Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-483/22 ("JELŠINGRAD" FMD a.d. Prnjavor)

Odluka donesena 23. 02. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Miješanje u imovinu
  • Propisano zakonom
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-483/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-483/22, rješavajući apelaciju koju je podnio "JELŠINGRAD" FMD a.d. Prnjavor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "JELŠINGRAD" FMD a.d. Prnjavor protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ip 105595 21 Pž 2 od 29.

decembra 2021. godine, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "JELŠINGRAD" FMD a.d. Prnjavor protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ip 105595 21 Pž 2 od 29.

decembra 2021. godine, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1.

Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "JELŠINGRAD" FMD a.d. Prnjavor (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Zoran Bubić i Bojana Duka-Bubić iz Banjaluke, podnio je 9. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ip 105595 21 Pž 2 od 29. decembra 2021. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „zabranio Okružnom privrednom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) da provodi Rješenje o dosudi nekretnine broj 57 0 Ip 105595 19 Ip 2 od 30. marta 2021. godine, kao i preduzimanje daljnjih izvršnih radnji u ovom postupku“, do donošenja odluke po ovoj apelaciji.

2. Rješenjem o izvršenju Okružnog privrednog suda od 15. oktobra 2014. godine, na prijedlog tražioca izvršenja (NLB Razvojna banka a.d. Banjaluka) podnesenog protiv apelanta, radi prinudne naplate novčanog potraživanja na osnovu izvršne isprave, ugovora o zasnivanju hipoteke u formi notarski obrađene isprave od 22. oktobra 2008. godine, određeno je izvršenje na nekretnini apelanta pobliže označenoj izrekom predmetnog rješenja.

3. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ip 105595 19 Ip 2 od 30. marta 2021. godine dosuđena je predmetna nekretnina ponuđaču („Sanprom Trade“ d.o.o. Prijedor). Istim rješenjem je naloženo apelantu da ponuđaču preda u posjed predmetnu nekretninu, te je naloženo Republičkoj upravi za imovinsko-pravne poslove Banjaluka, PJ Prijedor da upiše pravo vlasništva i posjeda na predmetnoj nekretnini u korist ponuđača i izvrši brisanje svih prava trećih lica na istoj.

4. Odlučujući o žalbi apelanta i žalbama učesnika (DIS „Eurostandard“ d.o.o. Prnjavor, „Metalni profili“ d.o.o. Sarajevo, „Ferrostil – MONT“ d.o.o. Prnjavor i „Geokop“ d.o.o Derventa) izjavljenim protiv rješenja Okružnog privrednog suda od 30. marta 2021. godine, Viši privredni sud je Rješenjem broj 57 0 Ip 105595 21 Pž 2 od 29. decembra 2021. godine predmetne žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepeno rješenje.

5. U obrazloženju osporene odluke Viši privredni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da je na prvom ročištu za javnu prodaju nekretnine održanom 19. oktobra 2020. godine učestvovalo šest ponuđača, a vrijednost predmetne nekretnine je procijenjena na iznos od 2.547.480,00 KM, tako da je početna vrijednost ispod koje se ista nije mogla prodati iznosila pola od procijenjene vrijednosti, odnosno 1.273.740,00 KM. Dalje, da prva tri ponuđača sa najvećom ponudom nisu ispunili svoju obavezu plaćanja, pa je pravilno prvostepeni sud, primjenom odredbi člana 89. stav (3) i člana 92. stav (3) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), oglasio da prvo ročište za javnu prodaju nekretnine nije uspjelo, pa je zakazao drugo ročište za javnu prodaju, shodno odredbama člana 84. do člana 90. ZIP-a. S tim u vezi je Viši privredni sud ukazao da su neosnovani navodi apelanta i učesnika koji su izjavili žalbe, da je bilo određenih propusta na prvom ročištu za javnu prodaju nekretnine, jer je nespornim utvrđeno da prva tri ponuđača sa najvećom ponudom nisu ispunili svoju obavezu plaćanja i prvo ročište za prodaju nekretnine nije uspjelo, te je pravilno zakazano drugo ročište za javnu prodaju. Viši privredni sud je dalje naveo da je na drugom ročištu za prodaju predmetne nekretnine, održanom 4. februara 2021. godine, učestvovalo 15 ponuđača, te da je utvrđeno da početna vrijednost ispod koje se ne može prodati nekretnina iznosi 1/3 procijenjene vrijednosti, odnosno 849.160,00 KM. Također, da je na osnovu prispjelih ponuda utvrđena lista ponuđača od 1 do 15 i kao najpovoljniji ponuđač je proglašen „Baumet“ d.o.o. Banjaluka, na iznos od 4.700.000,00 KM, te mu je naloženo da izvrši uplatu navedenog iznosa u roku od osam dana. Nadalje, da tri ponuđača sa najvećom ponudom nisu ispunili svoju obavezu plaćanja u predviđenom roku od osam dana, dok je četvrti ponuđač „Sanprom Trade“ d.o.o. Prijedor, uplatio ukupnu prodajnu cijenu u iznosu od 3.200.000,00 KM. S tim u vezi je Viši privredni sud zaključio da je pravilno prvostepeni sud ponuđaču „Sanprom Trade“ d.o.o. Prijedor dosudio predmetnu nekretninu, dok je naloženo Republičkoj upravi za imovinsko-pravne poslove Banjaluka, PJ Prijedor da upiše pravo vlasništva i posjeda na predmetnoj nekretnini u korist „Sanprom Trade“ d.o.o. Prijedor i izvrši brisanje svih prava trećih lica na istoj. Konačno, Viši privredni sud je ukazao da je i prva i druga prodaja provedena u skladu sa odredbama ZIP-a, te da je nekretnina koja je bila predmet prodaje procijenjena u iznosu od 2.547.480,00 KM. S tim u vezi, da je vrijednost ispod koje se ista nije mogla prodati na drugom ročištu iznosila pola od procijenjene vrijednosti (1.273.740,00 KM), dok je na drugom ročištu za prodaju utvrđeno da je početna vrijednost ispod koje se nekretnina ne može prodati 1/3 od procijenjene vrijednosti (849.160,00 KM). Konačno, kako je predmetna nekretnina prodata za iznos od 3.200.000,00 KM, to je Viši privredni sud zaključio da navodi u žalbi nisu od uticaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, kao ni na tok postupka. Također je naveo da ostali žalbeni navodi apelanta i učesnika koji se odnose na tok postupka, a prije svega na pravila licitacije, nisu od uticaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer je u konkretnom slučaju prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe od člana 80. do člana 90. ZIP-a, te odredbe člana 92. stav (3) ZIP-a, iz čega proizilazi da su žalbe neosnovane.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, smatra da su redovni sudovi u predmetnoj pravnoj stvari proizvoljno primijenili odredbe procesnog prava, te s tim u vezi ukazuje na povrede postupka koja se odnose na pravila licitacije, kao i da je javna prodaja provedena bez utvrđenih pravila i kriterija i neunošenja stvarnog toka dešavanja sa ročišta u zapisnik i njegove izmjene.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

I.U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

8. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelni stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno osoba protiv koje se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-21/02 od 26. maja 2004. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).

9. U konkretnom slučaju, rješenjem Okružnog privrednog suda od 30. marta 2021. godine predmetna nekretnina je u predmetnom izvršnom postupku (pokrenutom na osnovu izvršne isprave, ugovora o zasnivanju hipoteke u formi notarski obrađene isprave od 22. oktobra 2008. godine) dosuđena ponuđaču, a osporenim rješenjem Višeg privrednog suda od 29. decembra 2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv naprijed navedenog rješenja Okružnog privrednog suda. Ustavni sud primjećuje da su, dakle, osporena rješenja donesena u izvršnom postupku koji je pokrenuo tražilac izvršenja protiv apelanta na osnovu izvršne isprave, ugovora o zasnivanju hipoteke u formi notarski obrađene isprave od 22. oktobra 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava ili obaveze“ apelanta, već da su ona utvrđena predmetnom izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju, izvršni postupak ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud zaključuje da je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

II. U odnosu na navode o povredi prava na imovinu

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu u predmetnoj apelaciji odnosi isključivo na način na koji su u predmetnom postupku primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Viši privredni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost, odnosno ne nalazi da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo proizvoljno. Naime, Ustavni sud primjećuje da je Viši privredni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZIP-a, dao jasno obrazloženje zbog čega smatra da su neosnovani žalbeni navodi apelanta, a Ustavni sud u takvom obrazloženju Višeg privrednog suda ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću pitanje prava na imovinu, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojim će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-483/22 ("JELŠINGRAD" FMD a.d. Prnjavor) | Sudska praksa | Aktio