Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-531/22 (A.H.)
Odluka donesena 09. 03. 2022.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-531/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. marta 2022. godine, u predmetu broj AP-531/22, rješavajući apelaciju koju je podnio A. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio A. H.
protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 089135 21 Gvlž od 30. novembra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. A. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Jasmina Šarić Hasanović advokat iz Bihaća, podnio je 9. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 P 089135 21 Gvlž od 30. novembra 2021. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 P 089135 21 Gvl od 22. septembra 2021. godine odbačen je zahtjev apelanta za ponavljanje postupka koji je pravosnažno okončan Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 P 089135 17 P od 25. januara 2019. godine.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 P 089135 21 Gvlž od 30. novembra 2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta i potvrđeno je prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je u obrazloženju osporene odluke naveo da iz stanja spisa proizilazi da je nesporno da apelant zahtijeva ponavljanje postupka u predmetu broj 17 0 P 089135 17 P u kojem je donijeto rješenje od 25. januara 2019. godine i kojim je utvrđeno da je apelant smetao tužiteljicu (P. L.) u njenom mirnom korištenju posjedu. Također, da je navedeno rješenje o smetanju posjeda, kojim mu je ustanovljena i obaveza da tužiteljici naknadi troškove postupka, postalo pravosnažno 1. marta 2019. godine, a dostavljeno lično apelantu 1. februara 2019. godine, dok je prijedlog za ponavljanje postupka podnijet sudu 4. marta 2021. godine. Nadalje, da je apelantu rješenjem Općinskog suda od 29. oktobra 2019. godine oduzeta poslovna sposobnost i da je rješenjem Centra za socijalni rad Bihać od 9. decembra 2020. godine stavljen pod starateljstvo, te da je za staratelja imenovan E. R. S tim u vezi je Kantonalni sud ukazao da apelantu u momentu vođenja parničnog postupka čije se sada ponavljanje zahtijeva nije bila oduzeta poslovna sposobnost. Kantonalni sud je dalje naveo da je odredbom člana 257. stav (1) tačka 3) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) određeno je da u slučaju iz člana 255. tačka 3) ovog zakona, ako je u postupku kao tužilac ili tuženi sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, rok za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka se računa od dana kada je odluka dostavljena toj osobi. S tim u vezi je Kantonalni sud zaključio da žalba apelanta nije osnovana, jer se rok od 30 dana za podnošenje prijedloga počeo računati 1. februara 2019. godine, dok je apelant isti podnio 4. marta 2021. godine, dakle po proteku istog, pa je stoga prvostepeni sud pravilno postupio kada je predmetni prijedlog odbacio kao neblagovremen.
Apelacioni navodi
4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koju se apelant poziva u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
7. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u obim prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić