Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3005/21 (Lovačka udruga „VRAN" Tomislavgrad)
Odluka donesena 09. 03. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Materijalna šteta
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3005/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. ožujka 2022. godine, u predmetu broj AP-3005/21, rješavajući apelaciju Lovačke udruge „VRAN" Tomislavgrad, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Lovačka udruga „VRAN" Tomislavgrad protiv Presude Kantonalnoga suda u Livnu broj 68 2 P 010250 21 Gž 2 od 14. lipnja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Lovačka udruga „VRAN" Tomislavgrad (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tomislavgrada, koju zastupa Ante Mamić odvjetnik iz Tomislavgrada, podnijela je 18. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 2 P 010250 21 Gž 2 od 14. lipnja 2021. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, obavezana je apelantica da tužitelju (V.M.), na ime naknade obične materijalne štete, isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom.
3. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je naveo da iz Zapisnika o očevidu policijske uprave od 3. kolovoza 2014. godine o pričinjenoj šteti od strane divljači, kao i fotodokumentacije lica mjesta, proizlazi da je došlo do stradavanja ovaca koje su se uslijed nevremena odvojile od dijela stada i ostale preko noći na otvorenom. Dalje je naveo da je na temelju Zapisnika o očevidu o pričinjenoj šteti od strane divljači Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva od 7. kolovoza 2014. godine (koje je sačinjeno od strane Povjerenstva za procjenu nastanka štete i vrijednosti štete i ovlaštenog predstavnika apelantice i tužitelja) utvrđeno da je šteta počinjena od strane vukova na stadu ovaca u vlasništvu tužitelja. Pri tomu, istakao je da na utvrđene činjenice i okolnosti, niti tužitelj i apelantica nisu imali primjedbi. Kantonalni sud je istakao da je sporna visina materijalne štete, kao i činjenica je li tužitelj vlasnik predmetnog stada i je li stado bilo pod stalnim nadzorom pastira ili su bili u slobodnoj ispaši. Kantonalni sud je istakao da iz provedenih dokaza proizlazi da je pastir čuvao stado koje je vlasništvo tužitelja, te je pastir i zatražio sačinjavanje Zapisnika od 3. kolovoza 2014. godine, što je potvrdio i svjedok M.M. (sin tužitelja). U svezi s tim, istakao je da osim paušalnog osporavanja da stado nije vlasništvo tužitelja, apelantica nije nudila druge dokaze, pa kako utvrđene činjenice nisu u suprotnosti s izvedenim materijalnim dokazima, Kantonalni sud je istakao da je neutemeljen apelantičin prizivni prigovor vezan za vlasništvo nad stadom ovaca. Nadalje, naveo je da sama činjenica da ovce nisu imale ušne markice nije dokaz da nije pričinjena šteta i ista činjenica može biti relevantna kod ostvarivanja nekih prava kod nadležnog Ministarstva. Kantonalni sud je istakao da je tužitelj dokazao uzročno -posljedičnu vezi, tj. da su ovce stradale od napada vukova na prostoru kojim gospodari tuženik, te je istakao je da je stado bilo na ispaši na dozvoljenom mjestu, pod nadzorom pastira i pasa čuvara, a uslijed nevremena se isto razbježalo. Kako prostorom na kojem je stado stradalo gospodari apelantica, jer joj je ustupljen na privremeno korištenje, Kantonalni sud je istakao da je ista odgovorna za štetu po principu objektivne odgovornosti u skladu sa člankom 154 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Kantonalni sud je istakao da su vukovi po svojim osobinama opasna stvar (članak 173. ZOO) i za naknadu štete, koju takva divljač nanese, odgovara lovačka organizacija koja gospodari lovištem i od lova ima koristi, a u konkretnom slučaju to je apelantica. Također, istakao je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbe članka 68. i 70. Zakona o lovstvu po kojima je apelantica odgovorna za pričinjenu štetu od strane divljači. Konačno, Kantonalni sud je istakao da je apelantica odgovorna za štetu koju pričini divljač, a nije dokazala da je poduzela i jednu mjeru koja joj je naložena Zakonom o lovstvu radi sprečavanja štete koju divljač može učiniti imovini ili ljudima unutar lovišta.
Apelacioni navodi
4. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica, između ostalog, ističe da stado nije bilo pod nadzorom odnosno da tužitelj nije poduzeo mjere zaštite u skladu s člankom 70. stavak 1. Zakona o lovstvu odnosno, te člankom 18. stavak 2. ZOO. Pored toga, apelantica je isticala da tužitelj nije dokazao da su ovce njegovo vlasništvo, ukazujući pri tomu da je utvrđeno da nemaju ušne markice.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZOO i Zakona o lovstvu, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud je primjećuje da apelantica uglavnom ponavlja navode koje je isticala u prizivu protiv prvostupanjske odluke, te da je Kantonalni sud dao detaljne i jasne razloge u pogledu neutemeljenosti tih navoda, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće..
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić