Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2632/20 (Federacija Bosne i Hercegovine, Ministarstvo za pitanje boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata)

Odluka donesena 09. 03. 2022.

  • Javna vlast
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Zakonski zastupnik
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2632/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 03. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. marta 2022. godine, u predmetu broj AP-2632/20, rješavajući apelaciju Federacije Bosne i Hercegovine, Ministarstva za pitanje boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Federacije Bosne i Hercegovine, Ministarstva za pitanje boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 011712 17 Uvp od 15. maja 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Federacija Bosne i Hercegovine, Ministarstvo za pitanje boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Federalno pravobranilaštvo, podnio je 29. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 011712 17 Uvp od 15. maja 2020. godine. U apelaciji je navedeno da apelaciju podnosi Federalno pravobranilaštvo „u svoje ime i u ime“ apelanta.

2. Rješenjem Službe za društvene djelatnosti i pitanja branilaca Općine Prozor-Rama od 14. decembra 2007. godine Milanu Mijatoviću (u daljnjem tekstu: tužilac) je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta trajno, po osnovu ozljede i bolesti zadobivenih kao pripadnik OS HVO.

3. Postupajući po službenoj dužnosti u obnovi postupka, Služba za opću upravu i društvene djelatnosti općine Prozor-Rama (u daljnjem tekstu: Služba) je donijela rješenje broj 03/2-43- 334/07-1 od 30. oktobra 2014. godine, kojim je ukinuto navedeno rješenje od 14. decembra 2007. godine i tužiocu utvrđen prestanak svojstva ratnog vojnog invalida i prava na ličnu invalidninu s danom 30. septembar 2014. godine.

4. Rješenjem apelanta broj UP-II-03-41-998/14 od 26. novembra 2014. godine, odbijena je žalba tužioca podnesena protiv rješenja od 30.oktobra 2014. godine, te je navedeno prvostepeno rješenje poništeno i upravna stvar riješena tako što se poništava rješenje od 14. decembra 2007. godine, a odbijen tužiočev zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida.

5. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 011712 15 U od 20. decembra 2016. godine, uvažena je tužba tužioca, poništeno rješenje apelanta od 26. novembra 2014. godine, kao i rješenje Službe od 30. oktobra 2014. godine.

6. Postupajući po zahtjevu Federalnog pravobranilaštva kao zakonskog zastupnika apelanta, Vrhovni sud je presudom broj 07 0 U 011712 17 Uvp od 15. maja 2020. godine, odbio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda.

7. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud prije svega konstatira da je Federalno pravobranilaštvo navelo da podnosi apelaciju i u svoje ime i u ime apelanta, iako iz stanja u spisu proizlazi da je u predmetnom postupku kao tuženi organ učestvovao apelant, kojeg je zastupalo Federalno pravobranilaštvo kao zakonski zastupnik. Dakle, Federalno pravobranilaštvo je bilo zakonski zastupnik apelanta koji je učestvovao u postupku, pa se u predmetnom postupku zapravo nije odlučivalo bilo kakvim „pravima ili obavezama“ Federalnog pravobranilaštva. Imajući u vidu navedeno, proizlazi, dakle, da Federalno pravobranilaštvo nije lice koje u konkretnom slučaju ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom u svoje ime. Naime iz relevantnih odredbi Zakona o Federalnom pravobranilaštvu jasno proizlazi da je pravobranilaštvo državni organ koji vrši poslove pravne zaštite imovine i imovinskih interesa Federacije, njenih organa, drugih državnih organa i fondova koji imaju svojstvo pravnog lica, te da…poslove zastupanja organa i pravnih lica…Federalno pravobranilaštvo vrši u svim sudskim postupcima i upravnom postupku, a ta okolnost je Federalnom pravobranilaštvu morala biti poznata s obzirom na citirane zakonske odredbe, odnosno na položaj i nadležnosti Federalnog pravobranilaštva koje proizlaze iz tih odredbi (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4274/21 od 9. februara 2022. godine, tačka 7, dostupna na www.ustavnisud.ba).

10. Nadalje, s obzirom da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je pored navedenog zaključeno, da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na ustavno pravo apelanta na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o pravima i obavezama apelanta. Ustavni sud zapaža da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o pravima i obavezama apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje. Naime, osporenom odlukom odbijen je zahtjev za vanredno preispitivanje protiv presude Kantonalnog suda kojom je odlučivano o zakonitosti akta apelanta, kao nosioca javne vlasti kojim je odlučivao o pravima i obavezama tužioca. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navodnu povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Također, u predmetnom postupku nije odlučivano niti o imovinskim pravima apelanta u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, te je apelacija i u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-2923/14 od 16. septembra 2015. godine, tačka 7, AP 247/13 od 23. decembra 2013. godine, tač. 12. i 13, AP 1157/12 od 14. februara 2013. godine, tač. 8. i 9, i AP 3031/11 od 12. oktobra 2011. godine, tačka 7, dostupne na www.ustavnisud.ba).

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2632/20 (Federacija Bosne i Hercegovine… | Sudska praksa | Aktio