Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-492/21 (HETA d.o.o. Sarajevo i BORA d.o.o. Banja Luka)
Odluka donesena 09. 03. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pristup sudu
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 72
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-492/21
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 03. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 492/21, rješavajući apelacije HETA d.o.o. Sarajevo – raniji naziv Hypo-Alpe-Adria-Leasing d.o.o. Sarajevo i BORA d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. marta 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije koje je podnio HETA d.o.o. Sarajevo – raniji naziv Hypo-Alpe-Adria-Leasing d.o.o. Sarajevo.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu u postupcima koji se vode pred Općinskim sudom u Lukavcu kao predmeti br. 126 0 I 178288 15 I i 126 0 Ip 178315 15 Ip.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu, da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupaka u predmetima br. 126 0 I 178288 15 I i 126 0 Ip 178315 15 Ip u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.
stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Feđa Tihić u ime BORA d.o.o. Banjaluka zbog nerazumne dužine trajanja izvršnih postupaka koji se vode pred Općinskim sudom u Lukavcu kao predmeti br. 126 0 I 178288 15 I i 126 0 Ip 178315 15 Ip zato što ih je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
AP 492/21 i AP 515/21
1. HETA d.o.o. Sarajevo – raniji naziv Hypo-Alpe-Adria-Leasing d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvoapelant), kojeg zastupa Feđa Tihić, advokat iz Sarajeva, podnio je 15. i 16. februara 2021. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) po podnesenim prijedlozima za izvršenje u predmetima koji se vode pred tim sudom pod br. 126 0 I 178288 15 I i 126 0 Ip 178315 15 Ip.
2. U sklopu istih apelacija, Feđa Tihić, advokat iz Sarajeva, podnio je 15. i 16. februara 2021. godine u ime BORA d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: drugoapelant) apelacije Ustavnom sudu zbog nepostupanja Općinskog suda po podnesenim prijedlozima za izvršenje u predmetima koji se vode pred tim sudom pod br. 126 0 I 178288 15 I i 126 0 Ip 178315 15 Ip.
II.Spajanje predmeta
3. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 492/21.
4. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti donijeti odluku o apelacijama na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
III.Postupak pred Ustavnim sudom
5. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 26. decembra 2021. godine da dostavi odgovore na apelacije.
6. Općinski sud je 6. i 12. januara 2022. godine dostavio odgovore na apelacije.
7. Budući da uz predmetne apelacije nije dostavljena posebna punomoć za zastupanje drugoapelanta pred Ustavnim sudom kako je to propisano članom 21. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopisom od 14. januara 2022. godine zatraženo je od Feđe Tihića, advokata iz Sarajeva, da otkloni navedeni nedostatak u roku od osam dana od dana prijema dopisa, koji dopis je Feđa Tihić, advokat iz Sarajeva, primio 17. januara 2022. godine. Feđa Tihić, advokat iz Sarajeva, nije u ostavljenom roku dostavio punomoć za zastupanje drugoapelanta pred Ustavnim sudom.
8. Punomoćniku prvoapelanta su 12. i 13. januara 2022. godine dostavljeni odgovori Općinskog suda na izjašnjenje. Punomoćnik prvoapelanta nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovore Općinskog suda.
IV.Činjenično stanje
9. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
10. Iz apelacionih navoda proizlazi da je prvoapelant tokom 2015. godine Općinskom sudu podnio prijedloge za izvršenje protiv izvršenika, predlažući izvršenja na nekretninama izvršenika.
11. Iz apelacionih navoda proizlazi da je drugoapelant kao cesionar na osnovu pravnog posla s prvoapelantom stupio u predmetne izvršne postupke kao založni povjerilac na mjesto prvoapelanta i da je o tome obavijestio Općinski sud podneskom od 13. augusta 2019. godine.
12. Iz stanja spisa proizlazi da Općinski sud po podnesenim prijedlozima za izvršenje nije postupao, kao ni po obavijestima drugoapelanta da je u konkretnim slučajevima došlo do promjena tražilaca izvršenja, tj. da u predmetnim izvršnim postupcima nakon podnošenja prijedloga nije preduzimao procesne radnje.
V.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelanti navode da Općinski sud nije postupao po prijedlozima za izvršenje, čime je povrijedio njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti ukazuju da Općinski sud u konkretnim predmetima nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, te nije obavijestio ni prvoapelanta niti drugoapelanta kao novog tražioca izvršenja o eventualnim smetnjama za postupanje. Apelanti smatraju da im je zbog nepostupanja Općinskog suda nastala neotklonjiva šteta u vidu onemogućavanja daljnjeg postupka i ostvarivanja svojih prava imajući u vidu da je Ugovorom o ustupanju potraživanja od 10. juna 2019. godine prvoapelant svoje potraživanje ustupio drugoapelantu. Osim toga, navode da Općinski sud još uvijek nije donio rješenja o izvršenju te da prvoapelant nije u mogućnosti u cijelosti ispuniti svoje obaveze iz navedenog ugovora prema cesionaru odnosno drugoapelantu. Također, apelanti potražuju naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 5.000,00 KM zbog neopravdane dugotrajnosti izvršnih postupaka.
b) Odgovori na apelaciju
14. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju broj AP 492/21 naveo da prema Planu rješavanja predmeta za 2021. godinu, a koji je dostavljen od strane VSTV-a, i uzimajući u obzir starost inicijalnog akta u konkretnom predmetu, naprijed navedeni predmet nije uvršten u Plan rješavanja starih predmeta, te da do danas nisu preduzimane radnje u konkretnom predmetu od strane suda. Imajući u vidu hitnost postupanja u izvršnim predmetima, navodi da će se predmet uzeti u rad, ispitati prijedlog za izvršenje, te shodno urednosti istog preduzimati radnje radi provođenja izvršenja.
15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju broj AP 515/21 naveo da je konkretni predmet u planu rješavanja predmeta za 2021. godinu. Navodi da iz sadržaja prijedloga proizlazi da je izvršenje predloženo na nekretninama izvršenika gdje je na njima već ranije određeno izvršenje u drugom predmetu ovog suda, te da će shodno navedenom postupiti u skladu s odredbama ZIP-a. VI.Relevantni propisi
16. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 27. stav 1.
Podobnost izvršne isprave za izvršenje (1)Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.
[...] Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
17. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VII.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost u odnosu na prvoapelanta
20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnim slučajevima predmetne apelacije se odnose na dužinu izvršnih postupaka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da su predmetne apelacije dopustive. Osim toga, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Dopustivost u odnosu na drugoapelanta
22. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija u odnosu na drugoapelanta, Ustavni sud je pošao od odredbi člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.
23. Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
24. Ustavni sud zapaža da je Feđa Tihić, advokat iz Sarajeva, podnio predmetne apelacije u ime drugoapelanta, a na zahtjeve Ustavnog suda nije dostavio „posebne punomoći za zastupanje drugoapelanta pred Ustavnim sudom“ u smislu člana 21. stav (2) Pravila Ustavnog suda. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je predmetne apelacije u ime drugoapelanta podnijelo neovlašteno lice.
25. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u stavu V dispozitiva ove odluke.
VIII.Meritum
26. Prvoapelant smatra da mu je u predmetnim postupcima zbog nepostupanja Općinskog suda po podnesenim prijedlozima za izvršenje došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
29. U konkretnim slučajevima prvoapelant smatra da mu je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog nepostupanja Općinskog suda po podnesenim prijedlozima za izvršenje.
30. Iz apelacionih navoda proizlazi da je prvoapelant Općinskom sudu podnio prijedloge za izvršenje, nakon čega je drugoapelant 13. augusta 2019. godine Općinski sud obavijestio da je na osnovu pravnog posla s prvoapelantom stupio na mjesto prvoapelanta kao tražilac izvršenja. Prema navodima apelacija, koje Općinski sud nije osporio u odgovorima na apelacije, Općinski sud nije preduzeo nijednu radnju u predmetnim postupcima. Dakle, Općinski sud, u predmetnim izvršnim postupcima, koji su po zakonu hitne prirode, o podnesenim prijedlozima za izvršenje nije donio odluke u periodu od oko šest godina nakon podnošenja prijedloga za izvršenje.
31. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da član 6. stav 1. Evropske konvencije osigurava svakom pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud zajamčenog članom 6. stav 1. Evropske konvencije. U predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva (vidi presudu Evropskog suda, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 35) Evropski sud je usvojio stav da bi bilo „neshvatljivo da član 6. stav 1. detaljno opisuje proceduralne garancije osigurane strankama u tekućoj parnici, a da pravo ne zaštiti ono što samo po sebi omogućava korist od takvih garancija, tj. pristup sudu. Pravičan, javni i brz sudski postupak nema nikakvu vrijednost ako nema sudskog postupka“. Stav Evropskog suda jeste da je pravo na pristup sudu element sadržan u članu 6. stav 1. Evropske konvencije, koje je zasnovano na samoj formulaciji prve rečenice prvog stava ovog člana, kad se čitaju u svom kontekstu i u okviru sljedeća dva pravna načela: (1) načelo prema kojem se građanska tužba obavezno može podnijeti sudiji kao jedno od univerzalno priznatih trajnih načela prava i (2) načelo međunarodnog prava koje zabranjuje odricanje pravde.
32. Pristup sudskom ili upravnom organu mora biti suštinski, a ne samo formalan (vidi odluku Evropskog suda za ljudska prava Airey protiv Irske, 1979. godine). Država mora osigurati pristup sudu svakom ko ima zahtjev koji ulazi u okvir člana 6. stav 1. Evropske konvencije i taj pristup ne može ograničiti određenim kategorijama ljudi (vidi Keegen protiv Irske, 1994. godine). Organi koji imaju slobodu sudskog odlučivanja imaju širok obim slobodne procjene sve dok se drže suštinskih zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ettl i drugi protiv Austrije, 1987. godine, i Skräby protiv Švedske, 1990. godine).
33. Imajući u vidu navedene standarde i okolnosti konkretnih slučajeva, Ustavni sud smatra da se u konkretnim slučajevima pokreće pitanje da li je svojim nepostupanjem po prijedlozima prvoapelanta u dužim vremenskim periodima Općinski sud povrijedio njegovo pravo na suštinski i djelotvoran pristup sudu, koje je sadržano u pravu na pravično suđenje.
34. Kao opravdanje za navedene periode neaktivnosti Općinski sud je naveo Plan rješavanja predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da Plan rješavanja predmeta ne oslobađa redovne sudove obaveze postupanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, te se samim tim ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za nepostupanje Općinskog suda u navedenim periodima pasivnosti.
35. Dakle, Općinski sud u konkretnim slučajevima predložena izvršenja nije dozvolio rješenjem o izvršenju, slijedom čega se nije upustio u dalje preduzimanje procesnih radnji s ciljem okončanja postupka. Nadalje proizlazi da Općinski sud prijedloge za izvršenje nije odbio kao neosnovane, niti ih je procesno odbacio kao nedozvoljene, te se ne može smatrati da su postupci završeni u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku, jer nema odluka suda po podnesenim prijedlozima za izvršenje.
36. Na navedeni način, propustom da u konkretnim slučajevima donese odluke o prijedlozima za izvršenje, Općinski sud je prvoapelantu uskratio njegovo pravo na suštinski „pristup sudu“ jer prvoapelant „pristup sudu“ ima samo formalno, a ne i suštinski jer se o njegovom pravu, tj. po prijedlozima za izvršenje nije odlučivalo.
37. Stoga, Ustavni sud, imajući u vidu navedene okolnosti konkretnih slučajeva, razmatrajući konkretne slučajeve u okviru prakse Evropskog suda, koju usvaja i Ustavni sud i podržava pozitivno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine propisima kojim su utvrđeni rokovi za preduzimanje određenih radnji sudova u izvršnom postupku, konstatira da propust Općinskog suda da u predmetnim postupcima donese odluke o podnesenim prijedlozima za izvršenje u konkretnim slučajevima predstavlja povredu prava prvoapelanta na suštinski i djelotvoran pristup sudu.
38. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnim slučajevima došlo do povrede prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
39. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
40. Prvoapelant je zbog nepostupanja Općinskog suda u predmetnim postupcima zatražio naknadu nematerijalne štete. Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnih slučaja, činjenicu da se radi o pravnom licu, kao i da je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je u konkretnim slučajevima utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje u odnosu na pristup sudu i nalaganje predsjedniku Općinskog suda da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnih postupaka u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku i da o tome obavijesti Ustavni sud u određenom roku dovoljna satisfakcija za prvoapelanta.
IX.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnim izvršnim postupcima došlo do kršenja prava prvoapelanta na pristup sudu kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je u konkretnim slučajevima od podnošenja prijedloga za izvršenje protekao period od oko šest godina, u kojem Općinski sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, zbog čega prvoapelant pristup sudu ima samo formalno, ali ne i suštinski.
42. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka d), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić