Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-519/22 (D. A.)
Odluka donesena 09. 03. 2022.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-519/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. marta 2022. godine, u predmetu broj AP-519/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Drago Anušić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Drago Anušić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 K 091888 21 Kž 3 od 10. decembra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Drago Anušić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Vojislav Pušac advokat iz Bihaća, podnio je 9. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 K 091888 21 Kž 3 od 10. decembra 2021. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 K 091888 21 Kv 2 od 29. novembra 2021. godine odbačen je zahtjev apelanta za ponavljanje krivičnog postupka koji je pravosnažno okončan Presudom Kantonalnog suda broj 17 0 K 091888 19 Kž od 11. novembra 2020. godine.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 K 091888 21 Kž 3 od 10. decembra 2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta i potvrđeno je prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pobijano rješenje donio na osnovu odredbe člana 347. stav (1) Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH), nakon što je zaključio da činjenice i dokazi na koje se poziva apelant u zahtjevu, očigledno nisu podobne da se na osnovu istih dozvoli ponavljanje krivičnog postupka. S tim u vezi je Kantonalni sud dalje naveo da je prema ocjeni tog suda prvostepeni sud prilikom donošenja pobijanog rješenja utvrdio sve odlučne činjenice koje su značajne da bi se na pravilan i zakonit način donijela odluka, te je za svoje zaključke dao sasvim jasne i prihvatljive razloge. Također, da iz sadržaja prvostepenog spisa proizilazi da je apelant na pretresu koji je održan 30. septembra 2020. godine priznao krivicu u prisustvu branioca za krivično djelo Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav (1) Krivičnog zakona Federacije BiH, te da nije imao nikakvih primjedbi u pogledu zakonitosti dokaza. Nadalje, da su shodno odredbi člana 280. ZKP FBiH u toku postupka izvedeni samo oni dokazi koji su se odnosili na odluku o krivično-pravnoj sankciji. Konačno, da se krivica apelanta temeljila i na drugim materijalnim dokazima pobliže navedenih u obrazloženju osporene odluke. Dalje je Kantonalni sud ukazao da su neosnovani i žalbeni prigovori apelanta da tužilac uz optužnicu koju je dostavio sudu na potvrđivanje nije dostavio naredbu za pretresanje stambenih i poslovnih prostorija apelanta, tako da ista, kao i drugi dokazi koji su proistekli primjenom naredbe nisu zakoniti. S tim u vezi je Kantonalni sud ukazao na odredbu člana 242. stav (1) tačka g) ZKP FBiH kojom je propisano da je tužilac dužan uz optužnicu priložiti samo one dokaze kojima se potkrepljuju navodi iz optužnicu, te da tužilac nije bio obavezan da priloži dokaze o zakonitosti dokaza. Konačno, da prvostepeni sud nije bio u prilici da vrši kontrolu navedene naredbe, jer ona nije ni predložena kao dokaz od strane tužioca, s obzirom na to da odbrana apelanta tokom dokaznog postupka nije isticala nikakve prigovore u pogledu zakonitosti dokaza na kojima se zasniva njegova krivica, te da žalba apelanta nije dovela činjenične i pravne zaključke prvostepenog suda kada je odbacio zahtjev apelanta za ponavljanje postupka. Apelacioni navodi
4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na rješenje doneseno u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom zahtjevu za „ponavljanje krivičnog postupka“. Stoga, prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Pravo na pravično suđenje koje je utvrđeno članom 6. stav 1. Evropske konvencije u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja (...), osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom“. Međutim, u predmetnom slučaju apelant je podnio apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda od 10. decembra 2021. godine u kojem se isključivo raspravljalo o pitanju ispunjenosti zakonskih pretpostavki da se dozvoli ponavljanje krivičnog postupka koji je pravosnažno okončan Presudom Kantonalnog suda broj 17 0 K 091888 19 Kž od 11. novembra 2020. godine, a ne o «osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv apelanta. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odluci koja je donesena u postupku u kojem se odlučivalo o krivičnoj optužbi protiv apelanta, proizlazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić