Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4112/21 (P. S.)

Odluka donesena 09. 03. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Prekršaj
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4112/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 03. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. marta 2022. godine, u predmetu broj AP-4112/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Petar Savić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Petar Savić protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 Pr 104713 21 Pžp od 30. jula 2021. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 Pr 104713 20 Pr od 27. aprila 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Petar Savić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, podnio je 3. decembra 2021 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 Pr 104713 21 Pžp od 30. jula 2021. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 Pr 104713 20 Pr od 27. aprila 2021. Apelant je 15. decembra 2021. godine Ustavnom sudu dostavio dopunu apelacije na propisanom obrascu shodno članu 21. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda BiH.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 77 0 Pr 104713 20 Pr od 27. aprila 2021 apelant je oglašen odgovornim da je u vrijeme, mjesto i na način pobliže opisan u izreci rješenja počinio prekršaj iz člana 44. stav (1) Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovine (u daljnjem tekstu ZOOBS), pa mu je na osnovu člana 235. stav (1) tačka 3) istog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 100,00 KM. Istim rješenjem je apelantu na osnovu člana 235. stav (2) ZOOBS-a određena zaštitna mjera zabrana upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od mjesec dana, te su mu na osnovu člana 235. stav (4) ZOOBS-a izrečena dva kaznena boda. Konačno, apelant je dužan da plati troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 27. aprila 2021. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 77 0 Pr 104713 21 Pžp od 30. jula 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

4. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da apelant u žalbi ističe prigovore na ispravnost radarskog sistema, koji se odnose na osporavanje dokaza izvedenih na usmenom pretresu, konkretno fotografije vozila u prekršaju sačinjenu mjerilom brzine vozila u saobraćaju „Gatsomer BV“ top „Millia“. Naime, Okružni sud je ukazao da apelant smatra da se ista nije mogla koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku protiv njega, s obzirom da navedeno mjerilo nije verifikovano po propisima Republike Srpske, odnosno da je ovlašteni organ kao dokaz izveo certifikat o verifikaciji mjernog uređaja od 22. januara 2020. godine, koji je izdao Institut za metrologiju Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Institut), a koji se ne može koristiti u konkretnom prekršajnom postupku. S tim u vezi je Okružni sud naveo da je odredbama Zakona o metrologiji Bosne i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Zakon) uređen sistem metrologije u Bosni i Hercegovini, a time i u Republici Srpskoj. Dalje, da je članom 4. Zakona, između ostalog, propisano da Institut, između ostalog, izdaje i certifikate o verifikaciji mjerila, a članom 2. stav (1) tačka d) da se odredbe Zakona, između ostalog, odnose i na mjerila koja se primjenjuju u postupcima (omaškom navedeno oblastima). Također, da pored Instituta, koji čini krovnu instituciju za mjerenje u Bosni i Hercegovini, aktivnosti verifikacije mjerila mogu obavljati i druge metrološke laboratorije i centri za verifikaciju mjerila koje imenuje direktor Instituta. Konačno, Okružni sud je zaključio da, imajući u vidu citirane zakonske odredbe, navodi apelanta da se navedeni dokaz nije mogao koristiti u prekršajnom postupku su neosnovani, čime prvostepeni sud nije počinio bitne povrede prekršajnog postupka, zbog čega je odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi u predmetnoj pravnoj stvari pogrešno primijenili materijalno pravo, s obzirom na to da je za verifikaciju predmetnog radarskog sistema nadležan Zavod za standardizaciju i metrologiju Republike Srpske.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4112/21 (P. S.) | Sudska praksa | Aktio