Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3860/21 (Ekonomski fakultet Brčko, Univerzitet u Istočnom Sarajevu)
Odluka donesena 09. 03. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Upravni spor
- Zastara
- Upravni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3860/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. ožujka 2022. godine, u predmetu broj AP-3860/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Ekonomski fakultet Brčko, Univerzitet u Istočnom Sarajevu, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ekonomski fakultet Brčko, Univerzitet u Istočnom Sarajevu protiv Presude Apelacionoga suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 134237 21 Už od 7. srpnja 2021. godine i Presude Osnovnoga suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 134237 20 U od 22. travnja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Ekonomski fakultet Brčko, Univerzitet u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 9. studenog 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionoga suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 U 134237 21 Už od 7. srpnja 2021. godine i Presude Osnovnoga suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 U 134237 20 U od 22. travnja 2021. godine.
2. Rješenjem Vlade Brčko distrikta, Odjeljenje za zdravstvo i ostale usluge od 25. rujna 2020. godine odbijen je kao neutemeljen apelantov zahtjev za ostvarivanje prava na refundaciju naknade plaće za vrijeme korištenja porodiljinog odsustva za zaposlenicu G.N. za razdoblje od 17. listopada 2016. godine do 16. listopada 2017. godine, podnesen 24. rujna 2020. godine.
3. Rješenjem Ureda Gradonačelnika, Apelacijskoga povjerenstva od 29. listopada 2020. godine odbijen je kao neutemeljen apelantov priziv izjavljen protiv rješenja od 25. rujna 2020. godine.
4. Presudom Osnovnoga suda broj 95 0 U 134237 20 U od 22. travnja 2021. godine odbijena je u cijelosti kao neutemeljena apelantova tužba podnesena protiv rješenja od 29. listopada 2020. godine.
5. Presudom Apelacionoga suda od 7. srpnja 2021. godine odbijen je apelantov priziv i potvrđena je prvostupanjska presuda od 22. travnja 2021. godine.
6. U obrazloženju odluke Apelacioni sud je naveo da je prvostupanjski sud utvrdio da su odluke organa uprave donesene pravilnom primjenom Odluke Gradonačelnika Brčko distrikta BiH o uvjetima i načinu isplate naknada plaća zaposlenicima u tijeku porodiljinog odsustva od 21. veljače 2005. godine (u daljnjem tekstu: Odluka), kojom su propisani rokovi imperativnog i općeobvezujućeg karaktera za sve budžetske korisnike kojima je omogućeno ostvarivanje prava na naknadu plaće za vrijeme porodiljskog odsustva propisanog odredbom članka 45. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZOR). Apelacioni sud je ukazao da je apelant u prizivu prigovarao da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer je dan prioritet odredbama Odluke, koja su niže pravne snage u odnosu na zakon, te da se u konkretnom slučaju mora primijeniti zastrani rok od pet godina propisan odredbom članka 371. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Apelacioni sud je ukazao da prema odredbama članka 4. st. 5. i 6. Odluke, zahtjev koji se odnosi na refundaciju plaća isplaćenih u tekućoj godini, mora biti podnesen najkasnije do 31. prosinca iste godine, kako bi naknada bila isplaćena iz tekućeg budžeta za tu godinu, a izuzetno, zahtjev za refundaciju plaće isplaćene za prosinac tekuće godine, poslodavac može podnijeti najkasnije do 15. siječnja naredne godine. Kako je apelant zahtjev za refundaciju naknada plaća (za razdoblje od 17. listopada 2016. godine do 16. listopada 2017. godine) podnio 24. rujna 2020. godine, Apelacioni sud je istakao da su organi uprave pravilno odbili apelantov zahtjev (zahtjev je morao biti podnesen do 31. prosinca 2017. godine). Apelacioni sud je istakao da odredbe Odluke ni na koji način ne umanjuju, niti ograničavaju pravo na refundaciju naknade plaće za vrijeme korištenja porodiljinog odsustva propisano člankom 45. ZOR, jer se odredbama Odluke bliže razrađuje navedena odredba ZOR, a rokovi određeni odlukom su imperativnog, obvezujućeg karaktera za sve budžetske korisnike. Stoga, istakao je da se zastrani rok od 5 godina propisano odredbom članka 371. ZOO, nije mogao primijeniti u konkretnom slučaju, jer refundacija isplaćenih plaća nije uređena ZOO, nego Odlukom i zakonima na temelju kojih je Odluka donesena.
Apelacioni navodi
7. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, između ostalog, ističe da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo jer su dali prednost odredbama članka 4. st. 5. i 6. Odluke, umjesto da su primijenili zastrani rok od pet godina propisan odredbom članka 371. ZOO.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Odluke, ZOR i ZOO, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovitog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3127/21 od 16. prosinca 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
12. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. .
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić