Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3714/21 (D. F.)
Odluka donesena 23. 02. 2022.
- Nema povrede
- Član 3. EK i član II/3.b) Ustava BiH (Zabrana mučenja)
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Procesna odluka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nenadležnost za odlučivanje
- Ustav entiteta
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Predmeti (1)
AP-3714/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-3714/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Darko Fric, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) toč. a) i h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine-Pre čišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Darko Fric protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 040380 21 Uvp od 20. listopada 2021. godine, u odnosu na navode o povredi prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju iz članka II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te povredi prava na dopisivanje iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Darko Fric protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 040380 21 Uvp od 20. listopada 2021. godine, zbog navodne povrede odredaba Ustava Republike Srpske, zbog nenadležnosti Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Darko Fric (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 27. listopada 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 040380 21 Uvp od 20. listopada 2021. godine. Apelant je, na traženje Ustavnoga suda, dopunio predmetnu apelaciju podnescima od 10. studenoga 2021. godine i 31. siječnja 2022. godine.
2. Rješenjem Suda BiH od 15. rujna 2021. godine odbačen je zahtjev apelanta za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
3. Presudom Suda BiH od 20. listopada 2021. godine odbijen je zahtjev apelanta za preispitivanje rješenja Suda BiH od 15. rujna 2021. godine.
4. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH istakao je da iz stanja spisa proistječe da je apelant podnio zahtjev za zaštitu prava i sloboda zajamčenih Ustavom BiH u kojemu navodi kako prijavljuje tvrtku „Elektroprijenos“ a.d. Banjaluka, iz razloga što se ta tvrtka prilikom zapošljavanja na natječaju od 12. listopada 2020. godine nije pridržavala Ustava i zakona. Nadalje, istakao je da je nakon prethodnoga ispitivanja podneska apelanta utvrđeno da je isti nepotpun jer ne sadrži sve elemente propisane čl. 70. st. 2. Zakona o upravnim sporovima, pa je apelant rješenjem od 15. lipnja 2021. godine pozvan da isti uredi, odnosno da u svojemu zahtjevu navede radnju, mjesto i vrijeme kada je radnja učinjena, instituciju, odnosno javnu agenciju ili korporaciju kod koje je ta radnja učinjena, podatke o službenoj osobi, odnosno odgovornoj osobi koja je to učinila, dokaze o tome, kao i zahtjev da se otkloni zapreka ili ograničenje za vršenje slobode ili prava koje se osporava nezakonitom radnjom. Nadalje, istakao je da je apelant zaprimio to rješenje 16. lipnja 2021. godine, ali da u ostavljenome roku nije postupio po zahtjevu toga suda. Iz toga razloga, istakao je da je zahtjev odbačen primjenom čl. 24. st. 1. i 2. ZUS. Glede navoda koji se odnose na natječajnu proceduru, istakao je da je vijeće za upravne sporove pravilno napomenulo da osobe koje su sudjelovale u javnome natječaju radi popune upražnjenih radnih mjesta, imaju pravo na sudbenu zaštitu pred nadležnim sudom u redovitome parničnome postupku.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju iz članka II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije i prava na dopisivanje iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. Osim toga, apelant se pozvao na povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Srpske (čl. 5., 16. i 33. Ustava Republike Srpske). Apelant u predmetnoj apelaciji navodi da je kao Hrvat trebao imati prednost u zapošljavanju, te da tvrtka „Elektroprijenos mu nikada nije dostavila odgovor, niti je poštovala to da zapošljava u procentualnome broju pored Srba i nas Hrvate i njegove drugove Bošnjake“. Navodi kako se povreda prava iz članka 3. Europske konvencije ogleda u tome „da ne bude podvrgnut ponižavajućem tretmanu kao osoba koja traži zaposlenje u državnoj ustanovi“, odnosno da se povreda prava iz članka 8. Europske konvencije ogleda u tome da „državna tvrtka gdje je tražio zaposlenje mu nije omogućila prepisku traženih i odobrenih dokumenata“.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) toč. a) i h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) toč. a) i h) Pravila Ustavnoga suda glase:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
a) Nenadležnost u odnosu na navode o povredi prava iz Ustava Republike Srpske
7. Ustavni sud naglašava da je člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine propisano da Ustavni sud ima nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovome ustavu.
8. S obzirom na to da se apelant poziva na povredu odredaba Ustava Republike Srpske, Ustavni sud ukazuje da ovaj sud nije nadležan za odlučivanje o navodnoj povredi odredaba Ustava Republike Srpske, jer to nisu pitanja „koja su sadržana u ovome ustavu“, u smislu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
b) Dopustivost u odnosu na navode o kršenju prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju i prava na prepisku
9. Ustavni sud ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi naveo da članak 3. Europske konvencije štiti neke od temeljnih vrijednosti demokratskoga društva. To je jedno od „apsolutnih prava“ Europske konvencije, od čijega poštivanja države nikada ne mogu odstupati, čak niti u razdoblju rata. Glede procesnih jamstava članka 3. Europske konvencije, zabrana mučenja i nečovječnoga postupanja nameće državi obvezu da učinkovito istraži sve tvrdnje o takvom postupanju i da, prema potrebi, kazneno goni navodne počinitelje. Osim paušalnoga navođenja da mu je povrijeđeno pravo iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije kojim je ustanovljena zabrana mučenja i nečovječnoga i ponižavajućega postupanja i kažnjavanja, Ustavni sud, u okolnostima konkretnoga slučaja smatra kako se apelacioni navodi niti na koji način ne mogu dovesti u svezu sa povredom navedenoga prava, osobito u odnosu na osporenu odluku kojom je iz formalnih razloga odbačen zahtjev apelanta za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom BiH (jer na traženje Suda BiH nije uredio zahtjev), pa su stoga navodi apelanta ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Pravo na poštivanje dopisivanja u smislu članka 8. stavak 1. Europske konvencije načelno ima za cilj zaštitu povjerljivosti komunikacije u nizu različitih situacija. Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom, također nije odlučivalo niti o pravu apelanta na dopisivanje iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, odnosno da se navodi apelanta kako mu „tvrtka nikada nije dostavila odgovor“ niti na koji način ne mogu dovesti u svezu s povredom ovoga prava niti sa osporenom odlukom, slijedom čega su i ti navodi apelanta ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Imajući u vidu odredbe članka 18. stavak (3) toč. a) i h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić