Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-420/22 (A.M.)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
- Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-420/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-420/22, rješavajući apelaciju koju je podnio A. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio A. M.
protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 035645 21 Gž 2 od 7. maja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. A. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Jasmina Šarić Hasanović advokat iz Bihaća, podnio je 2. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 20 0 P 035645 21 Rev od 2. septembra 2021. godine, Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 P 035645 21 Gž 2 od 7. maja 2021. godine i Presude Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 20 0 P 035645 19 P 2 od 6. novembra 2020. godine.
2. Ustavni sud konstatuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-2450/21 od 5. oktobra 2021. godine u predmetu broj AP-2593/21 odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim Rješenjem Vrhovnog suda broj 20 0 P 035645 21 Rev od 2. septembra 2021. godine revizija apelanta odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.
3. Općinski sud je Presudom broj 20 0 P 035645 19 P 2 od 6. novembra 2020. godine odbio apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi (d.o.o. „Poljo-Sementi" Cazin) da mu na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 10.730,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove parničnog postupka. Istom presudom je obavezao apelanta da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 2.822,40 KM
4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 6. novembra 2020. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 20 0 P 035645 21 Gž 2 od 7. maja 2021. godine predmetnu žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu.
5. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio da je A. M. (sin apelanta) 9. maja 2015. godine u poslovnoj jedinici tuženog u Stijeni, Općina Cazin kupio 150 kg sjemena engleskog ljulja „Calibra“ za iznos od 930,00 KM. Dalje, da je A. M. nakon izvjesnog vremena reklamirao sjeme kod radnika tuženog, a zatim i kod njihovog direktora i tvrdio da je engleski ljulj narastao samo 10 cm. Također, da je po nalogu direktora tuženog svjedok B. D. izašao na lice mjesta gdje je bio prisutan A. M., te da je po njegovom kazivanju sjetva ljulja izvršena 2. aprila 2015. godine. Kantonalni sud je dalje naveo da nije sporno da je na zemljištu apelanta zasijano sjeme engleskog ljulja i da je ono naraslo samo 10 cm umjesto 50-70 cm, te da je zbog toga pretrpljena šteta u iznosu od 10.730,00 KM, već je sporno ko je sjeme kupio, da li A. M. za sebe ili za račun apelanta kao svog oca i da li je zasijano sjeme koje je kupljeno kod tuženog. Kantonalni sud je zatim ukazao da je prvostepeni sud odbio tužbeni zahtjev jer je zaključio da apelant nije aktivno legitimisan za podnošenje tužbe, jer je njegov sin kupio sjeme kod tuženog, a A.M. je bio prisutan i kada je po nalogu tuženog B. D. izašao na lice mjesta i sastavio zapisnik o tome da je trava nikla samo 10 cm. Dalje, da je apelant u žalbi isticao da je njegov sin A. M. postupao po njegovom usmenom nalogu u smislu člana 749. stav (1) Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), te da je sjeme posijano na njegovoj zemlji i da je on pretrpio štetu. S tim u vezi je Kantonalni sud naveo da i pored navedenog tužbeni zahtjev svakako trebalo odbiti zbog toga što je je prvostepeni sud utvrdio da apelant nije dokazao sa potpunom sigurnošću da je posijao sjeme koje kupio kod tuženog 2015. godine na svojoj zemlji, odnosno da je uzrok štete sjeme koje je kupljeno kod tuženog 9. maja 2015. godine, jer je sjetva izvršena (2. aprila 2015. godine) prije kupovine sjemena (9. maja 2015. godine). Također, da ova obaveza apelanta proizilazi iz odredbi člana 123. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), te da se u konkretnom slučaju o postojanju činjenice ne može zaključiti sa sigurnošću iz izvedenih dokaza, pa se o njezinom postojanju imaju primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz člana 126. ZPP-a, a što je apelant u konkretnom slučaju propustio učiniti.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na efikasan pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise, jer su utvrdili da apelant nema aktivnu legitimaciju u konkretnom slučaju. Također smatra da je Kantonalni sud prekoračio svoja ovlaštenja koja ima na osnovu odredbi ZPP-a jer je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan po drugom osnovu od kojeg je naveo prvostepeni sud.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, pozivajući se na relevantne odredbe ZOO-a i ZPP-a, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić