Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1431/21 (NLB Banka d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 09. 03. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pristup sudu
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1431/21

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 03. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1431/21, rješavajući apelaciju NLB banke d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. marta 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela NLB banka d.d.

Sarajevo.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu kao predmet broj 126 0 I 171446 14 I.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 126 0 I 171446 14 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. NLB banka d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 26. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) po podnesenom prijedlogu za izvršenje u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem 126 0 I 171446 14 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 31. decembra 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 21. januara 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Apelantici je 7. februara 2022. godine dostavljen odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Apelantica nije u ostavljenom roku dostavila svoje izjašnjenje na odgovor Općinskog suda. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je 15. oktobra 2014. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika H. B., na osnovu izvršne isprave – ugovora o dugoročnom kreditu od 23. decembra 2009. godine s aneksima 1. i 2, radi izvršenja na izvršenikovoj nekretnini.

7. Iz stanja spisa proizlazi da Općinski sud po podnesenom prijedlogu za izvršenje nije postupao, tj. da u predmetnom izvršnom postupku nakon podnošenja prijedloga nije preduzimao procesne radnje.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelantica navodi da Općinski sud po prijedlogu za izvršenje nije postupao, čime je povrijedio njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je navela da Općinski sud, pored toga što nije odlučio o prijedlogu za izvršenje, nije donio ni rješenje o zabilježbi rješenja o izvršenju u zemljišnim knjigama, kao ni zaključak o utvrđivanju vrijednosti nekretnina na kojima je predloženo izvršenje. Ističe da je u konkretnom slučaju izvršna isprava založno pravo uspostavljeno na nekretninama po osnovu ugovora o zasnivanju hipoteke i njenog aneksa ugovora. Predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u određenom novčanom iznosu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

9. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je od dana prijema predmeta došlo do promjene postupajućih sudija, kao i da će postupajući sudija ispitati prijedlog za izvršenje te shodno urednosti dalje preduzimati radnje.

V.Relevantni propisi

10. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 27. stav 1.

Podobnost izvršne isprave za izvršenje (1)Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

[...] Član 29.

Vjerodostojna isprava (1) Izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja određuje se i na osnovu vjerodostojne isprave.

(2) Vjerodostojna isprava je, prema ovom zakonu, mjenica i ček s protestom i povratnim računom ako su potrebni za zasnivanje potraživanja i računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode, toplotne energije i odvoz smeća.

(3) Vjerodostojna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

11. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

14. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

15. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

17. Apelantica smatra da je u predmetnom postupku zbog nepostupanja Općinskog suda po podnesenom prijedlogu za izvršenje došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

18. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog nepostupanja Općinskog suda po podnesenom prijedlogu za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave – ugovora o zasnivanju hipoteke. Budući da u predmetnom izvršnom postupku apelantica nastoji da realizira svoje potraživanje iz vjerodostojne isprave, nesporno je da je ishod predmetnog postupka odlučujući za apelanticina građanska prava i obaveze. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv u konkretnom slučaju.

19. Iz apelacionih navoda proizlazi da je apelantica 15. oktobra 2014. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje. Prema navodima apelacije, koje Općinski sud nije osporio u odgovoru na apelaciju, Općinski sud nije preduzeo nijednu radnju u predmetnom postupku. Dakle, Općinski sud u predmetnom izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode o podnesenom prijedlogu za izvršenje nije donio odluku u periodu dužem od sedam godina nakon podnošenja inicijalnog akta.

20. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da član 6. stav 1. Evropske konvencije osigurava svakome pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud zajamčenog članom 6. stav 1. Evropske konvencije. U predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva (vidi presudu Evropskog suda, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 35) Evropski sud je usvojio stav da bi bilo „neshvatljivo da član 6. stav 1. detaljno opisuje proceduralne garancije osigurane strankama u tekućoj parnici, a da pravo ne zaštiti ono što samo po sebi omogućava korist od takvih garancija, tj. pristup sudu. Pravičan, javni i brz sudski postupak nema nikakvu vrijednost ako nema sudskog postupka.“ Stav Evropskog suda jeste da je pravo na pristup sudu element sadržan u članu 6. stav 1. Evropske konvencije, što je zasnovano na samoj formulaciji prve rečenice prvog stava ovog člana, kad se čitaju u svom kontekstu i u okviru sljedeća dva pravna načela: (1) načelo prema kojem se građanska tužba obavezno može podnijeti sudiji kao jedno od univerzalno priznatih trajnih načela prava i (2) načelo međunarodnog prava koje zabranjuje odricanje pravde.

21. Pristup sudskom ili upravnom organu mora biti suštinski, a ne samo formalan (vidi odluku Evropskog suda Airey protiv Irske, 1979. godina). Država mora osigurati pristup sudu svakome ko ima zahtjev koji ulazi u okvir člana 6. stav 1. Evropske konvencije i taj pristup ne može ograničiti određenim kategorijama ljudi (vidi Keegen protiv Irske, 1994. godina). Organi koji imaju slobodu sudskog odlučivanja imaju širok obim slobodne procjene sve dok se drže suštinskih zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ettl i drugi protiv Austrije, 1987. godina, i Skräby protiv Švedske, 1990. godina).

22. Imajući u vidu navedene standarde i okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju pokreće pitanje da li je Općinski sud svojim nepostupanjem po apelanticinom prijedlogu u dužem periodu povrijedio njeno pravo na suštinski i djelotvoran pristup sudu, koje je sadržano u pravu na pravično suđenje.

23. Ovaj period pasivnosti Općinski sud u odgovoru na apelaciju pravda promjenom postupajućih sudija. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se navedena okolnost ne može smatrati objektivno prihvatljivim razlogom nepostupanja u izvršnim predmetima.

24. Dakle, Općinski sud u konkretnom slučaju predloženo izvršenje nije dozvolio rješenjem o izvršenju, slijedom čega se nije upustio u daljnje preduzimanje procesnih radnji s ciljem okončanja postupka. Nadalje, proizlazi da Općinski sud prijedlog za izvršenje nije odbio kao neosnovan, niti ga je procesno odbacio kao nedozvoljen, te se ne može smatrati da je postupak završen u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku jer nema odluke suda po podnesenom prijedlogu za izvršenje.

25. Na navedeni način, propustom da u konkretnom slučaju donese odluku o prijedlogu za izvršenje, Općinski sud je apelantici uskratio njeno pravo na suštinski „pristup sudu“ jer apelantica „pristup sudu“ ima samo formalno, a ne i suštinski jer se o njenom pravu, tj. po prijedlogu za izvršenje nije odlučilo.

26. Ustavni sud, imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog slučaja, razmatrajući konkretan slučaj u okviru prakse Evropskog suda, koju usvaja i Ustavni sud i podržava pozitivno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine propisima kojima su utvrđeni rokovi za preduzimanje određenih radnji sudova u izvršnom postupku, konstatira da propust Općinskog suda da u predmetnom postupku donese odluku po podnesenom prijedlogu za izvršenje u konkretnom slučaju predstavlja povredu apelanticinog prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu.

27. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

28. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

29. Apelantica je zbog nepostupanja Općinskog suda u predmetnom postupku zatražila naknadu nematerijalne štete. Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, činjenicu da se radi o pravnom licu, kao i da je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje u odnosu na pristup sudu i nalaganje predsjedniku Općinskog suda da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku i o tome obavijesti Ustavni sud u određenom roku dovoljna satisfakcija za apelanticu.

Ostali navodi

30. Apelantica navodi da joj je zbog nepostupanja Općinskog suda u predmetnom postupku povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede prava na imovinu jer se navodi o povredi ovog prava zasnivaju na istim razlozima.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom izvršnom postupku došlo do kršenja apelanticinog prava na pristup sudu kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u konkretnom slučaju od podnošenja prijedloga za izvršenje protekao period od oko sedam godina, u kojem Općinski sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, zbog čega apelantica pristup sudu ima samo formalno, ali ne i suštinski.

32. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1431/21 (NLB Banka d.d. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio