keegen protiv Irske, 1994. godine). Organi koji imaju slobodu sudskog odlučivanja imaju širok opseg slobodne procjene sve dok se drže suštinskih zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ettl i drugi protiv Austrije, 1987. godine, i Skräby protiv Švedske, 1990. godine).
25. Imajući u vidu navedene standarde i okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju pokreće pitanje da li je svojim nepostupanjem po prijedlogu apelanata u dužem vremenskom periodu, odnosno neodlučivanjem o promjeni tražioca izvršenja Općinski sud povrijedio njihovo pravo na suštinski i djelotvoran pristup sudu, koje je sadržano u pravu na pravično suđenje.
26. Ovaj period pasivnosti Općinski sud u odgovoru na apelaciju pravda činjenicom da se predmet nije nalazio u planu rješavanja starih predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da ta okolnost prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za nepostupanje po prijedlogu apelanata u periodu od pet i po godina, a kasnije ni o promjeni tražioca izvršenja u periodu kraćem od dvije godine, jer javna vlast ima dužnost organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje.
27. Dakle, Općinski sud u konkretnom slučaju predloženo izvršenje nije dozvolio rješenjem o izvršenju, odnosno nije odlučio o stupanju drugoapelanta u predmetni izvršni postupak slijedom čega se nije upustio u dalje preduzimanje procesnih radnji s ciljem okončanja postupka. Nadalje, proizlazi da Općinski sud prijedlog za izvršenje, odnosno stupanje drugoapelanta u predmetni izvršni postupak nije odbio kao neosnovan, niti ga je procesno odbacio kao nedozvoljen, te se ne može smatrati da je postupak završen u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku, jer nema odluke suda po podnesenom prijedlogu za izvršenje.
28. Na navedeni način, propustom da u konkretnom slučaju donese odluku o prijedlogu za izvršenje, odnosno o promjeni tražioca izvršenja u konkretnom izvršnom postupku, Općinski sud je apelantima uskratio njegovo pravo na suštinski „pristup sudu“ jer apelanti „pristup sudu“ imaju samo formalno, a ne i suštinski, jer se o njihovom pravu, tj. po prijedlogu za izvršenje, odnosno promjeni tražioca izvršenja nije odlučivalo.
29. Ustavni sud, imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog slučaja, razmatrajući konkretan slučaj u okviru prakse Evropskog suda, koju usvaja i Ustavni sud i podržava pozitivno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine propisima kojima su utvrđeni rokovi za preduzimanje određenih radnji sudova u izvršnom postupku, konstatira da propust Općinskog suda da u predmetnom postupku donese odluku po podnesenom prijedlogu za izvršenje, a kasnije i da odluči o promjeni tražioca izvršenja u predmetnom izvršnom postupku u konkretnom slučaju predstavlja povredu prava apelanata na suštinski i djelotvoran pristup sudu.
30. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu, kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
32. Apelanti su, zbog nepostupanja Općinskog suda u predmetnom postupku, zatražili naknadu nematerijalne štete. Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, činjenicu da se radi o pravnim licima, kao i da je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje u odnosu na pristup sudu i nalaganje predsjedniku Općinskog suda da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku i o tome obavijesti Ustavni sud u određenom roku dovoljna satisfakcija za apelante.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom izvršnom postupku došlo do kršenja prava apelanata na pristup sudu, kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je u konkretnom slučaju od podnošenja prijedloga za izvršenje protekao period od pet i po godina, dok je od obavijesti da je u konkretnom slučaju došlo do promjene na strani tražioca izvršenja protekao period kraći od dvije godine u kom periodu Općinski sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju zbog čega apelanti imaju pristup sudu samo formalno, ali ne i suštinski.
34. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić