Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-203/22 (A.Š. i drugi)

Odluka donesena 09. 03. 2022.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-203/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 03. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. marta 2022. godine, u predmetu broj AP-203/22, rješavajući apelacije A. Š. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

A. Š. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 142267 17 Rsž od 5. maja 2021. godine;

Dijana Malić, Antonela Malić i Josipa Malić protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 038350 17 Gž od 26. februara 2021. godine;

Radenko Trifković protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 118066 21 Rsž od 25. maja 2021. godine;

Kanton Sarajevo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 514182 17 Pž od 5. aprila 2021. godine;

Vlado Mitrović protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 244194 20 Gž od 9. februara 2021. godine;

zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-203/22

1. A. Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gnojnice, kojeg zastupa Sadudin Zaklan advokat iz Mostara, podnio je 18. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 Rs 142267 21 Rev od 5. oktobra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 142267 17 Rsž od 5. maja 2021. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj: 58 0 Rs 142267 15 Rs 2 od 16. novembra 2016. godine (vrijednost spora: 16.220,12KM) je utvrđeno da su osnovana potraživanja apelanta prema tuženom (JP Komos d.d. Mostar u stečaju) na ime razlike u plati i plata, razlike u naknadi za ishranu i naknada za ishranu, regresa, doprinosa iz plate i na razlike plate nadležnom fondu PIO i na ime troškova parničnog postupka u određenim novčanim iznosima i za period pobliže naznačenim u izreci, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i ista su svrstana u opći isplatni red. Istom presudom je utvrđeno da se apelant odbija na ime razlika u plati i plata, razlike u naknadi za ishranu i naknada za ishranu, regresa, naknade za prijevoz i plate u određenim novčanim iznosima i za periode pobliže naznačenim u izreci, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Također je utvrđeno da je tuženi dužan naknaditi apelantu troškove postupka u određenom iznosu zakonskom zateznom kamatom.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 16. novembra 2016. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 58 0 Rs 142267 17 Rsž od 5. maja 2021. godine predmetnu žalbu djelimično uvažio i preinačio prvostepenu presudu tako da se utvrđuju osnovanim potraživanja apelanta prema tuženom na ime razlika u plati i plata, razlike u naknadi za ishranu i naknada za ishranu, regresa u određenim novčanim iznosima i za period pobliže naznačenim u izreci, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Također je utvrđeno da je tuženi dužan naknaditi apelantu troškove postupka u određenom iznosu.

4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 5. maja 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 58 0 Rs 142267 21 Rev od 5. oktobra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da je u predmetnom postupku vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 3.436,34 KM, zbog čega nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.

5. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Iz stanja apelacionog spisa i iz apelacionih navoda proizlazi da je apelant drugostepenu presudu od 5. maja 2021. godine primio 18. maja 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 18. januara 2022. godine.

2. AP-285/22

6. Dijana Malić, Antonela Malić i Josipa Malić (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Nikica Gržić advokat iz Sarajeva, podnijele su 24. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 0 P 038350 21 Rev od 9. novembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantica izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 P 038350 17 Gž od 26. februara 2021. godine.

7. Presudom Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj: 68 0 P 038350 16 P od 19. oktobra 2016. godine obavezani su prvotuženi (Kanton 10 – MUP Kantona 10) i drugotuženi (A. Č.) da apelanticama solidarno isplate na ime nematerijalne štete iznos od po 20.000,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama, a da apelantici Dijani Malić isplate iznos od 7.042,00 KM na ime troškova sahrane, daće i nadgrobnog spomenika, sa zakonskim zateznim kamatama. Također je određeno da su tuženi dužni solidarno naknaditi apelanticama troškove postupka u određenom novčanom iznosu. Istom presudom su apelantice odbijene sa tužbenim zahtjevom za naknadu nematerijalne štete, odnosno troškova sahrane, daće i nadgrobnog spomenika preko dosuđenog iznosa.

8. Odlučujući o žalbi prvotuženog izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 19. oktobra 2016. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 68 0 P 038350 17 Gž od 26. februara 2021. godine predmetnu žalbu uvažio i preinačio prvostepenu presudu tako da se tužbeni zahtjev apelantica u odnosu na prvotuženog odbija u cijelosti.

9. Odlučujući o reviziji apelantica izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 26. februara 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 68 0 P 038350 21 Rev od 9. novembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a da se kao vrijednost spora shodno odredbi člana 316. stav (2) ZPP-a uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Dalje je naveo da je predmetnu tužbu podnijelo više tužitelja koji nemaju položaj jedinstvenih suparničara, pa je svaki od njih, kao suparničar samostalna stranka (član 365. ZPP-a), te njihovi zahtjevi predstavljaju samostalnu tužbu, zbog čega vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude ne predstavlja zbir zahtjeva svih tužitelja, već se cijeni pojedinačno za svakog od njih. U vezi s tim je Vrhovni sud ukazao da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude u pravosnažno odbijajućem dijelu za apelanticu Dijanu Malić iznosi 27.042,00 KM, a za ostale apelantice po 20.000,00 KM, zbog čega imovinski cenzus, kao kriterij uslova dozvoljenosti revizije iz člana 237. stav (2) nije ostvaren. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.

10. Ustavni sud zapaža da su apelantice protiv drugostepene presude izjavile reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje su apelantice izjavile reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke, budući da je rješenje Vrhovnog suda donijeto 9. novembra 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da su apelantice drugostepenu odluku zaprimile prije tog datuma. Apelantice su 24. januara 2022. godine podnijele apelaciju Ustavnom sudu.

3. AP-318/22

11. Radenko Trifković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Savo Marković advokat iz Bijeljine, podnio je 25. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 Rs 118066 21 Rev od 11. novembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 Rs 118066 21 Rsž od 25. maja 2021. godine.

12. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj: 80 0 Rs 118066 20 Rs od 17. februara 2021. godine (vrijednost spora: 1.000,00 KM) je djelimično usvojen tužbeni zahtjev apelanta i poništeno je kao nezakonito rješenje tuženog („FIS“ d.o.o Vitez) od 4. aprila 2020. godine. Istom presudom je naloženo tuženom da vrati apelanta na rad i rasporedi na poslove trgovca, koje je obavljao prije prestanka radnog odnosa, ili na druge poslove koji odgovaraju njegovim stručnim i radnim sposobnostima sa mjestom rada u podružnici Bijeljina. Također, obavezan je tuženi da apelantu isplati razliku plate, neto plate, plate, izvrši prijavu i uplatu doprinosa na plate koje bi tužilac ostvario da je ostao na radu, te da mu isplati na ime toplog obroka, razlike naknade troškova prijevoza, za period i u novčanim iznosima pobliže određenim u izreci presude sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U preostalom dijelu koji se odnosi na traženje zakonske kamate na ime naknade troškova prijevoza za mjesec april 2020. godine od 1. aprila 2020. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta. Djelimično je usvojen protivtužbeni zahtjev tuženog, pa je obavezan apelant da mu na ime povrata uplaćenih sredstava na ime otpremnine isplati određeni novčani iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok se u preostalom dijelu traženja zakonskih zateznih kamata od 19. juna 2020. godine odbija.

13. Odlučujući o žalbama apelanta i tuženog izjavljenim protiv presude Osnovnog suda od 17. februara 2021. godine, Okružni sud je Presudom broj 80 0 Rs 118066 21 Rsž od 25. maja 2021. godine predmetne žalbe djelimično usvojio i preinačio prvostepenu presudu. Po žalbi apelanta prvostepena presuda se preinačava tako što se protivtužbeni zahtjev tuženog u usvajajućem dijelu odbija. Žalba tuženog se djelimično usvaja pa se prvostepena presuda djelimično preinačava u usvajajućem dijelu tako što se odbija zahtjev apelanta za poništenje rješenja o otkazu ugovora o radu, za reintegraciju apelanta u radni odnos i isplatu plate i doprinosa počev od dana prestanka radnog odnosa do povratka na posao. Dalje se ukida prvostepena presuda u dijelu dosude naknade razlike po osnovu toplog obroka i troškova prijevoza za mjesec septembar, te se ukupno dosuđeni iznos po ovom osnovu smanjuje na način kako je to pobliže naznačeno u izreci. Nadalje, žalba tuženog se u preostalom dijelu odbija, a prvostepena se presuda u preostalom dijelu usvajajućeg tužbenog zahtjeva za obavezivanje tuženog da apelantu plati razliku troškova po osnovu toplog obroka i troškova prijevoza potvrđuje. Konačno, preinačava se odluka o troškovima, tako da se apelantu dosuđeni iznos smanjuje za iznos kako je to pobliže naznačeno u izreci, a tuženi se obavezuje da apelantu na ime naknade štete plati određeni novčani iznos sa zakonskim zateznim kamatama.

14. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 25. maja 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 80 0 Rs 118066 21 Rev od 11. novembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da se prema odredbi člana 316. stav (2) i (3) ZPP-a kao vrijednost predmeta spora uzima samo vrijednost glavnog zahtjeva, a da se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju u obzir prilikom određivanja vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev. Također, da je prema odredbi člana 321. stav (2) ZPP-a, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna vrijednost predmeta spora koja je označena u tužbi. Konačno, kako je u predmetnoj parnici iskazana vrijednost spora iznosi 1.000,00 KM, što znači ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, koji iznos ne prelazi ni osporeni odbijajući novčani dio tužbenog zahtjeva, to nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP-a. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.

15. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelanti izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke, budući da je rješenje Vrhovnog suda donijeto 11. novembra 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostepenu odluku zaprimio prije tog datuma. Apelant je 25. januara 2022. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.

4. AP-373/22

16. Kanton Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Pravobranilaštvo Kantona Sarajevo, podnio je 31. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Ps 514182 21 Rev od 28. septembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 514182 17 Pž od 5. aprila 2021. godine.

17. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj: 65 0 Ps 514182 15 Ps od 12. maja 2017. godine je obavezana tužena (Reiffeisen bank d.d. BH Sarajevo) da apelantu na ime naknade štete isplati iznos od 11.507,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Istom presudom je odbijen apelant sa zahtjevom za zakonske zatezne kamate preko dosuđenog iznosa i sa zahtjevom za troškove parničnog postupka.

18. Odlučujući o žalbama apelanta i tužene izjavljenim protiv presude Općinskog suda od 12. maja 2017. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Ps 514182 17 Pž od 5. aprila 2021. godine odbio žalbu apelanta, dok je usvojio žalbu tužene, i preinačio prvostepenu presudu tako što se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

19. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 5. aprila 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 65 0 Ps 514182 21 Rev od 28. septembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 50.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da u predmetnom slučaju vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude (11.507,00 KM) u pravosnažno dosuđujućem dijelu ne prelazi graničnu vrijednost od 50.000,00 KM, zbog čega imovinski cenzus, kao kriterij uslova dozvoljenosti revizije u smislu člana 237. stav (2) ZPP nije ostvaren. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.

20. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Iz stanja apelacionog spisa i iz apelacionih navoda proizlazi da je apelant drugostepenu presudu od 5. aprila 2021. godine primio 5. maja 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 31. januara 2022. godine.

5. AP-557/22

21. Vlado Mitrović (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa Siniša Marić advokat iz Banjaluke, podnio je 12. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 244194 21 Rev od 10. novembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 244194 20 Gž od 9. februara 2021. godine.

22. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj: 71 0 P 244194 18 P 2 od 14. septembra 2020. godine je odbijen tužbeni zahtjev tužioca (V. Ž.) kojom je tražio da se obaveže apelant da mu na ime naknade nematerijalne štete isplati određene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom i da mu naknadi troškove postupka u određenom iznosu.

23. Odlučujući o žalbi tužioca izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda 14. septembra 2020. godine, Okružni sud je Presudom broj 71 0 P 244194 20 Gž 2 od 9. februara 2021. godine predmetnu žalbu djelimično usvojio i preinačio prvostepenu presudu u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka tako da se određuje da svaka strana snosi svoje troškove, dok se u preostalom dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužioca prvostepena presuda potvrđuje.

24. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 9. februara 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 71 0 P 244194 21 Rev od 10. novembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 254. stav (1) ZPP propisano da revizija nije dopuštena protiv rješenja kojim postupak nije pravosnažno okončan. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da je u predmetnom postupku drugostepenom presudom, koja se pobija revizijom, odbijena žalba apelanta i potvrđena prvostepena presuda u dijelu kojim je odlučeno o troškovima kao sporednim zahtjevima, te da revizija nije dozvoljena jer se ne pobija i odluka o glavnoj stvari. Također, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP.

25. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke, budući da je rješenje Vrhovnog suda donijeto 10. novembra 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostepenu odluku zaprimio prije tog datuma. Apelant je 12. februara 2022. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.

Spajanje predmeta

26. Obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-203/22. Apelacioni navodi

27. U svim predmetnim apelacijama, apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

28. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

29. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u svim predmetima protiv odluka drugostepenih sudova izjavili revizije, koje su odlukama nadležnih sudova odbačene kao nedopuštene. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da je revizija kao vanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostepenih sudova navedene u dispozitivu ove odluke. Budući da su, dakle, sve predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporene (konačne) odluke.

30. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-203/22 (A.Š. i drugi) | Sudska praksa | Aktio