Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4412/21 (Advokatska firma "Sajić" o.d. Banjaluka i odvjetnik Aleksandar Tomašević)

Odluka donesena 23. 02. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Javne nabavke
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4412/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-4412/21, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Advokatska firma "Sajić" o.d. Banjaluka i odvjetnik Aleksandar Tomašević, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Advokatska firma "Sajić" o.d. Banjaluka i odvjetnik Aleksandar Tomašević protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 034611 20 U od 20. listopada 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Advokatska firma "Sajić" o.d. Banjaluka i odvjetnik Aleksandar Tomašević iz Banjaluke (u daljnjemu tekstu: apelanti), podnijeli su 23. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 034611 20 U od 20. listopada 2021. godine.

2. JP „Putevi Republike Srpske“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjemu tekstu: ugovorni organ) donio je 19. studenoga 2019. godine odluku o izboru najpovoljnijega ponuđača, u predmetu javne nabavke usluga „Odvjetničke usluge“, kojom je kao najpovoljniji ponuđač odabrana grupa ponuđača „odvjetnik Branislav Cvijanović i drugi“.

3. Rješenjem tuženice (Bosna i Hercegovina, Ured za razmatranje priziva – Podružnica Banjaluka) od 18. prosinca 2019. godine odbijen je kao neutemeljen priziv apelanata kao (jedne od) grupe ponuđača.

4. Presudom Suda BiH od 20. listopada 2021. godine odbijena je tužba apelanata protiv rješenja tuženice od 18. prosinca 2019. godine.

5. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH istakao je da je iz stanja spisa evidentno da je osporeno rješenje tuženice doneseno nakon što je prethodno u upravnome postupku pravilno utvrđeno činjenično stanje. Istakao je da taj sud prihvaća obrazloženje tuženice glede prigovora neprirodno niske cijene. Naime, istakao je da je čl. 66. st. 1. i 2. Zakona o javnim nabavkama (u daljnjemu tekstu: ZJN) propisano da će ugovorni organ, ukoliko ocijeni da je ponuđena cijena neprirodno niska, pismeno zatražiti od ponuđača da obrazloži ponuđenu cijenu, a da je ponuđač dužan dostaviti detaljne informacije o relevantnim sastavnim elementima ponude, uključujući elemente cijene, odnosno razloge ponuđene cijene. Također, istakao je da je Naputkom za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda, donesenim na temelju ZJN, propisana obveza ugovornih organa da traže obrazloženje neprirodno niske cijene, a što je u konkretnome slučaju ugovorni organ i uradio 11. studenoga 2019. godine, a da je odabrana grupa ponuđača 14. studenoga 2019. godine dostavila odgovor. Istakao je da se odabrana grupa ponuđača u svojemu odgovoru obrazložila način na koji je došla do ponuđene cijene primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Nadalje, da je ta grupa ponuđača u svojemu odgovoru istakla da je uzela u obzir da se radi o tipskim/šablonskim postupcima koji ne iziskuju poseban i izuzetan napor, da su sudbeni postupci ugovornoga organa periodični i vode se par puta godišnje, da im se troškovi u slučaju uspjeha nadoknađuju od suprotne strane itd. Sud BiH naveo je da je pravilan zaključak tuženice da je takvo pojašnjenje cijene u potpunosti prihvatljivo, odnosno da je ugovorni organ pravilno postupio kada je izabranu grupu ponuđača odabrao kao najpovoljniju. Istakao je i da je neutemeljen prigovor kojim apelanti ukazuju da se postupak javne nabave vršio netransparentno. Naime, istakao je da je toč. 10. Tenderske dokumentacije propisano da otvaranje početnih ponuda nije javno, dok je odredbom čl. 10. st. 3. Pravilnika o postupku dodjele ugovora o uslugama iz Aneksa II dio B ZJN (koji se primjenjuje i na pravne usluge) propisano da ako je ugovorni organ predvidio vođenje pregovora, odluku o izboru najpovoljnijega ponuđača donosi nakon okončanja pregovora. Istakao je i da je čl. 71. st. 2. ZJN propisano da je ugovorni organ dužan uz obavještenje o rezultatima postupka, dostaviti i odgovarajuću odluku iz čl. 70. toga Zakona kao i zapisnik o ocjeni ponuda iz čl. 65. st. 2. toga Zakona (što je i učinjeno po donošenju odluke o izboru najpovoljnijega ponuđača u konkretnome slučaju).

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti, u biti, navode kako se postupak javne nabave provodio netransparentno, te da je odabrana grupa ponuđača koji su imali neprirodno nisku ponudu.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelanti moraju navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelanti navode, tj. ako apelanti nemaju „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP- 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojemu dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi. Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u tužbi protiv rješenja tuženika (kako glede transparentnosti postupka, tako i glede neprirodno niske cijene), a koje navode je razmotrio Sud BiH prilikom donošenja osporene odluke, te jasno objasnio zašto ne može utjecati na drukčije odlučivanje u predmetnome slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4412/21 (Advokatska firma "Sajić" o.d… | Sudska praksa | Aktio