Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2881/21 (M. T.)
Odluka donesena 23. 02. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
- Služnost
- Nekretnina
- Dosjelost
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2881/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-2881/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Milorad Trivić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Milorad Trivić protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci broj 71 0 P 296039 20 Gž od 26. svibnja 2021. godine i Presude Osnovnoga suda u Banjaluci broj 71 0 P 296039 18 P od 2. listopada 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Milorad Trivić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, kojeg zastupa Simo J. Tošić odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 9. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 296039 20 Gž od 26. svibnja 2021. godine i Presude Osnovnoga suda u Banjaluci broj 71 0 P 296039 18 P od 2. listopada 2020. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnoga suda, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi postojanje prava stvarne služnosti puta – prolaza sa državnog puta preko poslužne nekretnine, upisane po novom premjeru na ime prvotuženog (N.C.) sa 1/1 dijela, a kojoj parceli po starom premjeru odgovara parcela upisana na ime drugotužene (Općine Laktaši), u korist povlasne nekretnine koja je upisana kao posjed apelanta sa 1/1 dijela, na temelju dosjelosti, a kako je prikazano na skici lica mjesta vještaka geodetske struke, što su tuženi dužni priznati i trpjeti da se na osnovu ove presude u javnim evidencijama o nekretninama izvrši upis prava služnosti na teret poslužne nekretnine u korist apelanta.
3. U obrazloženju odluke Okružni sud je istakao da je uviđajem na licu mjesta izvršen obilazak povlasnog i poslužnog dobra i neposrednim opažanjem, nakon što su stranke pokazale pravac kojim se traži utvrđivanje prava služnosti, utvrđeno da je poslužna nekretnina zapravo nekretnina prvotuženika. Okružni sud je istakao da se u pravilu služnost definira kao stvarno pravo koje nositelju prava daje ovlaštenje da u određenom opsegu koristi stvar u tuđem vlasništvu, a stvarna služnost je pravo vlasnika jedne nekretnine (povlasno dobro) da za potrebe te nepokretnosti vrši određene radnje na nekretnine drugog vlasnika (poslužno dobro). Okružni sud je dalje istakao da smislu odredbe člana 193. stav 1. Zakona o stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZSP), nužni prolaz preko nepokretnosti, kao poslužne, osnovaće svojom odlukom sud na zahtjev vlasnika druge nepokretnosti, ako do nje nema nikakve ili nema odgovarajuće putne veze s javnim putem i ako je korist od otvaranja nužnog prolaza za upravljanje tom nepokretnošću veća od štete na poslužnoj nepokretnosti, a uz obavezu vlasnika nepokretnosti, u čiju korist se nužni prolaz osniva, da plati punu naknadu vlasniku poslužne nepokretnosti. Okružni sud je istakao da je suština apelantovog priziva da mu je najbliži i najpristupačniji put njegovim nekretninama, put preko parcele prvotuženika, te da zaslužuje alternativne prilaze, tj. više prilaza svojoj nekretnini imajući u vidu vrijednost njegove nekretnine. Kod činjenice da apelant ima mogućnost pristupa svojim parcelama preko parcele k.č. broj 1035, koja na terenu predstavlja čvrsto nasuti makadamski put i upisana je u katastru kao nekategorizirani put, te da tim putem apelant ima nesmetan prilaz vozilom i pješice do svog posjeda, Okružni sud je istakao da je pravilan zaključak prvostupanjskoga suda da je apelantov tužbeni zahtjev neutemeljen. Naime, ukazao je da je uvjet da bi se ustanovila služnost puta da nekretnina u čiju korist se traži zasnivanje služnosti puta, nema nikakve ili nema odgovarajuće putne veze s javnim putem. Nadalje, Okružni sud je ukazao da se u smislu odredbe članka 198. stavak 1. ZSP stvarna služnost osniva na osnovu zakona održajem, ako ju je držalac povlasne nepokretnosti pošteno držao izvršavajući njezin sadržaj tokom dvadeset godina, a vlasnik poslužne nepokretnosti nije se tome protivio. Ne može se održajem osnovati stvarna služnost ako se njen sadržaj izvršavao zloupotrebom povjerenja vlasnika ili držaoca poslužne nepokretnosti, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva (stav 2). U svezi s tim, Okružni sud je istakao da apelant nije dokazao da je služnost puta stekao dosjelošću, pogotovo ako se ima u vidu izjava prvotuženika koji je potvrdio da je apelant samovoljno prolazio preko njegove parcele dok je on bio u inozemstvu, pri čemu je istakao da je postojao prolaz koji je napravio apelant 2002-2003. godine, ali da to ne čini od 2013. godine, od kada je prvotuženik napravio kuću na svojoj parceli.
Apelacioni navodi
4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, između ostalog, ističe da su ispunjeni zakonski uvjeti da se putem dosjelosti stekne pravo služnosti prolaza, koji je najekonomičniji i jedini način pristupa na apelantovu nekretnine imajući u vidu veliku vrijednost apelantovih nekretnina.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZSP, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud je primjećuje da apelant uglavnom ponavlja navode koje je isticao u prizivu protiv prvostupanjske odluke, te da je Okružni sud dao detaljne i jasne razloge u pogledu neutemeljenosti tih navoda, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić