Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3338/20 (M. B.)

Odluka donesena 09. 03. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Radni spor
  • Građanski postupak
  • Radni odnos
  • Konkurs
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3338/20

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 03. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3338/20, rješavajući apelaciju Marijane Batinić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 9. ožujka 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Marijane Batinić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.

(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Rs 134281 19 Rev od 16. lipnja 2020. godine.

Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona, u skladu sa člankom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantici Marijani Batinić u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka ovog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da u skladu sa člankom 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Marijana Batinić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Zajednički odvjetnički ured Nada Dalipagić i Jelena Dalipagić Crnjac iz Mostara, podnijela je 8. rujna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 Rs 134281 19 Rev od 16. lipnja 2020. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 21. prosinca 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju u razdoblju od 27. prosinca 2021. godine do 4. siječnja 2022. godine.

4. Odgovori na apelaciju su 19. siječnja 2022. godine dostavljeni apelantičinim zastupnicama na izjašnjenje.

5. Apelantičine zastupnice nisu dostavile izjašnjenje na odgovore na apelaciju u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelantica je Općinskom sudu 27. lipnja 2013. godine podnijela tužbu protiv Osnovne škole „Bartol Kašić“ Mostar (u daljnjem tekstu: tužena) radi poništenja konkursa i odluka.

8. Presudom Općinskog suda broj 58 0 Rs 134281 13 Rs od 24. studenog 2014. godine odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se poništi kao nezakonit konkurs tužene od 19. ožujka 2013. godine, a koji se odnosi na zasnivanje radnog odnosa za radno mjesto školski pedagog

– jedan izvršitelj na neodređeno vrijeme, i stavljanje izvan snage svih poduzetih radnji i donesenih odluka u svezi s konkursom. Istodobno, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se ponište kao nezakonite odluka tužene od 11. travnja 2013. godine kojom je na radno mjesto školskog pedagoga na neodređeno vrijeme primljena S. V., kao i odluka Školskog odbora tužene od 26. travnja 2013. godine po apelantičinom prigovoru. Također je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da sud naloži tuženoj da ponovo provede izbornu proceduru za prijem u radni odnos na upražnjeno radno mjesto školskog pedagoga na neodređeno vrijeme među prijavljenim kandidatima u skladu sa zakonskim propisima i utvrđenom procedurom Najzad, apelantica je obvezana tuženoj nadoknaditi troškove parničnog postupka u određenom iznosu.

9. U obrazloženju prvostupanjske presude Općinski sud je, između ostalog, naveo da su tijekom dokaznog postupka provedeni dokazi: uvid i čitanje materijalne dokumentacije, te saslušanje apelantice kao parnične stranke (detaljno na str. 2. i 3. presude).

10. Apelantičine punomoćnice su 5. prosinca 2014. godine podnijele žalbu na prvostupanjsku presudu.

11. Općinski sud je 6. veljače 2015. godine dostavio spis Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi.

12. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 134281 15 Rsž od 19. lipnja 2019. godine, na sjednici vijeća, odbijena je apelantičina žalba kao neutemeljena i potvrđena prvostupanjska presuda.

13. Predmetni spis je 28. studenog 2019. godine dostavljen Vrhovnom sudu na postupanje po apelantičinoj izjavljenoj reviziji.

14. Presudom Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 134281 19 Rev od 16. lipnja 2020. godine odbijena je apelantičina revizija.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

15. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelantica ukratko navodi kronologiju predmetnog postupka, te ističe da vremensko razdoblje od dana podnošenja tužbe (27. lipnja 2013. godine) pa do dana donošenja presude Vrhovnog suda (16. lipnja 2020. godine) u predmetnoj pravnoj stvari nije razuman rok, te da je tako dugim vođenjem postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Nadalje, apelantica ukazuje da se ne radi o složenom predmetu, te da se predmetni postupak vodio po tužbi radi zaštite prava iz radnog odnosa, konkretno prava na upošljavanje, koji je u skladu s relevantnim zakonskim propisima žurne naravi, kao i da radnje koje su trebali provesti redovni sudovi u predmetnom postupku nisu složene. Pri tome, apelantica navodi da je aktivno sudjelovala u postupku i da je u tom smislu podnosila urgencije (apelantica je kopije urgencija dostavila u prilogu apelacije).

16. Isto tako, apelantica ukazuje da su nezakonitosti postupka koje je ona iznosila i, prema njezinom mišljenju, dokazala tijekom postupka (a bilo ih je i previše) dale jasnu sliku o pogodovanju primljenog kandidata zbog srodstva s predsjednikom Školskog odbora tužene, jer je srodstvo nesporno za obje stranke, a apelantica je dokazala da takav prigovor ne ističe paušalno. Također, apelantica tvrdi da „samu suštinu presude – povredu prava na jednakost, efektivnost, izbjegavanje proizvoljnosti kod primjene propisa, o kojima bi se dalo pisati u nastavcima, apelantica zbog ovolikog proteka roka nema interesa ni isticati“. Naime, apelantica ukazuje da je primljena kandidatkinja, koja je imala privilegij nezakonitog pogodovanja, očigledno sad već u radnom odnosu kod tužene dulje od sedam godina i što apelantica tu više ima da traži nego da se utvrdi da su joj u postupku kršena prava na pravično suđenje i da inzistira na pravičnoj novčanoj satisfakciji za takvo postupanje prema njezinom zahtjevu usmjerenom na uposlenje. b)Odgovori na apelaciju

17. Vrhovni sud je naveo da u revizijskom postupku nije povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje budući da je taj sud, kojem je predmet dostavljen na postupanje 28. studenog 2019. godine, donio presudu u skladu s Planom rješavanja predmeta za 2020. godinu u roku od sedam mjeseci.

18. Kantonalni sud je naveo da se kod tog suda predmeti dostavljaju sucu u rad po inicijalnom aktu prema starosti predmeta. Nadalje, ukazano je da je taj sud predmet primio 6. veljače 2015. godine, a drugostupanjska odluka je donesena 19. lipnja 2019. godine, te da je u vrijeme primanja tog predmeta taj sud imao veliki broj predmeta u radu i to je jedan od razloga duljine trajanja postupka po žalbi. Također, istaknuto je da je taj predmet riješen izvan Plana za razdoblje od 1. travnja do 30. lipnja 2019. godine, po urgenciji, a cijeneći karakter predmeta i potrebu za žurnim rješavanjem tog predmeta.

19. Općinski sud je naveo kronologiju predmetnog postupka i istaknuo da je taj sud postupao u razumnom roku.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH” br. 53/03, 73/05 i 19/06) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Članak 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 217. st. (1), (3) i (4) (1) Drugostupanjski sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na temelju održane rasprave.

(3) Drugostupanjski će sud održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostupanjskoga suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostupanjski će sud donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Članak 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pozornost na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova.

VI.Dopustivost

21. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

23. Ustavni sud, prije svega, zapaža da apelantica ukazuje da su nezakonitosti postupka koje je ona iznosila i, prema njezinom mišljenju, dokazala tijekom postupka (a bilo ih je i previše) dale jasnu sliku o pogodovanju primljenog kandidata zbog srodstva s predsjednikom Školskog odbora tužene. Međutim, Ustavni sud nalazi da nakon toga apelantica navodi da „samu suštinu presude – povredu prava na jednakost, efektivnost, izbjegavanje proizvoljnosti kod primjene propisa, o kojima bi se dalo pisati u nastavcima, apelantica zbog ovolikog proteka roka nema interesa ni isticati“ tako da proizlazi da se predmetnom apelacijom isključivo ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u parničnom postupku koji je okončan prije podnošenja apelacije. U skladu s tim, Ustavni sud zapaža da su apelantičine punomoćnice presudu Vrhovnog suda, koja je konačna u postupku, primile 31. srpnja 2020. godine, a da je apelacija podnesena 8. rujna 2020. godine. Dakle, u roku od 60 dana kako je propisano odredbama članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.

24. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

25. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

27. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

28. Članak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

29. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).

Razdoblje koje se uzima u obzir

30. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati razdoblje od 27. lipnja 2013. godine, kao dana podnošenja tužbe, do 16. lipnja 2020. godine, kada je Vrhovni sud,, odlučujući o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je apelantica koristila, donio presudu kojom je okončan predmetni parnični postupak. Dakle, relevantno razdoblje koje će Ustavni sud uzeti u razmatranje je oko sedam godina.

Analiza duljine trajanja predmetnog postupka

31. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je po zakonu žurne naravi. Nadalje, da su tijekom dokaznog postupka provedeni dokazi: uvid i čitanje materijalne dokumentacije, saslušanje apelantice, tako da Ustavni sud ne može naći elemente koji bi ukazivali da se radilo o složenom predmetu.

32. Ocjenjujući apelantičino ponašanje, Ustavni sud ne nalazi da je apelantica svojim postupcima doprinijela duljini trajanja predmetnog postupka. Naprotiv, Ustavni sud primjećuje da je apelantica podnošenjem urgencija Općinskom sudu i Kantonalnom sudu aktivno sudjelovala u postupku.

33. Analizirajući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut tužbom od 27. lipnja 2013. godine, a da je prvostupanjska presuda donesena 24. studenog 2014. godine, dakle, postupak pred Općinskim sudom je trajao godinu i oko četiri mjeseca. Ustavni sud, dalje, nalazi da je Kantonalni sud, u sjednici vijeća, drugostupanjsku presudu donio u roku od četiri godine i oko četiri mjeseca (računajući od dana dostave spisa), dok je Vrhovni sud revizijsku presudu donio u roku od oko sedam mjeseci (računajući od dana dostave spisa). U okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud nalazi da se duljina postupka pred Općinskim sudom može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostupanjskog postupka s obzirom na to da se pred prvostupanjskim sudom provodi dokazni postupak na temelju kojeg se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnova za donošenje sudske odluke. S druge strane, Ustavni sud ukazuje da duljina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Europskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostupanjski postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 34., odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se duljina trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u tako dugom razdoblju može okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je ukupnoj duljini trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo neažurno postupanje Kantonalnog suda, a za šta nije dao objektivno prihvatljive razloge kojima bi opravdao duljinu trajanja postupka.

34. Ustavni sud nalazi da duljina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je postupak, koji nije složen, trajao gotovo sedam godina, pri čemu pretežnu odgovornost za duljinu trajanja postupka snosi Kantonalni sud, koji je odluku o žalbi donio nakon četiri godine i oko četiri mjeseca, a za što nije dao objektivno prihvatljive razloge kojima bi opravdao duljinu trajanja postupka.

35. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja postoji kršenje apelantičinog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

36. Ustavni sud podsjeća da, prema članku 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članku 74. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će ju na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

37. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. studenog 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. lipnja 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. siječnja 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantici u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

38. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku došlo do kršenja apelantičinog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kada je postupak, koji nije složen i koji je po zakonu žuran, trajao oko sedam godina, pri čemu pretežnu odgovornost za duljinu trajanja postupka snosi Kantonalni sud, koji je odluku o žalbi donio nakon četiri godine i oko četiri mjeseca, a za što nije dao objektivno prihvatljive razloge kojim bi opravdao nedonošenje odluke u razumnom roku.

40. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3338/20 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio