Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4201/21 (Advokatska komora Republike Srpske)

Odluka donesena 09. 03. 2022.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4201/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 03. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. marta 2022. godine, u predmetu broj AP-4201/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Advokatska komora Republike Srpske, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Advokatska komora Republike Srpske protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 023273 19 Uvp od 22. septembra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Advokatska komora Republike Srpske (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa predsjednik Dalibor Mrša, podnijela je 9. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 023273 19 Uvp od 22. septembra 2021. godine.

2. Rješenjem apelantice broj A-0-36/2018 od 28. jula 2018. godine odbijen je zahtjev tužiteljice (M. V.) za upis u Imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske, zbog nedostojnosti za bavljenje advokaturom.

3. Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 023273 18 U od 25. septembra 2019. godine uvažena je tužba tužiteljice podnesena protiv rješenja apelantice od 28. aprila 2018. godine, te je predmetno rješenje poništeno.

4. Odlučujući o zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, presude Okružnog suda od 25. septembra 2019. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 11 0 U 023273 19 Uvp od 22. septembra 2021. godine odbio predmetni zahtjev apelantice.

5. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da je nižestepeni sud pravilno ukazao da su razlozi zbog kojih se smatra da lice nije dostojno za bavljenje advokaturom decidno navedeni u odredbi člana 6. stav (2) Zakona o advokaturi (osuda za krivično djelo protiv Republike Srpske, za krivično djelo protiv službene dužnosti, za krivično djelo izvršeno iz koristoljublja ili za drugo krivično djelo izvršeno iz nečasnih pobuda, a koje osobu čini moralno nedostojnom za obavljanje advokature), te da se ti razlozi u konkretnom slučaju nisu ostvarili. Naime, nesporno je utvrđeno da tužiteljica nije osuđena ni za jedno gore navedeno, a niti za bilo koje drugo krivično djelo. Vrhovni sud je dalje istakao da je nižestepeni sud pravilno zaključio da navodi apelantice „da se razlozi za nedostojnost lica za bavljenje advokaturom ne mogu svesti samo na ove propisane Zakonom o advokaturi, jer je nedostojnost mnogo širi pojam, koji uključuje i pitanja morala, ličnog i profesionalnog integriteta“, predstavljaju neosnovano i proizvoljno tumačenje. U tom kontekstu je nižestepeni sud pravilno zaključio da rješenje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (u daljnjem tekstu: VSTV BiH) od 9. aprila 2018. godine, kojim je apelantica informisana o činjenicama iz disciplinskog postupka koji je nesporno vođen protiv tužiteljice kao sudije Osnovnog suda u Banjaluci, ne može imati uticaj na rješavanje predmetne upravne stvari, s obzirom na to da ni eventualna disciplinska mjera razrješenja od dužnosti sudije nije razlog za nedostojnost za bavljenja advokaturom. Konačno, Vrhovni sud je ukazao i da je neosnovano pozivanje apelantice na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetima Jankauskas protiv Litvanije, presuda od 27. juna 2017. godine, aplikacija broj 50446/09 i Lekavičiene protiv Litvanije, presuda od 27. juna 2017. godine, aplikacija broj 48427/09, jer se u istim radilo o drugačijim činjenicama (oba lica su bila osuđena za krivično djelo i druge radnje), te se uslovi litvanskih propisa za upis u advokatsku komoru u bitnome razlikuju od predmetnog Zakona o advokaturi, pa se isti ne mogu dovesti u činjeničnu i pravnu vezu sa konkretnim slučajem.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na efikasan pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije. Apelantica, u suštini, smatra da je Vrhovni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su razlozi za nedostojnost samo oni naznačeni u članu 6. stav (2) Zakona o advokaturi, te da je nezakonito odbijena ocjena značaja rješenja VSTV-a BiH od 9. aprila 2018. godina (koje se odnose na činjenice ponašanja tužiteljice u pogledu disciplinske odgovornosti kao sudije Osnovnog suda u Banjaluci).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o upisu tužiteljice u Imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice. Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku apelantica postupala kao donosilac upravnog akta kojim je odlučivala o upisu tužiteljice u Imenik advokata Advokatske komore. To znači da apelantica u konkretnom slučaju nije nosilac prava i obaveza o kojima je rješavano u predmetnom upravnom postupku, niti je upravnim aktima povrijeđen njen neposredni lični interes zasnovan na zakonu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u obim prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Imajući u vidu da su navodi apelantice o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4201/21 (Advokatska komora Republike Srpske) | Sudska praksa | Aktio