Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-196/22 (S.B.)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 14. EK – zabrana diskriminacije
- Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Bračna stečevina
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-196/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-196/22, rješavajući apelaciju koju je podnio S. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S. B.
protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 032023 21 Gž 2 od 2. decembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. S. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bužima, kojeg zastupa Šerif Nadarević advokat iz Cazina, podnio je 17. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 18 0 P 032023 21 Gž 2 od 2. decembra 2021. godine i Presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 18 0 P 032023 19 P 2 od 26. aprila 2021. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 18 0 P 032023 19 P 2 od 26. aprila 2021. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice (B. B.) i utvrđeno je da bračnu stečevinu tužiteljice i apelanta sa dijelovima od po 1/2 čini 2/3 porodične kuće pobliže označene i opisane u stavu I izreke. Istom presudom je odbijen dio tužbenog zahtjeva pobliže označen u stavu II izreke. Također je obavezan apelant da tužiteljici naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 26. aprila 2021. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 18 0 P 032023 21 Gž 2 od 2. decembra 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da iz utvrđeno činjeničnog stanja proizlazi da su stranke bile u braku u vrijeme stjecanja dijela nekretnine koja je predmet spora. Kantonalni sud je ukazao da je, budući da je dio objekta apelant sagradio prije zaključenja braka, a drugi veći dio objekta u građevinskom smislu je izgrađen za vrijeme trajanja bračne zajednice, pravilan zaključak prvostepenog suda da taj dio nekretnine čini bračnu stečevinu. Također, da je pravilna procjena prvostepenog suda da 2/3 predmetnog objekta jesu bračna stečevina, s obzirom na omjer građevinske dovršenosti i vrijednosti izgrađenog dijela objekta prije i za vrijeme braka stranaka, te s obzirom na njihovu veličinu i vrijednost. Dalje, Kantonalni sud je naveo da je neosnovan žalbeni navod apelanta da je tužiteljica imala pravo samo na obligaciono pravni zahtjev za isplatu sredstava koje je ona uložila u gradnju objekta, jer je odnos vrijednosti jednog dijela objekta izgrađenog prije braka i drugog dijela izgrađenog za vrijeme trajanja bračne zajednice takav da tek dovršetkom isti postaje građevinska cjelina podobna da bude predmet suvlasništva. S tim u vezi je Kantonalni sud naveo da je prvostepeni sud na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 251. i 252. Porodičnog zakona kada je utvrdio da je pravni osnov stjecanja suvlasništva na strani tužiteljice bračna stečevina, dakle stjecanje imovine radom bračnih drugova za vrijeme trajanja bračne zajednice. Konačno, Kantonalni sud je naveo da je neosnovan i žalbeni razlog povrede odredbi postupka, a koji se odnosi na nepravilnu ocjenu izvedenih dokaza, iako žalba ni jednim konkretnim navodom ne pojašnjava navodnu pogrešnu ocjenu dokaza. Također, da je protivno žalbenim navodima Kantonalni sud mišljenja da je prvostepeni sud pravilno ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi te izveo pravilne činjenične zaključke o zajedničkom doprinosu oba supružnika radom i zalaganjem u izgradnji 2/3 predmetnog objekta i na te činjenice pravilno primijenio materijalno pravo o bračnoj stečevini.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te ističe da je u predmetnom postupku došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo. Naime, apelant navodi da sa tužiteljicom u vrijeme građenja spornog objekta sa tužiteljicom samo formalno bio u braku, te da je živio u Austriji u zajednici sa drugom ženom, te da zbog toga isti ne može biti bračna stečevina. Također navodi da je za vrijeme trajanja braka izgrađeno prizemlje i sprat, a da je nakon prekida bračne zajednice on izgradio još jedna sprat i ostale radove na spornom objektu, tako da isti bude doveden u stanje da ga je moguće koristiti. Konačno ističe da su osporene odluke donijete na osnovu činjenica i dokaza koji su predloženi prvi put u fazi glavne rasprave, kao i da su redovni sudovi proizvoljno cijenili izvedene dokaze.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju presude osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud dao jasne razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba Porodičnog zakona na predmetnu situaciju, tako da Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić