Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3870/21 (M. J.)
Odluka donesena 09. 03. 2022.
- Procesna odluka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3870/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. ožujka 2022. godine, u predmetu broj AP-3870/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Milka Jurišić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Milka Jurišić protiv Rješenja Okružnoga suda u Prijedoru broj 16 0 U 000829 21 U 2 od 19. listopada 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Milka Jurišić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, podnijela je 11. studenog 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 16 0 U 000829 21 U 2 od 19. listopada 2021. godine.
2. Rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Kabinet direktora od 23. svibnja 2018. godine, uvažen je apelantičin priziv i poništeno rješenje od 1. ožujka 2018. godine, te je ostavljeno na snazi rješenje od 31. listopada 2008. godine (kojim je apelantici kao udovici umrlog korisnika osobne mirovine priznato pravo na razmjerni dio obiteljske mirovine počevši od 26. listopada 2008. godine u mjesečnom iznosu od 304,82 KM).
3. Rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Kabinet direktora od 25. svibnja 2018. godine, uvažen je apelantičin priziv i poništeno rješenje od 5. ožujka 2018. godine (kojim je apelantici kao članu obitelji umrlog korisnika utvrđen je iznos razmjernog dijela obiteljske mirovine počevši od 1. veljače 2012. godine u iznosu od 165,56 KM i određeno da je tim rješenjem zamijenjeno rješenje na osnovu kojeg je vršena dosadašnja isplata mirovine) i predmet vraćen na ponovni postupak.
4. Rješenjem Okružnoga suda od 19. listopada 2021. godine odbačena je apelantičina tužba podnesena protiv rješenja od 25. svibnja 2018. godine.
5. U obrazloženju odluke Okružni sud je naveo da je apelantica podnijela tužbu 18. veljače 2019. godine kojom je osporila dva akta tuženog organa, odnosno rješenja od 25. svibnja 2018. godine i 23. svibnja 2018. godine. Okružni sud je istakao da je u međuvremenu donesena presuda Okružnog suda broj 16 0 U 000629 21 U 3 od 8. rujna 2021. godine kojom je odbijena apelantičina tužba podnesena protiv rješenja od 25. svibnja 2019. godine. Okružni sud je istakao da je uvidom u spis predmeta broj 16 0 U 000629 21 U 3 utvrdio da je predmet odlučivanja u tom sporu bila ista tužba, podnesena istog datuma od strane apelantice protiv istog pobijanog akta. Okružni sud je ukazao da je odredbom članka 22. točka 6) Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS) propisano da će nadležni sud u svakom stadiju postupka rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da već postoji pravomoćna sudska odluka donesena u upravnom sporu o istoj stvari. Imajući u vidu da je presuda u postupku 16 0 U 000629 21 U 3 donesena 8. rujna 2021. godine, te kako u ovoj vrsti upravnog spora posebnim zakonom nije propisano pravo priziva u smislu odredbe članka 34. ZUS, Okružni sud je istakao da se navedena presuda imala smatrati pravomoćnom danom donošenja. Samim time, istakao je da je o tužbi koja je predmet ovog spora sud već pravomoćno odlučio, pa je tužbu valjalo odbaciti.
Apelacioni navodi
5. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelantica ističe da sudovi nisu odlučili o njenoj tužbi podnesenoj 18. veljače 2019. godine (kojom je tražila da se ponište rješenja tuženog organa od 23. i 25. svibnja 2018. godine i da se naloži tuženiku da jednim rješenjem utvrdi visinu njene obiteljske mirovine). Pored toga, apelantica ističe da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnome roku kao segment prava na pravično suđenje.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje je li članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje je li članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Okružnoga suda odbačena tužba apelantice (jer je o tužbi koja je predmet ovog spora već pravomoćno odlučeno), iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti predmetne tužbe. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelantice u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, te su, stoga, i navodi o duljini trajanja predmetnog postupka ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom (kojom se, dakle, odlučivalo samo o procesnim pitanjima) nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, slijedom čega su i apelantičini navodi o kršenju tog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu da su navodi apelantice o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije (kao akcesornog prava) u svezi s pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić