Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2640/20 (Federacija BIH, Vlada Federacije BiH, Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH)

Odluka donesena 23. 02. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Uknjižba
  • Građanski postupak
  • Javna vlast
  • Ugovor o kupoprodaji
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2640/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-2640/20, rješavajući apelaciju Federacije BIH, Vlada Federacije BiH, Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Federacije BIH, Vlada Federacije BiH, Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Dn 024500 15 Gž od 15. jula 2020. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, Zemljišno-knjižni ured, broj 065-0-Dn-15-014 266 od 15. juna 2015. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Federacije BIH, Vlada Federacije BiH, Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, kojeg zastupa Federalno pravobranilaštvo iz Sarajeva, podnijela je 29. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Dn 024500 15 Gž od 15. jula 2020. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, Zemljišno-knjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0- Dn-15-014 266 od 15. juna 2015. godine.

2. Pravosnažnom i izvršnom presudom Općinskog suda broj P-1437/03 od 14. februara 2008. godine utvrđeno je da su se stekli zakonski uvjeti za zaključenje kupoprodajnog Ugovora između apelantice kao prodavca i tužitelja Zorana Savića kao kupca (u daljnjem tekstu: tužitelj) o kupovini garaže precizirane u presudi (u daljnjem tekstu: predmetna garaža) za kupoprodajnu cijenu od 7.084,80 KM u certifikatima, te se nalaže apelantici da trpi da se tužitelj uknjiži kao vlasnik 1/1 na predmetnoj garaži u ZK-a uredu Općinskog suda.

3. Nakon toga tužitelj je podnio zahtjev Općinskom sudu-ZK ured za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj garaži. Općinski sud je donio rješenje broj 065-0-Dn-15-014 266 od 15. juna 2015. godine kojim je dozvolio traženu uknjižbu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je utvrđeno da je predmeta presuda prijavljena Poreznoj upravi, Kantonalni porezni ured Sarajevo, Porezna ispostava Centar 9. aprila 2013. godine. Navedeno je i da je utvrđeno da prijenos prava vlasništva na predmetnoj garaži ne podliježe obavezi plaćanja poreza na promet nepokretnosti i prava, obzirom da se radi o prijenosu vlasništva u skladu sa propisima o privatizaciji državne svojine na teritoriji FBiH. Općinski sud je istakao i da je razmatrajući zahtjev za upis i priloge uz zahtjev utvrdio da isti ispunjavaju uvjete za upis, te je na osnovu člana 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama odlučeno kao u dispozitivu rješenja.

4. Protiv navedenog rješenja apelantica je podnijela žalbu Kantonalnom sudu koji je rješenjem broj 09 0 Dn 024500 15 Gž od 15. jula 2020. godine žalbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju su navedene činjenice predmeta te istaknuto da je suprotno apelanticinim žalbenim navodima, odluka prvostepenog suda pravilna i na zakonu zasnovana. Obrazloženo je da neosnovano apelantica prigovara da je pobijano rješenje nezakonito, jer je sud dozvolio uknjižbu bez dokaza o plaćanju kupoprodajne cijene 7.084,80 KM u certifikatima jer se u konkretnom slučaju, uknjižba prava vlasništva na predmetnoj garaži vrši na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Sarajevu, a ne kupoprodajnog ugovora, pa se ovaj prigovor ukazuje neosnovanim. Obrazloženo je i da apelantica neosnovano prigovara da joj je onemogućeno da učestvuje u predmetnom postupku jer, prema obrazloženju tog suda, Zakonom o zemljišnim knjigama nije propisana obaveza dostavljanja zahtjeva za uknjižbu na izjašnjenje. Također je navedeno i da apelantica u žalbi neosnovano predlaže prekid ovog postupka do okončanja postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka u predmetu broj 65 0 P 312239 14 Gvl jer se, u konkretnom slučaju, radi o vanrednom pravnom lijeku kojim se ne odlaže izvršenje pravosnažne i izvršne presude, pa ni uknjižba po osnovu iste. Imajući u vidu navedeno Kantonalni sud je donio rješenje kao u dispozitivu.

5. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je 10. septembra 2021. godine zatražio odgovore na apelaciju, između ostalih, i od Općinskog suda. Općinski sud je dostavio odgovor 21. septembra 2021. godine u kojem je naveo da je tužitelj u postupku pred tim sudom dostavio i dokaz o uplati kupoprodajne cijene od 7.084,80 KM u certifikatima a koji dokaz je taj sud proslijedio uz odgovor i Ustavnom sudu.

6. Apelantici je 23. decembra 2021. godine, u skladu sa Zaključkom Ustavnog suda broj SU- 02-1056/21 od 17. decembra 2021. godine, dostavljen, između ostalih, i odgovor Općinskog suda na eventualno izjašnjenje.

7. Apelantica je 30. decembra 2021. godine dostavila izjašnjenje na odgovor Općinskog suda u kojem je istakla da je, kako je u odgovoru Općinskog suda na navode iz apelacije naznačeno da je uz zahtjev za uknjižbu dostavljen i dokaz o plaćanju iznosa od 7.084,80 KM u certifikatima a koji dokaz je u kopiji dostavljen uz navedeni odgovor, od Agencije za privatizaciju FBiH zatražila izjašnjenje u vezi sa predmetnom uplatom, ali do datuma sastavljanja izjašnjenja na odgovor apelantica nije primila traženo izjašnjenje Apelacioni navodi

8. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelantica vidi u proizvoljnoj primjeni prava i navodi da je predmetna garaža otkupljenja u skladu sa odredbama Zakona o kupovini stanova na kojima postoji stanarsko pravo i da je uknjižba uslovljena plaćanjem kupoprodajne cijene u iznosu od 7.084,80 KM u certifikatima. Navodi da redovni sudovi prilikom uknjižbe predmetne garaže, koja nije uknjižena u zemljišnoj knjizi već knjizi položenih ugovora, nisu tražili dokaz o uplati predmetnog iznosa zbog čega apelantica smatra da su joj i prekršena navedena prava.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud zapaža da je apelantica organ javne vlasti te s tim u vezi podsjeća na stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i

k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“, broj 19/04, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelanticina ustavna prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koji se zasnivaju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

13. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, suprotno apelanticinim navodima, dali jasna i argumentirana obrazloženja za svoje odluke a koja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. S tim u vezi Ustavni sud ukazuje da iz odgovora Općinskog suda na apelaciju i dokumenata koje je taj sud uz odgovor dostavio, jasno proizlazi da je u toku postupka donošenja rješenja o dozvoli uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj garaži kao jedan od dokaza dostavljen i dokaz o uplati iznosa od 7.084,80 KM u certifikatima. S tim u vezi Ustavni sud ističe da nije u nadležnosti Ustavnog suda da provjerava da li je uz zahtjev za uknjižbu zaista i priložen navedeni dokaz o uplati, kako to tvrdi Općinski sud, jer Ustavni sud nije sud ni treće ni četvrte instance. Osim toga Ustavni sud ukazuje da nema proizvoljnosti ni u zaključku Kantonalnog suda da, obzirom da se uknjižba vrši na osnovu pravosnažne sudske presude, nema potrebe za dostavom navedenog dokaza o uplati. Zbog navedenog Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje i prava na imovinu. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelacionim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelanticini navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2640/20 (Federacija BIH, Vlada Federacije… | Sudska praksa | Aktio