Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-437/21 (L. J.)
Odluka donesena 09. 03. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Penzija
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica · čl. 31
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o upravnim sporovima
- Ispravka Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Uredba o izmjenama i dopunama uredbe o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu mirovinu vojnih osiguranika vojske Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 5
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Uredba o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika vojske Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 5
Predmeti (1)
AP-437/21
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 03. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 437/21, rješavajući apelaciju Ljubomira Jurića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. marta 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Ljubomir Jurić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja postupka koji se vodi pred Federalnim zavodom za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar – Kantonalna administrativna služba u Mostaru po Rješenju Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar broj FZ3/2/2-35- 1-21-43/13 od 14. januara 2021. godine.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se Federalnom zavodu za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar – Kantonalna administrativna služba u Mostaru da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu Ljubomiru Juriću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i Federalnom zavodu za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar – Kantonalna administrativna služba u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ljubomir Jurić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Darislav Paponja iz Zajedničkog odvjetničkog ureda „Paponja – Bunoza“ iz Mostara, podnio je 8. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka revizije ostvarenog prava na starosnu penziju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar – Kantonalna administrativna služba Mostar (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ uprave), Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ uprave) i Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 27. decembra 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Drugostepeni organ uprave je 13. januara 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju. Na dopis Ustavnog suda od 27. decembra 2021. godine prvostepeni organ uprave i Kantonalni sud u ostavljenom roku nisu dostavili odgovore na apelaciju.
4. Apelantovom punomoćniku je 3. februara 2022. godine dostavljen odgovor drugostepenog organa uprave na izjašnjenje. Apelantov punomoćnik nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor drugostepenog organa uprave.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Rješenjem direktora prvostepenog organa uprave od 31. marta 2005. godine apelantu je priznato pravo na starosnu penziju počev od 14. juna 2004. godine, primjenom odredaba člana 5. stav 1. Uredbe o povoljnijim uslovima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika Vojske Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 18/04, 27/04. 47/04 i 77/09 – Uredba II).
7. U odgovoru na apelaciju je navedeno da je, postupajući po službenoj dužnosti, prvostepeni organ uprave navedeno rješenje zamijenio privremenim rješenjem od 2. jula 2013. godine kojim je apelantu određen novi iznos prijevremene povoljnije starosne penzije počev od 1. avgusta 2013. godine po Zakonu o prijevremenom povoljnijem penzioniranju branilaca Odbrambeno-oslobodilačkog rata („Službene novine Federacije BiH“ broj 41/13).
8. Nakon provedenog postupka revizije, postupajući po službenoj dužnosti, prvostepeni organ uprave je svojim rješenjem od 22. novembra 2013. godine apelantu obustavio isplatu prijevremene povoljnije starosne penzije počev od 1. novembra 2013. godine.
9. Odlučujući o apelantovoj žalbi, drugostepeni organ uprave je svojim rješenjem od 14. aprila 2014. godine žalbu izjavljenu protiv prvostepenog rješenja od 22. novembra 2013. godine odbio, ukinuo privremeno rješenje prvostepenog organa uprave od 2. jula 2013. godine i odlučio da apelantu od 1. novembra 2013. godine prestaje pravo na starosnu penziju.
10. Odlučujući o apelantovoj tužbi, Kantonalni sud je 7. septembra 2016. godine donio presudu kojom je tužbu uvažio, poništio rješenje drugostepenog organa uprave od 14. aprila 2014. godine i predmet vratio istom organu na ponovno rješavanje.
11. Postupajući u izvršenju navedene presude, drugostepeni organ uprave je svojim rješenjem od 21. septembra 2016. godine apelantovu žalbu uvažio, poništio rješenje prvostepenog organa uprave od 22. novembra 2013. godine i predmet vratio istom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
12. U ponovnom postupku prvostepeni organ uprave je svojim rješenjem od 8. novembra 2016. godine ukinuo rješenje prvostepenog organa uprave od 2. jula 2013. godine i odlučio da apelantu prestaje pravo i isplata prijevremene povoljnije starosne penzije počev od 1. novembra 2013. godine.
13. Odlučujući o apelantovoj žalbi, drugostepeni organ uprave je svojim rješenjem od 28. februara 2017. godine odbio apelantovu žalbu.
14. Odlučujući o apelantovoj tužbi, Kantonalni sud je 27. novembra 2019. godine donio presudu kojom je apelantovu tužbu uvažio, poništio rješenje drugostepenog organa uprave od 28. februara 2017. godine i rješenje prvostepenog organa uprave od 8. novembra 2016. godine i predmet vratio prvostepenom organu uprave na ponovno rješavanje.
15. Prvostepeni organ uprave je svojim rješenjem od 6. oktobra 2020. godine ukinuo rješenje prvostepenog organa uprave od 2. jula 2013. godine i odlučio da apelantu prestaje pravo i isplata prijevremene povoljnije starosne penzije počev od 1. novembra 2013. godine.
16. Odlučujući o apelantovoj žalbi, drugostepeni organ uprave je svojim rješenjem od 14. januara 2021. godine žalbu djelimično uvažio, poništio rješenje od 6. oktobra 2020. godine i predmet vratio prvostepenom organu uprave na ponovni postupak i odlučivanje.
17. U odgovoru na apelaciju je navedeno da je u postupku izvršenja navedenog rješenja od 14. januara 2021. godine prvostepeni organ uprave od Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida Odbrambeno-oslobodilačkog rata zatražio dostavljanje očitovanja, te da je navedeno ministarstvo od drugostepenog organa uprave zatražilo dostavljanje uvjerenja o podacima registriranim u matičnoj evidenciji aktivnih osiguranika za apelanta, kao i da je ono dostavljeno 29. aprila 2021. godine.
18. U odgovoru na apelaciju je dalje navedeno da je drugostepeni organ uprave 1. novembra 2021. godine od Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida Odbrambeno-oslobodilačkog rata zatražio otklanjanje određenih nepravilnosti, te da će, nakon dostavljanja traženog, nadležni organ odlučiti o apelantovom pravu na prijevremenu povoljniju starosnu penziju.
19. U međuvremenu, apelant je 14. avgusta 2018. godine prvostepenom organu uprave podnio zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu penziju, koje je privremenim rješenjem prvostepenog organa od 25. jula 2019. godine priznato počev od 14. maja 2018. godine u akontativnom iznosu od 348,06 KM, odnosno u iznosu najniže penzije shodno odredbama člana 31.b. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica („Službene novine FBiH“ br. 33/04, 56/05 i 70/07).
20. Prema stanju u spisu i navodima iz odgovora na apelaciju proizlazi da nakon vraćanja predmeta na ponovni postupak i odlučivanje prvostepeni organ uprave nije donio odluku. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
21. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ukazujući da nadležni organi uprave već dugi niz godina apelantu nisu priznali pravo na penziju koju je stekao temeljem rješenja prvostepenog organa uprave od 2. jula 2013. godine. Navodi da je 31. januara 2020. godine podnio žalbu zbog šutnje uprave, kao i da je, imajući u vidu da nadležni organ uprave nije riješio po žalbi zbog šutnje uprave u zakonskom roku, 3. marta 2020. godine podnio zahtjev za inspekcijski nadzor nadležnom upravnom inspektoru. U vezi s tim, navodi da je drugostepeni organ uprave 25. februara 2020. godine donio rješenje kojim je naložio prvostepenom organu uprave da donese rješenje o izvršenju presude Kantonalnog suda od 27. novembra 2019. godine, kao i da mu je prvostepeni organ uprave 11. marta 2020. godine dao mogućnost očitovanja, odnosno sudjelovanja u postupku. Dalje navodi da je ponovo 7. jula 2020. godine podnio žalbu zbog šutnje uprave, a potom i zahtjev za inspekcijski nadzor 12. oktobra 2020. godine jer, kako navodi, ponovno nije riješeno po žalbi zbog šutnje uprave u zakonskom roku. Traži naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku te troškove sastavljanja apelacije.
b) Odgovori na apelaciju
22. Drugostepeni organ uprave je u odgovoru na apelaciju detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke. Navodi da je postupak od dana podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na starosnu penziju vođen uz poštovanje odredaba Zakona o upravnom postupku. Ističe da je apelant zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu penziju podnio primjenom Uredbe o povoljnijim uslovima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika Vojske Federacije BiH – Uredba II, kao i da je, u međuvremenu, stupio na snagu Zakon o potvrđivanju prava na prijevremenu starosnu penziju ostvarenu pod povoljnijim uslovima čije su odredbe, kako se navodi, u konkretnom slučaju također primjenjivane. Posebno ističe da je u toku provedenog postupka utvrđeno da apelant nije ispunjavao zakonom propisane uslove za priznavanje prava na starosnu penziju po Uredbi II, kao i da je drugostepeni organ (Zavod) ispoštovao razumne rokove za postupanje, te nastojao na pravilan i zakonit način osigurati provođenje cjelokupnog postupka za koji je nadležan, kako u prvom tako i u drugom stepenu. Navodi da je u isključivoj nadležnosti Federalnog zavoda za PIO/MIO da vodi postupak i donosi rješenja o pravu na povoljnije penzioniranje pripadnika Oružanih snaga koji su pravo ostvarili u skladu s propisima navedenim u članu 1. citiranog zakona, što je, kako se navodi, konkretni slučaj. Navodi da je apelant potpuno neosnovano zatražio naknadu nematerijalne štete imajući u vidu da su u toku trajanja ovog postupka štićena apelantova prava i interesi, kao i da mu nije nanesena bilo kakva šteta, niti su mu povrijeđena prava jer mu se penzija po privremenom rješenju u akontativnom iznosu redovno isplaćuje. Napominje da postupanjem u konkretnom predmetu nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku, imajući u vidu postupke koje je apelant pokretao tužbama kod nadležnog Kantonalnog suda. Predlaže da se apelacija odbije.
V.Relevantni propisi
23. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:
Načelo efikasnosti Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Ekonomičnost postupka Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
24. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 57.
Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ dužan je da ga donese bez odlaganja a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude.
Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.
Član 58.
Ako nadležni organ poslije poništenja osporenog upravnog akta donese upravni akt protivno pravnom shvatanju suda, ili protivno primjedbama suda u pogledu postupka, pa tužilac podnese novu tužbu, sud je dužan u ovim slučajevima poništiti osporeni upravni akt i sam riješiti stvar presudom, ako je u toj stvari potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje. Takva presuda u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa.
VI.Dopustivost
25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
27. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je predmetni postupak u toku i da u dužem periodu još uvijek nije donijeta konačna i pravosnažna odluka, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
29. Apelant navodi da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
30. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
31. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav
1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uslove ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 22. novembra 2013. godine kao dana kada je prvostepeni organ uprave donio rješenje kojim je apelantu obustavio isplatu prijevremene povoljnije starosne penzije, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od oko osam godina.
Analiza dužine trajanja postupka
33. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku, odnosno upravnom sporu, u kojem se odlučuje o reviziji apelantovog prava na prijevremenu povoljniju starosnu penziju po Zakonu o prijevremenom povoljnijem penzioniranju branilaca Odbrambeno-oslobodilačkog rata („Službene novine Federacije BiH“ broj 41/13). Imajući u vidu navedeno, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, te činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom predmetu.
34. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja postupka koji je, imajući u vidu prirodu predmetnog postupka, kao i činjenicu da je apelant tokom postupka u dva navrata podnosio žalbe zbog šutnje uprave, kao i zahtjeve za inspekcijski nadzor nadležnom upravnom inspektoru, za njega od većeg značaja jer nastoji da ostvari pravo na isplatu pripadajuće starosne penzije. Nadalje, analizirajući ponašanje organa uprave i redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku u periodu od osam godina ukupno doneseno osam odluka koje se tiču apelantovog pravnog pitanja, kao i da je predmetni postupak višestruko vraćan na ponovni postupak i odlučivanje. Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Također, Ustavni sud podsjeća da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće dužnost državi da organizira svoj pravni sistem na takav način da njeni sudovi mogu ispuniti svaki od njegovih zahtjeva, uključujući obavezu postupiti u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Sürmeli protiv Njemačke, presuda od 8. juna 2006. godine, broj aplikacije 75529/01, stav 129). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da značajnu odgovornost za dužinu predmetnog postupka koji je trajao oko osam godina u konkretnom slučaju snosi Kantonalni sud koji nije vodio postupak bez nepotrebnog odugovlačenja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na način kako je propisano Zakonom o upravnom sporu (član 58) imajući u vidu da je svoje odluke donosio u periodima od oko dvije godine i pet mjeseci, odnosno dvije godine i osam mjeseci, čime je u značajnoj mjeri doprinio dužini postupka. S druge strane, ocjenjujući ponašanje organa uprave, Ustavni sud zapaža da su organi uprave svoje odluke donosili u relativno razumnim rokovima, ali da nisu bili efikasni u odlučivanju jer se predmet višestruko vraćao na ponovno odlučivanje, što nije u skladu sa načelom efikasnosti iz člana 6. Zakona o upravnom postupku i standardima prava na pravično suđenje, koji također nalažu efikasnost u postupanju, bez nepotrebnog odugovlačenja.
35. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak revizije ostvarenog prava na starosnu penziju po povoljnijim uslovima traje oko osam godina i još uvijek nije okončan, a od većeg je značaja za apelanta, što se može staviti na teret Kantonalnom sudu i organima uprave koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano odredbama Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnom sporu i nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
36. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
37. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (npr. vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu Ustavnog suda (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1793/18 od 19. februara 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti ukupan iznos od 300,00 KM.
38. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
39. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
40. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, koje apelant dovodi u vezu s pravom na pravično suđenje, jer se ti navodi zasnivaju na istim razlozima.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak revizije ostvarenog prava na starosnu penziju traje duže od osam godina i još uvijek nije okončan, a od većeg je značaja za apelanta, što se može staviti na teret Kantonalnom sudu i organima uprave koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano odredbama Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnom sporu, te nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.
42. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić