Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4356/21 (V. D. i drugi)
Odluka donesena 23. 02. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Upravni postupak
- Invalidnina
- Invalid
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4356/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-4356/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Veselko Drežnjak i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Veselko Drežnjak protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 008179 20 U od 17. rujna 2021.
godine;
Ante Lovrić protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 007640 19 U od 6. siječnja 2021. godine;
Pero Mendeš protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 008411 20 U od 11. studenoga 2021.
godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4356/21
1. Veselko Drežnjak (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Mostara, kojega zastupa Gordan Stojić, odvjetnik iz Mostara, podnio je 20. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 008179 20 U od 17. rujna 2021. godine.
2. Rješenjem Službe za zaštitu prava branitelja i njihovih obitelji Grada Mostara od 31. srpnja 2006. godine apelantu je priznato svojstvo ratnoga vojnoga invalida IV skupine sa 80% vojnoga invaliditeta, te pravo na osobnu invalidninu u određenome mjesečnome iznosu.
3. Rješenjem Federalnoga ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskoga rata (u daljnjemu tekstu: Ministarstvo) od 26. veljače 2020. godine ukinuto je konačno rješenje od 31. srpnja 2006. godine i upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnoga vojnoga invalida VII skupine sa 50% vojnoga invaliditeta i pravo na osobnu invalidninu i ostala prava propisana Zakonom o pravima branitelja i članova njihovih obitelji (u daljnjemu tekstu: Zakon o pravima branitelja) počevši od 24. veljače 2020. godine i traju dok za to postoje tim Zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava.
4. Presudom Vrhovnoga suda od 17. rujna 2021. godine odbijena je tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva od 26. veljače 2020. godine.
2. AP-436/22
5. Ante Lovrić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Prozora-Rame, podnio je 4. veljače 2022. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Vrhovnoga suda broj 70 0 U 007640 19 U od 6. siječnja 2021. godine.
6. Rješenjem Službe za društvene djelatnosti i pitanja branitelja Općine Prozor-Rama od 9. listopada 2007. godine apelantu je priznato svojstvo ratnoga vojnoga invalida V skupine sa 70% vojnoga invaliditeta, te pravo na osobnu invalidninu u određenome mjesečnome iznosu.
7. Rješenjem Ministarstva od 30. kolovoza 2019. godine ukinuto je konačno rješenje od 9. listopada 2007. godine i upravna stvar riješena tako da se apelantu prestaje svojstvo ratnoga vojnoga invalida i pravo na osobnu invalidninu, počevši 30. kolovoza 2019. godine.
8. Presudom Vrhovnoga suda od 6. siječnja 2021. godine odbijena je tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva od 30. kolovoza 2019. godine.
3. AP-507/22
9. Pero Mendeš (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Prozora-Rame, podnio je 8. veljače 2022. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Vrhovnoga suda broj 70 0 U 008411 20 U od 11. studenoga 2021. godine.
10. Rješenjem Uprave za pitanja branitelja Mostar, Sektor za pitanja branitelja (HVO, MUP) od 22. ožujka 2007. godine apelantu je priznato svojstvo ratnoga vojnoga invalida IV skupine sa 80% vojnoga invaliditeta, te pravo na osobnu invalidninu u određenome mjesečnome iznosu.
11. Rješenjem Ministarstva od 15. srpnja 2020. godine ukinuto je konačno rješenje od 22. ožujka 2007. godine i upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnoga vojnoga invalida X skupine sa 20% vojnoga invaliditeta i pravo na osobnu invalidninu i ostala prava propisana Zakonom o pravima branitelja počevši od 15. srpnja 2020. godine i traju dok za to postoje tim Zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava.
12. Presudom Vrhovnoga suda od 11. studenoga 2021. godine odbijena je tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva od 15. srpnja 2020. godine.
Činjenično stanje
13. U svim obrazloženjima osporenih odluka Vrhovni je sud istakao da je Ministarstvo na temelju čl. 14. i čl. 7. st. 3. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko invalidske zaštite (u daljnjemu tekstu: Zakon o provođenju kontrole), rješavajući po službenoj dužnosti, uputilo predmete apelanata nadležnome liječničkome povjerenstvu. Vrhovni je sud u svim predmetima konstatirao da su doneseni nalazi i mišljenja od prvostupanjskoga liječničkoga povjerenstva, te da su u predmetima AP-4356/21 i AP-507/22 nadležna drugostupanjska liječnička povjerenstva donijela nove nalaze i mišljenja (u predmetu AP-4356/21 novim nalazom i mišljenjem cijenjen invaliditet u procentu od 50% u odnosu na utvrđenih 20% od strane prvostupanjskoga liječničkoga povjerenstva, dok se u predmetu AP-507/22 drugostupanjsko liječničko povjerenstvo suglasilo s ranijim nalazom i mišljenjem). U predmetu AP-436/22 Vrhovni je sud istakao da je apelant propustio da na prvostupanjski nalaz i mišljenje istakne prigovor i time propustio mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje osporenoga rješenja, tj. da je apelantu omogućeno da sudjeluje u postupku, a koje pravo apelant nije iskoristio. Nadalje, istakao je da su nadležna liječnička povjerenstva u svojim nalazima i mišljenjima jasno obrazložila zbog čega je došlo do smanjenja procenta vojnoga invaliditeta koji je kod apelanata utvrđen ranije. Također, Vrhovni je sud u obrazloženjima istakao da su rješenja Ministarstva utemeljena na nalazima i mišljenjima koji su potpuni, jasni i dovoljno obrazloženi, te da sadrže sve činjenice i okolnosti od značaja za donošenje pravilnoga rješenja, sukladno čl. 8. st. 2. Pravilnika o radu liječničkih komisija u postupku ostvarivanja prava po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji (u daljnjemu tekstu: Pravilnik) i Pravilniku o utvrđivanju procenta vojnoga invaliditeta sa Listom procenata. Osim toga, Vrhovni je sud istakao da je u svim predmetima ocjena invaliditeta apelanata, suprotno prigovorima tužbi, dana na temelju neposrednoga pregleda apelanata, te na temelju liječničke dokumentacije iz spisa predmeta na temelju koje su apelanti i ranije cijenjeni, kako to propisuje odredba čl. 7. st. 4. Zakona o provođenju kontrole i čl. 13.a st. 2. Pravilnika. U predmetu br. AP-507/22 Vrhovni je sud istakao da je Zakon o provođenju kontrole bio predmetom ocjene ustavnosti, ali da je osporeno rješenje doneseno primjenom odredbi za koje nije utvrđeno da su u nesuglasnosti sa Ustavom F BiH. U predmetu AP-436/22 istakao je da protivno navodima apelanta nije došlo do povrede Zakona o upravnom postupku (u daljnjemu tekstu: ZUP), odnosno da se u konkretnome slučaju ne radi o obnovi postupka priznavanja prava sukladno ZUP, već se radi o novome postupku i primjeni novoga zakona kojim se vrši kontrola zakonitosti donošenja konačnoga rješenja iz postupka priznavanja prava.
Spajanje predmeta
14. S obzirom na to da se navedene apelacije temelje na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4356/21.
15. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
16. U svim predmetnim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelanti u apelacijama br. AP-4356/21 i AP-436/22 su se pozvali i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant u apelaciji br. AP-436/22 smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelanti, u biti, osporavaju postupak provođenja kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite, pri čemu navode, npr., da je samo formalno postojala mogućnost sudjelovanja u postupku (AP-4356/21), da je postupano protivno ZUP (AP-436/22), da nije dana mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima bitnim za donošenje osporenoga rješenja (AP-507/22). Osim toga, apelanti u apelacijama br. AP-436/22 i AP-507/22 navode kako im nije cijenjena ranija liječnička dokumentacija iz spisa, odnosno apelant u apelaciji br. AP-507/22 da su odluke utemeljene na zakonskim odredbama koje su proglašene neustavnim od strane Ustavnoga suda F BiH.
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
18. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelanti moraju navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelanti navode, tj. ako apelanti nemaju „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
19. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnim apelacijama, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).
20. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženjima odluka osporenih predmetnim apelacijama dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o provođenju kontrole i Pravilnika, u obrazloženju osporenih odluka dao jasne razloge zbog kojih smatra da su nalazi i mišljenja nadležnih liječničkih povjerenstava jasni i potpuni, odnosno osporena rješenja Ministarstva pravilna, a u takvome obrazloženju Ustavni sud ne nalazi elemente proizvoljnosti. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se apelanti pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
21. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić