Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4327/21 (A. H. i drugi)
Odluka donesena 23. 02. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Upravni postupak
- Invalidnina
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4327/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-4327/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Abdulah Hero i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Abdulah Hero protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 006341 21 U 2 od 19. avgusta 2021. godine;
I. A. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U
007568 19 U od 9. septembra 2021. godine;
Jerko Ljubić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 005897 16 U od 22. oktobra 2019. godine i Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata broj UP-I-03-41-ZKZ-9539/14 od 29. jula 2016.
godine;
T. B. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 007909 19 U od 3. novembra 2021. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4327/21
1. Abdulah Hero (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Nermin Dizdar advokat iz Mostara, podnio je 20. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 006341 21 U 2 od 19. avgusta 2021. godine.
2. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) od 29. marta 2021. godine ukinuto je konačno rješenje Službe društvenih djelatnosti i opšte uprave Opštine Prozor-Rama od 12. septembra 2009. godine (kojim je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta i ortopedski dodatak III stepena) i upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30% vojnog invaliditeta. Određeno je da apelant ima pravo na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom novčanom iznosu, kao i ostala prava propisana Zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica, s tim da mu prava priznata predmetnim rješenjem pripadaju od 29. marta 2021. godine i traju dok postoje zakonom propisani uslovi za korišćenje priznatih prava.
3. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja Federalnog ministarstva 29. marta 2021. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 70 0 U 006341 21 U 2 od 19. avgusta 2021. godine odbio predmetnu tužbu.
2. AP-4385/21
4. I. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Damir Barbarić i Tomislav Bevanda iz Širokog Brijega, podnio je 21. decembra 2021 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 70 0 U 007568 19 U od 9. septembra 2021. godine.
5. Rješenjem Federalnog ministarstva od 15. jula 2019. godine ukinuto je konačno rješenje Službe za branioce iz otadžbinskog rata Opštine Široki Brijeg od 3. marta 2005. godine (kojim je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VI grupe sa 60% vojnog invaliditeta) i upravna stvar riješena tako da apelantu prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na ličnu invalidninu zaključno sa 15. julom 2019. godine.
6. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja Federalnog ministarstva 15. jula 2019. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 70 0 U 007568 19 U od 9. septembra 2021. godine odbio predmetnu tužbu.
3. AP-4457/21
7. Jerko Ljubić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 28. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 70 0 U 005897 20 Uvp od 15. oktobra 2021. godine, Presude Vrhovnog suda broj 70 0 U 005897 16 U od 22. oktobra 2019. godine i Rješenja Federalnog ministarstva broj UP-I- 03-41-ZKZ-9539/14 od 29. jula 2016. godine.
8. Ustavni sud konstatuje da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-457/20 od 26. marta 2020. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv presude Vrhovnog suda od 22. oktobra 2019. godine. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 15. oktobra 2021. godine odbačen kao nedopušten zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje sudske odluke (presude Vrhovnog suda od 22. oktobra 2019. godine), te da kao takav ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Vrhovnog suda od 22. oktobra 2019. godine konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.
9. Rješenjem Federalnog ministarstva od 29. jula 2016. godine ukinuto je konačno rješenje Službe za branioce iz otadžbinskog rata Grada Mostara od 12. jula 2006. godine (kojim je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IV grupe sa 80% vojnog invaliditeta) i upravna stvar riješena tako da apelantu prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na ličnu invalidninu zaključno sa 29. julom 2016. godine.
10. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja Federalnog ministarstva 29. jula 2016. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 70 0 U 005897 16 U od 22. oktobra 2019. godine odbio predmetnu tužbu.
4. AP-346/22
11. T. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Odvjetničko društvo „Kvesić&Martinović“ d.o.o. Široki Brijeg, podnio je 28. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 70 0 U 007909 19 U od 3. novembra 2021. godine.
12. Rješenjem Federalnog ministarstva od 14. novembra 2019. godine ukinuto je konačno rješenje Službe za branioce iz otadžbinskog rata Opštine Široki Brijeg od 6. avgusta 2007. godine (kojim je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta i ortopedski dodatak III stepena) i upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida VIII grupe sa 40% vojnog invaliditeta. Određeno je da apelant ima pravo na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom novčanom iznosu, kao i ostala prava propisana Zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica, s tim da mu prava priznata predmetnim rješenjem pripadaju od 14. novembra 2019. godine i traju dok postoje zakonom propisani uslovi za korišćenje priznatih prava..
13. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja Federalnog ministarstva 14. novembra 2019. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 70 0 U 007909 19 U od 3. novembra 2021. godine odbio predmetnu tužbu.
14. U obrazloženju osporenih odluka Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da je Federalno ministarstvo na osnovu odredbi člana 7. stav (3) i člana 14. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korišćenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Zakon), rješavajući po službenoj dužnosti, uputilo predmete apelanata nadležnim ljekarskim komisijama. Nadalje, Vrhovni sud je ukazao da su u predmetnim upravnim postupcima doneseni nalazi i mišljenja prvostepene ljekarske komisije, protiv kojih nalaza i mišljenja su apelanti izjavili prigovore, te da je nadležna drugostepena ljekarska komisija potom donijela nove nalaze i mišljenja (u kojima se saglasila s nalazima i mišljenjima prvostepene ljekarske komisije). Osim toga, Vrhovni je sud istakao da je u predmetnim postupcima ocjena invaliditeta apelanata data na osnovu neposrednog pregleda apelanata, te na osnovu medicinske dokumentacije iz spisa predmeta na osnovu koje su apelanti i ranije cijenjeni, kako je to propisano odredbama člana 7. stav (4) Zakona, te odredbama člana 13.a stav (2) Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Prema tome, Vrhovni sud je naveo da su osporena rješenja donesena u skladu sa odredbama Zakona i Pravilnika, s obzirom da je drugostepena ljekarska komisija dala potpunu, jasnu i dovoljno obrazloženu ocjenu vojnog invaliditeta apelanata (shodno relevantnim odredbama Pravilnika i Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta sa Listom procenta) na osnovu medicinske dokumentacije o liječenju i na osnovu neposrednog pregleda apelanata. Takođe, Vrhovni sud je naveo da su neosnovani navodi apelanata da im nije omogućeno učešće u predmetnim upravnim postupcima jer im je pravom na izjavljivanje prigovora protiv nalaza i mišljenja prvostepene ljekarske komisije (kojim pravom su se apelanti u predmetnim upravnim postupcima koristili, shodno odredbama člana 23.a. Pravilnika) bilo omogućeno da se izjasne o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje osporenih rješenja.
Spajanje predmeta
15. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4327/21.
Apelacioni navodi
16. U predmetnim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti u predmetima br. AP-4327/21, AP-4457/21 i AP-346/22 ističu da je u predmetnom postupku došlo do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Nadalje, apelant u predmetu broj AP-4385/21 navodi i kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, a apelant u predmetu broj AP-4457/21 navodi povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant u predmetu broj AP-346/22 navodi da je povrijeđen član 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava).
17. Apelanti, između ostalog, osporavaju nalaze i mišljenja nadležnih ljekarskih komisija, te navode da im nije data mogućnost da učestvuju u postupku. U predmetima AP-4385/21, AP- 4457/21 i AP-346/22 apelanti se pozivaju na odluke Ustavnog suda Federacije BiH (br. U-7/12 od 20. novembra 2012. godine, U-17/12 od 7. februara 2013. godine i „24/12 od 26. juna 2013. godine“) kojima su oglašene neustavnim neke odredbe Zakona, navodeći da su predmetni postupci provedeni uz primjenu odredbi koje su oglašene neustavnim. Takođe, apelant u predmetu broj AP- 4457/21 osporava odluku Vrhovnog suda u dijelu u kojem je odbijen njegov prijedlog da se izvrši vještačenje po nezavisnom vještaku medicinske struke, te smatra da je u predmetnom upravnom postupku (pred nadležnim ljekarskim komisijama) povrijeđeno načelo dvostepenosti. Apelanti u predmetima br. AP-4327/21 i AP-346/22 se pozivaju na presude Vrhovnog suda (od 22. oktobra 2019. godine i 19. marta 2021. godine) kojima je taj sud uvažio tužbe u tim predmetima i poništio rješenja Federalnog ministarstva iz razloga što nalazi nadležnih ljekarskih komisija nisu obrazloženi, te ističu da je na navedeni način došlo do povrede načela pravne sigurnosti.
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
19. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
20. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su apelanti ukazali u predmetnim apelacijama odnose na način na koji je Vrhovni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
21. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud primjećuje da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona i Pravilnika, u obrazloženju odluka osporenih predmetnim apelacijama dao jasne razloge zbog kojih smatra da su nalazi i mišljenja nadležnih ljekarskih komisija jasni i potpuni, a u takvom obrazloženju Vrhovnog suda Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud obrazložio svoje odluke i u odnosu na navode apelanata da im nije omogućeno učešće u predmetnim upravnim postupcima, u čemu Ustavni sud takođe ne vidi proizvoljnost. Pri tome, u odnosu na navode apelanata koje su isticali u postupku pred Vrhovnim sudom i koje navode ponavljaju u predmetnim apelacijama, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao ista ili slična činjenična i pravna pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju Vrhovnog suda (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-2554/21 od 20. oktobra 2021. godine, AP-2922/21 od 17. novembra 2021. godine i AP-3711/21 od 12. januara 2022. godine, dostupne na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
22. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić