Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4532/21 (I. M.)

Odluka donesena 09. 03. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni postupak
  • Invalidnina
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4532/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 03. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. ožujka 2022. godine, u predmetu broj AP-4532/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Indira Muharemagić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Indira Muharemagić protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 01 0 U 013909 19 Uvp od 7. listopada 2021.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Indira Muharemagić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Hamdija Veladžić odvjetnik iz Bihaća, podnijela je 29. prosinca 2021. apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) broj 01 0 U 013909 19 Uvp od 7. listopada 2021. godine.

2. Zaključkom Ministarstva za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida Odjeljenje za boračko invalidsku zaštitu Bihać (u daljnjem tekstu: prvostupanjski organ) od 28. ožujka 2018. godine odbačen je kao nepotpun apelantičin zahtjev od 9. lipnja 2008. godine za donošenje rješenja o priznavanju prava na obiteljsku invalidninu i izuzetno materijalno osiguranje radi usklađivanja s uvjerenjem od 3. travnja 2008. godine.

3. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata (u daljnjem tekstu: tuženi organ) od 6. lipnja 2018. godine odbijen je kao neutemeljen apelantičin priziv izjavljen protiv zaključka od 28. ožujka 2018. godine.

4. Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 013909 18 U od 12. veljače 2019. godine odbijena je apelantičina tužba podnesena protiv rješenja tuženog organa od 6. lipnja 2018. godine. Dalje je odbijena apelantica sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, te je obvezana na plaćanje sudskih taksi u određenom novčanom iznosu.

5. Presudom Vrhovnoga suda od 7. listopada 2021. godine odbijen je apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje presude od 12. veljače 2019. godine.

6. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da iz spisa proizlazi da je prvostupanjski organ aktom od 7. ožujka 2018. godine od punomoćnika apelantice zatražio da u određenom roku precizira svoj zahtjev od 9. lipnja 2008. godine, na način da navede što točno traži, na osnovu kojih propisa i dokaza (pored priloženog uvjerenja koje predstavlja smo jedan od potrebnih dokaza u postupku). Pri tomu, naveo je da je u podnesku apelantica propisno upozorena da će se u skladu s odredbom članka 67. stavak 2. Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP), ako ne otkloni nedostatke u određenom roku, pa se uslijed toga ne može u vezi sa podneskom postupati, smatrati da podnesak nije ni podnesen. Kako apelantica nije postupila po traženju prvostupanjskog organa i nije u traženom pravcu izvršila preciziranje zahtjeva, već je punomoćnik apelantice 12. ožujka 2018. godine dostavio odgovor na navedeni zahtjev u kojem je istakao da je zahtjev već preciziran, Vrhovni sud je istakao da je od strane prvostupanjskog organa zaključkom pravilno odbačen zahtjev u skladu s odredbom članka 67. stavak 2. ZUP. Vrhovni sud je istakao da se prvostupanjski sud pozvao na praksu zasnovanu na stajalištu Vrhovnoga suda prema kome uvjerenje o određenim činjenicama iz službene evidencije (na koje se pozvala apelantica u svome zahtjevu) u smislu članka 169. stavak 1. ZUP, predstavlja dokumentarnu ispravu, tj. dokazno sredstvo koje potvrđuje ili sadrži određene činjenice onakve kakve jesu u vrijeme njegovog izdavanja. Samim time, istakao je da apelantica nije mogla zahtjevom tražiti donošenje rješenja usklađenog isključivo s izdanim uvjerenjem, bez da je jasno precizirala o kakvom usklađivanju se radi, na osnovu kojih dokaza i kojim je to propisima regulirano. Pored toga, istakao je da sukladno shodno odredbi članka 170. stavak 2. ZUP, samo uvjerenje ne vezuje organ kojem je podnesen kao dokaz i koji treba rješavati o upravnoj stvari, jer ako nadležni organ ne prihvati to uvjerenje kao dokaz, u tom slučaju on će sam pristupiti utvrđivanju činjenica navedenih u uvjerenju, a posebno ako o određenim činjenicama uopće ne postoji obaveza vođenja takve evidencije, zbog čega samo uvjerenje ne može predstavljati podoban dokaz za donošenje rješenja. S obzirom na to, Vrhovni sud je istakao da je neutemeljen apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Apelacioni navodi

7. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica, između ostalog, ističe da je prvostupanjski organ postupao suprotno svojim obvezama propisanim zakonom, jer apelanticu nije poučio koje sve dokaze treba pribaviti, pri čemu je ona dostavila uvjerenje kao javnu ispravu koja predstavlja jedini dokaz koji je mogla pribaviti.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZUP-a, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju Vrhovnog suda (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti broj AP-2993/21 od 20. listopada 2021. godine i AP-4127/21 od 26. siječnja 2022. godine, u predmetu broj dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

12. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4532/21 (I. M.) | Sudska praksa | Aktio