Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-359/21 (B.F.)

Odluka donesena 23. 02. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-359/21

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 359/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela B. F., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela B. F.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 458267 17 Rsž od 8. decembra 2021. godine.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da B. F. isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Apelantica B. F. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Adina Burazerović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 4. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 458267 17 Rsž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 1. septembra 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju. Od Kantonalnog suda je 21. januara 2022. godine tražena informacija o statusu predmetnog postupka.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 20. septembra 2021. godine, a Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 9. septembra 2021. godine, te 27. januara 2022. godine informaciju o statusu predmetnog postupka.

4. Apelantici su 14. januara 2022. godine dostavljeni odgovori Općinskog suda i Kantonalnog suda radi dostavljanja eventualnog izjašnjenja. Apelantica je 19. januara 2022. godine dostavila izjašnjenje na odgovore sudova.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.

6. Apelantica je 16. septembra 2014. godine podnijela tužbu protiv tuženice (Politička partija Savez za bolju budućnost BiH – Fahrudin Radončić) radi potraživanja iz radnoga odnosa (v. sp. 1.000.00 KM).

7. Presudom Općinskog suda od 8. februara 2017. godine utvrđeno je da je postojao radni odnos apelantice kod tuženice u razdoblju od 1. januara 2014. godine do 30. juna 2014. godine; da će slijedom tog utvrđenja ta presuda zamijeniti ugovor o radu na određeno vrijeme za isto razdoblje; naloženo je tuženici da za isto razdoblje isplati apelantici naknade toplog obroka u određenom iznosu, kao i naknade prijevoza na posao i sa posla u određenom iznosu, te da kod nadležnoga zavoda PIO uplati propisane doprinose na isplaćene plaće za isto razdoblje, u određenom iznosu. Odbijen je apelanticin preostali tužbeni zahtjev preko dosuđenog, kojim je apelantica tražila da se utvrdi da je postojao radni odnos kod tuženice u razdoblju od 1. januara 2011. godine do 31. decembra 2013. godine, pa da slijedom tog utvrđenja ta presuda zamijeni ugovor o radu na određeno vrijeme za isto razdoblje, te da se naloži tuženici da za isto razdoblje apelantici isplati naknadu toplog obroka i prijevoza na posao i sa posla, kao i da uplati pripadajuće doprinose za isto razdoblje.

8. Apelantica je 3. marta 2017. godine izjavila žalbu protiv prvostepene presude.

9. Predmetni spis je dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu 17. maja 2017. godine.

10. Apelantica je podnescima u razdoblju od 28. maja 2018. godine do 21. augusta 2020. godine podnosila urgencije Kantonalnom sudu radi hitnog odlučivanja po njezinoj žalbi (apelantica je ukupno podnijela pet urgencija).

11. Kantonalni sud je obavještenjima u razdoblju od 11. juna 2018. godine do 7. septembra 2020. godine obavještavao apelanticu da ne postoje razlozi za hitno postupanje u predmetnom slučaju, te da će se postupati po hronološkom redu (ukupno četiri obavještenja).

12. Presudom Kantonalnog suda od 8. decembra 2021. godine apelanticina žalba je uvažena pa je prvostepena presuda preinačena tako da se utvrđuje da je postojao radni odnos apelantice kod tuženice u razdoblju od 1. juna 2011. godine do 30. juna 2014. godine, te da slijedom tog utvrđenja ta presuda zamjenjuje ugovor o radu na određeno vrijeme za isto razdoblje, te je naloženo tuženici da apelantici isplati naknadu toplog obroka u određenom iznosu za razdoblje od 1. septembra 2011. godine do 30. juna 2014. godine i naknadu prijevoza na posao i sa posla za isto razdoblje u određenom iznosu, kao i da kod nadležnoga zavoda PIO uplati propisane doprinose na isplaćenu plaću za razdoblje od 1. juna 2011. godine do 30. juna 2014. godine u određenom iznosu. U dijelu u kojem je odbijen apelanticin tužbeni zahtjev za isplatu potraživanja toplog obroka i prijevoza na posao i sa posla za razdoblje od 1. juna 2011. godine do 31. augusta 2011. godine (pogrešno navedeno 30. augusta) apelanticina žalba je odbijena i prvostepena presuda je potvrđena. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi kako postupak traje više od šest i po godina. Nadalje, navodi kako je podnosila više urgencija Kantonalnom sudu s ciljem okončanja predmetnog postupka, ali da po njima nije postupano. Apelantica, također, traži isplatu naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

14. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je taj sud u zakonom propisanom roku dostavio tužbu na odgovor tuženici, te zatim pravovremeno održao pripremno ročište i zakazao glavnu raspravu. Istakao je da su neosnovani navodi o dužini trajanja predmetnog postupka pred tim sudom jer su za dužinu postupka postojali objektivni razlozi. Naime, naveo je da se kasnilo sa izradom nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke zbog nepotpune dokumentacije, što je dovelo do odgađanja glavne rasprave, kao i da je u dokaznom postupku izvedeno više subjektivnih dokaza. Osim toga, istakao je da je iz stanja spisa vidljivo da je taj sud pravovremeno sačinio pisani otpravak presude, presudu dostavio strankama, a potom bez odlaganja dostavio spis drugostepenom sudu na daljnji postupak po apelanticinoj žalbi na prvostepenu odluku.

15. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da sve predmete rješava u skladu sa starošću inicijalnog akta i Uputstvom koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV). Istakao je da se prilikom odlučivanja o apelaciji ne može zanemariti činjenica da je svaki sudija tog suda zadužen sa oko 700 predmeta, da je zbog pandemije bio onemogućen rad suda u punom kapacitetu, kao i da apelantica nije trpjela nikakvu štetu imajući u vidu predmet spora, te da bi se predmet trebao uskoro okončati. Osim toga, Kantonalni sud je predložio da se naloži VSTV-u i Kantonu Sarajevo da hitno poduzmu mjere kako bi se trajno riješio problem opterećenosti Kantonalnog suda, te u vezi s tim i pravo na suđenje u razumnom roku. U informaciji od 27. januara 2022. godine Kantonalni sud je dostavio donesenu konačnu odluku.

c) Apelanticino izjašnjenje na odgovore na apelaciju

16. Apelantica je u svojem izjašnjenju na odgovore redovnih sudova ponovila koliko je čekala na donošenje odluke u predmetu koji je okončan nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu. V.Relevantni propisi

17. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. (1) (4) i (5) (1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.

(4) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(5) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI.Dopustivost

18. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

19. Prema članu 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnom postupku, koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije. U skladu s navedenim, predmetna apelacija je, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.

21. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantna načela

26. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

27. Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna osobita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitnu narav (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novovi ć protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati razdoblje od 19. septembra 2014. godine kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja presude Kantonalnog suda od 8. decembra 2021. godine. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja predmetnog postupka jest sedam godina i tri mjeseca.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

29. U konkretnom slučaju Ustavni sud najprije zapaža da se radi o parničnom postupku iz oblasti radnih odnosa, koji je kao takav od većeg značaja za apelanticu, te koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne naravi. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom predmetu.

30. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka, koji je od naročite važnosti za nju budući da se radi o sporu iz radnih odnosa, te da je Kantonalnom sudu podnosila više urgencija za postupanje, čemu Kantonalni sud nije udovoljio.

31. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut apelanticinom tužbom od 16. septembra 2014. godine, te da je postupak pred tim sudom okončan dostavljanjem spisa Kantonalnom sudu 17. maja 2017. godine, dakle da je postupak pred prvostepenim sudom trajao u razdoblju od dvije godine i oko osam mjeseci. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud naveo da su u pogledu dužine trajanja predmetnog postupka postojali objektivni razlozi, ali da pored toga što je istakao da vještak nije mogao sačiniti na vrijeme nalaz i mišljenje i da je zbog toga odloženo ročište, te da je tokom postupka provedeno više subjektivnih dokaza, nije ponudio druge razloge iz kojih bi proistekla objektivno prihvatljiva opravdanja za takvo dugo trajanje predmetnog postupka koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne naravi. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud nakon zaprimanja predmetnog spisa konačnu odluku donio 8. decembra 2021. godine, dakle četiri godine i oko osam mjeseci nakon što je predmetni spis zaprimio. Pri tome, Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo obrazloženje za tako dugo trajanje predmetnog postupka, navodeći, između ostalog, da se predmeti rješavaju prema starosti inicijalnog akta. Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTV“, kao i u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu narav postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, odluka dostupna na www.ustavnisud.ba). Konačno, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se navedena postupanja redovnih sudova mogu pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne mogu se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se navedena pasivnost pred redovnim sudovima u tako dugom razdoblju može karakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo neažurno postupanje redovnih sudova.

32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka, koji je pri tome po zakonu hitne naravi, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

33. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

34. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zajamčenih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

35. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantici treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

36. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

37. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak, koji je po zakonu hitne naravi, trajao sedam godina i tri mjeseca, pri čemu Općinski sud, a naročito Kantonalni sud nisu ponudili objektivno prihvatljiva opravdanja za tako dugo trajanje postupka. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od redovnih sudova, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.

39. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-359/21 (B.F.) | Sudska praksa | Aktio