Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4358/21 ("HF BAD" d.o.o. Cazin)

Odluka donesena 09. 03. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Hipoteka
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4358/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 03. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. marta 2022. godine, u predmetu broj AP-4358/21, rješavajući apelaciju koju je podnio "HF BAD" d.o.o. Cazin, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "HF BAD" d.o.o. Cazin protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 I 050492 21 Gž 2 od 11. oktobra 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 I 050492 18 I od 13. jula 2021.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "HF BAD" d.o.o. Cazin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Amela Alagić advokat iz Cazina, podnio je 20. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 I 050492 21 Gž 2 od 11. oktobra 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 20 0 I 050492 18 I od 13. jula 2021. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 20 0 I 050492 18 I od 13. jula 2021. godine dosuđena je nekretnina pobliže označena u izreci kupcu – založnom povjeriocu (E. P.) sa dijelom od 1/1 za cijenu od 47.162,50 KM. Istim rješenjem je određena predaja u posjed predmetne nekretnine kupcu od strane izvršenika (R. P., M. P. i S. P.), te je naloženo ZK uredu tog suda da predmetnu nekretninu upiše kao vlasništvo kupca sa dijelom 1/1, kao i brisanje svih uknjiženih založnih i drugih prava na nekretnini iz ZK uloška broj 557 k.o. Cazin na način kako je to pobliže određeno u izreci.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 13. jula 2021. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 20 0 I 050492 21 Gž 2 od 11. oktobra 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno dosudio pobijanim rješenjem o dosudi nekretnine hipotekarnom povjeriocu i da kupac kao takav nije trebao izvršiti uplatu kupoprodajne cijene. Dalje, da nije sporno da je Kantonalni sud rješenjem 24. marta 2021. godine ukinuo rješenje od 26. novembra 2020. godine zbog povrede odredbi člana 92. stav (3) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) jer je prema tada utvrđenim činjenicama u zemljišnoj knjizi bio upisan još jedan hipotekarni povjerilac prije kupca – založnog povjerioca (E. P.), u kom slučaju je kupac bio dužan da uplati kupoprodajnu cijenu. Nadalje, da je u ponovnom postupku nesporno prvostepeni sud utvrdio da je brisana hipoteka ABS Banke upisana prije upisa hipoteke kupca, tako da je kupac E. P. prvi u redoslijedu namirenja. Konačno, da je kupac u skladu sa odredbom člana 74. stav (1) ZIP-a povjerilac koji nije predložio izvršenje, ali je kao prvi upisani založni – hipotekarni povjerilac, prvi na redu i da se namiri. S tim u vezi je Kantonalni sud zaključio da je kupac namiren u visini potraživanja koje predstavlja kupoprodajnu cijenu i da nema razloga da se kupac poziva da istu uplati na depozit suda jer se iz nje ne može namiriti drugi povjerilac, a nema svrhe da se kupoprodajna cijena ponovo vraća kupcu, što bi sud morao uraditi nakon dosude. Konačno, Kantonalni sud je naveo da je ispitao i ostale navode žalbe, ali da se isti odnose na ugovor o hipoteci zaključen između kupca i vlasnika nekretnine, te visinu tog duga, što izvršni sud ne može ispitivati i utvrđivati u izvršnom postupku.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, smatra da su redovni sudovi u predmetnoj pravnoj stvari proizvoljno primijenili pozitivno-pravne propise, jer su odredili da se založni povjerilac namiruje iz iznosa dobijenog prodajom prije njega kao tražioca izvršenja. Također osporava i postojanje založnog prava kupca, te navodi činjenicu da će njegova potraživanja ostati nenamirena.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, pozivajući se na relevantne odredbe ZIP-a, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4358/21 ("HF BAD" d.o.o. Cazin) | Sudska praksa | Aktio