Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2498/20 („Auto Jarak“ d.o.o. Čapljina)
Odluka donesena 23. 02. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Radni spor
- Prava iz radnog odnosa
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2498/20
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2498/20, rješavajući apelaciju „Auto Jarak“ d.o.o. Čapljina, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 23. veljače 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „Auto Jarak“ d.o.o. Čapljina.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs 055590 15 Rsž od 24. lipnja 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Auto Jarak“ d.o.o. Čapljina (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Zajednički odvjetnički ured Nada Dalipagić i Jelena Dalipagić-Crnjac iz Mostara, podnio je 21. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 Rs 055590 15 Rsž od 24. lipnja 2020. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda, te Općinskog suda u Mostaru zatraženo je 9. prosinca 2021. godine i 24. siječnja 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 20. prosinca 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju, Općinski sud 22. prosinca 2021. godine, a Općinski sud u Mostaru nije dostavio odgovor na apelaciju.
4. Odgovori na apelaciju su dostavljeni zastupnicama apelanta na izjašnjenje 28. prosinca 2021. godine.
5. Zastupnice apelanta nisu dostavile izjašnjenje na odgovore na apelaciju u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Tužiteljica S.B. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) je 11. srpnja 2011. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Mostaru, koja je zavedena pod brojem 58 0 Rs 096964 11 Rs, protiv apelanta radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.
8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 V 096964 14 V od 26. svibnja 2014. godine usvojen je prijedlog Općinskog suda u Mostaru (da se odredi da u predmetu postupa drugi stvarno nadležan općinski sud sa područja Kantonalnog suda, jer Općinski sud u Mostaru ima veliki priliv i zaostatak u rješavanju parničnih predmeta), pa je određeno da u konkretnom predmetu postupa Općinski sud.
9. Predmet je kod Općinskog suda primljen na postupanje po delegaciji 24. srpnja 2014. godine.
10. Presudom Općinskog suda broj 53 0 Rs 055590 14 Rs od 21. listopada 2015. godine obvezan je apelant isplatiti tužiteljici određene novčane iznose na ime razlike isplaćenog i pripadajućeg toplog obroka za određeni vremenski period sa zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime razlike isplaćenog i pripadajućeg regresa za godišnji odmor za 2008, 2009. i 2010. godinu sa zakonskom zateznom kamatom, sve bliže označeno u izreci presude. Istodobno, odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice preko dosuđenog, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
11. U obrazloženju prvostupanjske presude Općinski sud je, između ostalog, naveo da su u tijeku dokaznog postupka provedeni dokazi: uvid i čitanje materijalne dokumentacije, saslušanje tužiteljice i M.S., uposlenice apelanta, te da je izvršeno vještačenje stalnog sudskog vještaka financijske struke (detaljno na str. 4. i 5. presude).
12. Općinski sud je 18. studenog 2015. godine dostavio spis Kantonalnom sudu na postupanje po prizivima tužiteljice i apelanta.
13. Presudom Kantonalnog suda broj 53 0 Rs 055590 15 Rsž od 24. lipnja 2020. godine, na sjednici vijeća, prizivi tužiteljice i apelanta su djelomično uvaženi i prvostupanjska presuda preinačena na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim potražuje isplatu regresa za 2008. godinu u određenom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom, te je obvezan apelant naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u određenom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom počev od 21. listopada 2015. godine. Istodobno, u ostalom dijelu prizivi tužiteljice i apelanta su odbijeni kao neutemeljeni i prvostupanjska presuda potvrđena. Također, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova koji se odnose na sastav odgovora na priziv. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant navodi da je evidentna teška povreda prava na suđenje u razumnom roku, jer je tužba u navedenoj pravnoj stvari podnesena 8. srpnja 2011. godine, te se period do pravomoćnog okončanja od devet godina ima smatrati neadekvatnim i nerazumnim. Nadalje, apelant ukazuje da je bio neophodan period dulji od četiri godine da se donese prvostupanjska presuda, pri čemu je predmet pred prvostupanjskim sudom bespotrebno neaktivan stajao gotovo tri godine, pa je došlo do „prelaska“ predmeta iz Mostara u Čapljinu, zbog preopterećenosti mostarskog suda, ali ni ta činjenica nije dovela do efikasnog rješenja spora. Isto tako, apelant tvrdi da je vrhunac kršenja prava na suđenje u razumnom roku odluka o prizivima parničnih stranaka od drugostupanjskog suda, kojem je za donošenje odluke bio potreban period od četiri godine i osam mjeseci. Također, apelant osporava pravo na zateznu kamatu koja je kao obveza nastala uslijed kršenja prava na suđenje u razumnom roku i smatra da nije dužan snositi štetne posljedice do te mjere (zatezna kamata devet godina koja premašuje puni iznos dosuđene naknade) zbog neefikasnog sudovanja, a niti takva naknada može predstavljati zakonitu satisfakciju povjeritelja zbog docnje dužnika. U tom pogledu apelant posebice upozorava na dosudu troškova postupka tužiteljici gdje joj drugostupanjski sud za svoju neefikasnost daje nagradu u pogledu zatezne kamate na troškove od prvostupanjskog presuđenja. Dakle, na najgrublji način je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, jer ne postoje i ne mogu postojati bilo kakvi opravdani razlozi da se o prizivu u postupku radnog spora koji ima žuran karakter odlučuje toliki vremenski period. Pri tome apelant navodi da je aktivno sudjelovao u postupku i da je u tom smislu podnosio urgencije (apelant je preslike urgencija dostavio u prilogu apelacije).
b)Odgovori na apelaciju
15. Kantonalni sud je istakao da mu je po prizivima apelanta i tužiteljice dostavljen spis 18. studenog 2015. godine, te da se predmeti za rad raspoređuju kvartalno i to prioritetni, stari-planski i redovni žurni predmeti, a suci ne utječu na kreiranje navedenih planova. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da ostaje kod svoje odluke i razloga za njezino donošenje, te smatra da je pravilno odlučeno, uz dana obrazloženja i poziv na materijalno pravo, pa i u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na dosuđene troškove postupka.
16. Općinski sud je naveo da je na prijedlog Općinskog suda u Mostaru za delegaciju nadležnosti Kantonalni sud za postupanje u predmetnom spisu odredio Općinski sud, kod kojeg je predmet primljen na postupanje po delegaciji 24. srpnja 2014. godine. Nadalje, ukazano je da je u predmetnoj pravnoj stvari 22. rujna 2014. godine održano pripremno ročište, a nakon provedenog dokaznog postupka glavna rasprava je zaključena 21. rujna 2015. godine. Dakle, uzimajući u obzir efektivan rad uredujućeg suca, navedeno je da apelantu niti u jednom segmentu nisu uskraćena prava zagarantirana Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom, posebice ona prava koja apelant ističe u apelaciji.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Članak 217. st. (1), (3) i (4) (1) Drugostupanjski sud odlučuje o prizivu na sjednici vijeća ili na temelju održane rasprave.
(3) Drugostupanjski sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostupanjskog suda primi spise po prizivu.
(4) Drugostupanjski sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o prizivu, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Članak 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pozornost na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
18. U skladu sa člankom VI/3.)b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
20. U konkretnom slučaju Ustavni sud nalazi da apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u parničnom postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 53 0 Rs 055590 15 Rsž od 24. lipnja 2020. godine, a da je apelacija podnesena 21. srpnja 2020. godine, dakle, u roku od 60 dana, kako je propisano odredbom članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.
21. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člankutea 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
24. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2. što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.
25. Članak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a osobito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).
Period koji se uzima u obzir
27. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 11. srpnja 2011. godine, kao dana podnošenja tužbe, do 24. lipnja 2020. godine, kada je Kantonalni sud, odlučujući o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji su tužiteljica i apelant koristili, donio presudu kojom je okončan predmetni parnični postupak. Dakle, relevantni period koji će Ustavni sud uzeti u razmatranje je osam godina i oko 11 mjeseci.
Analiza duljine trajanja predmetnog postupka
28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je po zakonu žurne naravi. Nadalje, ističe da su u tijeku dokaznog postupka provedeni dokazi: uvid i čitanje materijalne dokumentacije, saslušanje tužiteljice i M.S., uposlenice apelanta, te da je izvršeno vještačenje stalnog sudskog vještaka financijske struke, tako da Ustavni sud ne može naći elemente koji bi ukazivali da se radilo o složenom predmetu.
29. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim postupcima doprinio duljini trajanja predmetnog postupka. Naprotiv, Ustavni sud primjećuje da je apelant podnošenjem urgencija Općinskom sudu i Kantonalnom sudu aktivno sudjelovao u postupku.
30. Analizirajući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Mostaru, zbog okolnosti da taj sud ima veliki priliv i zaostatak u rješavanju parničnih predmeta, podnio prijedlog Kantonalnom sudu da odredi da u predmetu postupa drugi stvarno nadležan općinski sud, pri čemu je postupak pred Općinskim sudom u Mostaru trajao preko dvije godine, računajući od dana podnošenja tužbe pa do donošenja rješenja Kantonalnog suda. Sukladno tome, Kantonalni sud je 26. svibnja 2014. godine donio rješenje kojim je usvojio prijedlog Općinskog suda u Mostaru, te odredio da u konkretnom predmetu postupa Općinski sud. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je prvostupanjski postupak pred Općinskim sudom trajao jednu godinu i oko tri mjeseca (računajući od dana kada mu je dostavljen predmetni spis na postupanje po delegaciji), dok je Kantonalni sud, u sjednici vijeća, osporenu odluku donio u roku od četiri godine i oko sedam mjeseci (računajući od dana dostavljanja spisa). S tim u svezi, Ustavni sud ukazuje da duljina postupka pred sudovima više instance, sukladno praksi Europskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostupanjski postupak obzirom na samu narav postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 34, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud smatra da je ukupnoj duljini trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo neažurno postupanje Kantonalnog suda, a za što nije dao objektivno prihvatljive razloge kojima bi opravdao duljinu trajanja postupka.
31. Nadalje, Ustavni sud nalazi da apelant s pravom ukazuje na zateznu kamatu koja je kao obveza nastala uslijed kršenja prava na suđenje u razumnom roku i smatra da nije dužan snositi štetne posljedice do te mjere (zatezna kamata devet godina koja premašuje puni iznos dosuđene naknade) zbog neefikasnog sudovanja, a niti takva naknada može predstavljati zakonitu satisfakciju povjeritelja zbog docnje dužnika. Naime, Ustavni sud uzima u obzir činjenicu da je u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sustavni problem sa rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti različitih razina javne vlasti u ovoj oblasti, za što ne postoji ni učinkovit pravni lijek (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, toč. 53.-66. i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Propusti nadležnih da se ovakvi sustavni, problemi riješe i nakon donošenja odluka Ustavnog suda o tome te da se osigura suđenje u razumnom roku ne mogu ići na štetu parničnih stranaka ni kada se odlučuje o njihovim pravima, niti kada se odlučuje o njihovim obvezama, budući da se pravo na pravično suđenje odnosi na garancije koje se tiču odlučivanja i o građanskim pravima i o obvezama (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1911/20 od 9. veljače 2022. godine, dostupnu na www.ustavnisud.ba).
32. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja postoji kršenje prava apelanta na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
33. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda. U konkretnom slučaju, apelant kao pravna osoba nije tražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje, zbog čega, u smislu navedenog, utvrđivanje povrede ovog ustavnog prava, samo po sebi, predstavlja primjerenu i dovoljnu pravnu zaštitu (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4870/19 od 19. svibnja 2021. godine, točka 38, dostupnu na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku došlo do kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao elementu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kada je postupak, koji nije složen i koji je po zakonu žuran, trajao osam godina i oko 11 mjeseci, pri čemu pretežnu odgovornost za duljinu trajanja postupka snosi Kantonalni sud, koji je odluku o prizivu donio nakon četiri godine i sedam mjeseci, a za što nije dao objektivno prihvatljive razloge kojima bi opravdao nedonošenje odluke u razumnom roku.
35. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić