Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-320/22 ("Una Promet" d.o.o. Cazin)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-320/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-320/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela "Una Promet" d.o.o. Cazin, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela "Una Promet" d.o.o. Cazin protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 052502 21 Gž 2 od 16. novembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "Una Promet" d.o.o. Cazin (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Cazina, koju zastupa Hamdija Veladžić advokat iz Bihaća, podnijela je 25. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 P 052502 21 Gž 2 od 16. novembra 2021. godine i Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 20 0 P 052502 20 P 2 od 12. aprila 2021. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 20 0 P 052502 20 P 2 od 12. aprila 2021. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se naloži tuženom (A. K.) da joj na ime naknade štete isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da joj naknadi troškove postupka. Istom presudom je određeno da je apelantica dužna tuženom naknaditi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

3. Odlučujući o žalbi apelantice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 12. aprila 2021. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 20 0 P 052502 21 Gž 2 od 16. novembra 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da je u konkretnom predmetu tužba usmjerena na naknadu štete koju je tuženi pričinio apelantici na način da je kao njezin zaposlenik prodao robu na poček u iznosu od 15.990,55 KM i da je pričinio štetu apelantici zbog isteka roka trajanja robe koja se nalazila u skladištu u iznosu od 6.356,83 KM. Dalje, da je tuženi od 2007. do 6. marta 2017. godine bio zaposlenik apelantice, te da je u periodu od 10. jula 2007. do 1. septembra 2016. godine obavljao poslove poslovođe stovarišta građevinskog materijala Ćoralići u vlasništvu apelantice. Nadalje, da je tuženi kao poslovođa skladišta robu prodavao i na veresiju-poček, za koju je apelantica znala jer je ista prodavana na taj način po njezinom odobrenju. Također, da je prvostepeni sud iz zapisnika od 1. septembra 2016. godine utvrdio da tuženi nije realizirao naplatu robe koju je prodao na veresiju i da nenaplaćena vrijednost robe iznosi 39.880,28 KM i da je zapisnički konstatovano da je ovo manjak robe u skladištu. Nadalje, da je do dana izrade nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke naplaćen dio prodane robe, pa ukupna nenaplaćena vrijednost prodane robe na veresiju iznosi 15.990,55 KM. S tim u vezi je Kantonalni sud ukazao da je prvostepeni sud naveo da je navedeni nenaplaćeni iznos dug kupaca, tj. trećih lica, a ne tuženog, pa kako je riječ o dugu za robu koja je dana trećim licima na veresiju, to svakako ne predstavlja štetu koju je prouzrokovao tuženi protupravnom radnjom apelantici. Također, da tuženi nije odgovoran zbog toga što nije prodana roba u toku roka trajanja, te da je vrijednost otpisane i uništene robe sa maržom 6.365,83 KM. Kantonalni sud je iz navedenog zaključio da je prvostepeni sud u ovoj pravnoj stvari pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijanu presudu. Konačno je Kantonalni sud zaključio da je za svoju presudu prvostepeni sud dao valjane činjenične i pravne razloge iz kojih je izveo valjan zaključak kada je tužbeni zahtjev odbio, pa se zakonitost pobijane presude ni žalbenim navodima ne može dovesti u sumnju.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, između ostalog, smatra da su redovni sudovi u konkretnoj pravnoj stvari pogrešno utvrdili činjenično stanje i proizvoljno primijenili pozitivno-pravne propise. S tim u vezi ona ukazuje da suprotno činjeničnom utvrđenju redovnih sudova tuženi nije imao odobrenje apelantice da prodaje robu na veresiju. Također navodi da je apelantica pravno lice, pa su se u konkretnom slučaju trebale primijeniti odredbe Zakona o računovodstvu i reviziji u F BiH.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju svoje odluka dao jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud u obrazloženju svoje odluke dao detaljne i jasne razloge kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, tako da Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-320/22 ("Una Promet" d.o.o. Cazin) | Sudska praksa | Aktio