Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1464/21 („SATWORK“ d.o.o. Banjaluka)
Odluka donesena 23. 02. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1464/21
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1464/21, rješavajući apelaciju „Satwork“ d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio „Satwork“ d.o.o.
Banjaluka.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Opštinskim sudom u Bihaću kao predmet broj 17 0 Ip 074420 18 Ip 2.
Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Opštinskog suda u Bihaću da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 17 0 Ip 074420 18 Ip 2, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu „Satwork“ d.o.o. Banjaluka isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona i predsjedniku Opštinskog suda u Bihaću da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Satwork“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ognjen D. Đurić, advokat iz Banjaluke, podnio je 28. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Opštinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) kao predmet broj 17 0 Ip 074420 18 Ip 2.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda zatraženo je 4. januara 2022. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Opštinski sud je 21. januara 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Apelantovom punomoćniku je 3. februara 2022. godine dostavljen odgovor Opštinskog suda na izjašnjenje. Apelantov punomoćnik nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Opštinskog suda.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Apelant je 18. januara 2016. godine Opštinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Rad putevi“ d.o.o. Bihać na osnovu pravosnažne Presude Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 088994 10 Ps od 18. septembra 2015. godine, koja je potvrđena Presudom Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 088994 15 Pž od 23. decembra 2015. godine, radi naplate duga. Predloženo je izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima.
7. Opštinski sud je 26. januara 2016. godine donio Rješenje o izvršenju broj 17 0 lp 074420 16 lp, protiv kojeg je izvršenik 17. marta 2016. godine uložio prigovor.
8. Odlučujući o prigovoru, Opštinski sud je 25. maja 2017. godine donio rješenje kojim je odbio izvršenikov prigovor.
9. Opštinski sud je predmetno rješenje o izvršenju dostavio bankama na sprovođenje, međutim, apelant se nije uspio namiriti.
10. Odlučujući o izvršenikovoj žalbi, Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) donio je 15. maja 2018. godine rješenje kojim je odbio izvršenikovu žalbu.
11. Odlučujući o apelantovom prijedlogu o promjeni predmeta izvršenja, Opštinski sud je 3. avgusta 2018. godine donio rješenje kojim je dozvolio izvršenje na izvršenikovim pokretnim stvarima, odnosno na njegovim motornim vozilima, protiv kojeg rješenja je izvršenik 3. septembra 2018. godine uložio prigovor.
12. Odlučujući o izvršenikovom prigovoru, Opštinski sud je 19. jula 2019. godine donio rješenje kojim je izvršenikov prigovor vezano za navode koji se odnose na izvršnu ispravu, klauzulu pravosnažnosti izvršne isprave i na zakonsku kamatu na troškove izvršnog postupka odbacio kao nedozvoljen, a u ostalom dijelu je odbio prigovor.
13. Odlučujući o izvršenikovoj žalbi, Kantonalni sud je 11. februara 2020. godine donio rješenje kojim je odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje.
14. Opštinski sud je 14. januara 2022. godine donio zaključak o uplati predujma na ime troškova izlaska sudskog izvršioca na lice mjesta.
15. Postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da konkretni postupak nije složen imajući u vidu da se radi o naplati duga, kao i da je tokom postupka više puta urgirao postupanje nadležnog suda. Predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u određenom novčanom iznosu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
17. Opštinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da se pred tim sudom nalazi veliki broj predmeta te da postupajuće sudije „ne mogu fizički brže rješavati predmete“.
V.Relevantni propisi
18. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja..
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
24. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
25. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 18. januara 2016. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od oko šest godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
27. Rukovodeći se navedenim kriterijumima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim. Takođe, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak od značaja za apelanta jer nastoji namiriti svoje novčano potraživanjima radi naplate duga.
28. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka ulagao urgencije ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka predložio promjenu predmeta i sredstva izvršenja, što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje svog potraživanja, ali je s druge strane u određenoj mjeri uticalo na dužinu trajanja postupka jer je Opštinski sud postupio po apelantovom prijedlogu. Nadalje, analizirajući ponašanje Opštinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud predmetno rješenje o izvršenju donio osam dana od dana podnošenja inicijalnog akta, što u konkretnom slučaju predstavlja promptno postupanje, odnosno postupanje u skladu s odredbom člana 15 Zakona o izvršnom postupku. Nakon toga, Ustavni sud nalazi da je Opštinskom sudu trebalo duže od jedne godine da odluči o izvršenikovom prigovoru, što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, tj. s obavezom da učinkovito i ekonomično preduzima raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka. Nakon odlučivanja o izvršenikovom prigovoru, Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud u razumnom roku predmetno rješenje o izvršenju dostavio bankama na sprovođenje, međutim, apelant se nije uspio namiriti iz izvršenikovih novčanih sredstava, što je objektivna okolnost koja se ne može staviti na teret Opštinskom sudu. U nastavku postupka Ustavni sud zapaža ponovnu pasivnost Opštinskog suda kojem je trebalo oko devet mjeseci da odluči o izvršenikovom prigovoru uloženom protiv rješenja o promjeni predmeta izvršenja, kao i da mu je trebalo gotovo dvije godine da donese zaključak o uplati predujma na ime troškova izlaska sudskog izvršioca na lice mjesta (drugostepeni sud je 11. februara 2020. godine odlučio o izvršenikovoj žalbi, dok je Opštinski sud 14. januara 2022. godine donio predmetni zaključak). Navedene periode pasivnosti Opštinski sud u odgovoru na apelaciju pravda velikim brojem predmeta kojima je zadužen postupajući sudija, te da postupajuće sudije ne mogu fizički brže rješavati predmete. Ustavni sud prihvata da je navedena objektivna okolnost u izvjesnoj mjeri doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka, ali s druge strane podsjeća na obavezu javne vlasti da obezbijedi sprovođenje izvršnog postupka bez nepotrebnog odugovlačenja. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se veliki broj predmeta ne može smatrati objektivno prihvatljivim razlogom nepostupanja u izvršnim predmetima. Takođe, Ustavni sud primjećuje da se spis Opštinskog suda dva puta nalazio pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja po izvršenikovim žalbama. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svoje odluke donosio u razumnim periodima od oko jedne godine, odnosno šest mjeseci. Stoga, s obzirom na izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra, iako je Opštinski sud preduzimao određene procesne radnje u predmetnom izvršnom postupku, kao i da su postojale objektivne okolnosti u vidu nedostatka novčanih sredstava na izvršenikovom računu, da je taj sud imao i veće periode neaktivnosti. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer Opštinski sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
29. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Pitanje naknade nematerijalne štete
30. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
31. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
32. Ovu naknadu je dužna da plati Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
33. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
34. Takođe, apelant navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Opštinskim sudom povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer Opštinski sud, pored objektivnih okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja predmetnog postupka, nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, tako da ni nakon šest godina od dana donošenja rješenja o izvršenju pravosnažne sudske presude nije okončan izvršni postupak u smislu člana 64 Zakona o izvršnom postupku, iako se postupak izvršenja po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.
36. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić