Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-401/21 (J. B.)
Odluka donesena 09. 03. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-401/21
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 03. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 401/21, rješavajući apelaciju Jasmina Burića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. marta 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Jasmin Burić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Bihaću po Rješenju Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 I 075173 16 I od 4. jula 2019.
godine.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Bihaću da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Bihaću da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Jasmin Burić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta podnio je 8. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) po Rješenju Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 I 075173 16 I od 4. jula 2019. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 27. decembra 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 25. januara 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Ustavni sud je 22. februara 2022. godine od Općinskog suda i Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.
5. Apelantu je 14. februara 2022. godine dostavljen odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Apelant nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskoga suda. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Apelant je 16. februara 2016. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Federalnog zavoda PIO/MIO - Kantonalne administrativne službe USK Bihać radi naplate potraživanja utvrđenog izvršnom ispravom, predlažući izvršenje na novčanim potraživanjima izvršenika.
8. Općinski sud je 17. februara 2016. godine donio Rješenje o izvršenju broj 17 01 075173 16 I kojim je odredio predloženo izvršenje.
9. Nakon navedenog, izvršenik je 11. marta 2016. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za prigovor na rješenje o izvršenju.
10. Općinski sud je 13. aprila 2016. godine donio rješenje kojim je usvojio izvršenikov prijedlog za povrat u prijašnje stanje, određujući da je prigovor izvršenika osnovan, te je stavio van snage predmetno rješenje o izvršenju i ukinuo sve provedene izvršne radnje, jer rješenje o nasljeđivanju od 22. decembra 2014. godine, a na osnovu kojeg je doneseno rješenje o izvršenju, nema svojstvo izvršne isprave.
11. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je 2. avgusta 2016. godine donio rješenje kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje preinačio na način da je prijedlog izvršenika za povrat u prijašnje stanje i prigovor izvršenika uložen protiv rješenja o izvršenju odbacio kao neblagovremene, te prvostepeno rješenje u dijelu u kojem je stavljeno van snage predmetno rješenje o izvršenju ukinuo, kao i sve provedene izvršne radnje.
12. Nakon navedenog, Općinski sud je 12. jula 2017. godine donio rješenje kojim je obustavio izvršenje u predmetnoj izvršnoj stvari, jer je provedeno u cijelosti.
13. Odlučujući o žalbi apelanta, Kantonalni sud je 24. jula 2018. godine donio rješenje kojim je žalbu uvažio, rješenje o obustavi postupka ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.
14. Nakon navedenog, Općinski sud je 27. decembra 2018. godine donio rješenje kojim je obustavio izvršenje u predmetnoj izvršnoj stvari i ukinuo sve provedene izvršne radnje, jer je u vezi sa apelantovom predmetnom tražbinom protiv istog izvršenika i na osnovu iste izvršne isprave već odobreno izvršenje kod Općinskog suda u Sanskom Mostu, Općinskog suda u Mostaru i kod Općinskog suda u Čapljini.
15. Odlučujući o apelantovom prijedlogu, Općinski sud je 4. jula 2019. godine donio Rješenje broj 17 0 I 075173 16 I kojim je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje, zbog propuštanja roka za izjavljivanje žalbe protiv rješenja od 27. decembra 2018. godine, odbio kao neosnovan. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je predmetnim rješenjem od 27. decembra 2018. godine obustavljeno izvršenje u predmetnoj izvršnoj stvari i da su ukinute sve provedene izvršne radnje, jer je u vezi sa predmetnom tražbinom apelant protiv istog izvršenika i na osnovu iste izvršne isprave podnio više prijedloga za izvršenje kod Općinskog suda u Sanskom Mostu, Općinskog suda u Mostaru i Općinskog suda u Čapljini, koji su odobrili predložena izvršenja. Navodi se da je predmetno rješenje o obustavi otpremljeno na adresu apelanta, te da se pošiljka 31. decembra 2018. godine Općinskom sudu vratila sa naznakom da primalac nije pronađen na datoj adresi, kao i 5. januara 2019. godine sa naznakom da je primalac obaviješten a da nije preuzeo pošiljku. Slijedom toga je Općinski sud, a imajući u vidu da se predmetno rješenje o obustavi postupka nije moglo lično uručiti apelantu, postupajući shodno odredbama člana 10. stav 2. ZIP-a FBiH, predmetno rješenje dostavio apelantu putem oglasne table ovog suda. Navodi se da je rješenje na oglasnu tablu suda stavljeno 7. februara 2019. godine, kao i da je ono skinuto 9. marta 2019. godine, nakon čega je ono postalo pravosnažno, te je predmetni izvršni spis arhiviran 14. marta 2019. godine. Općinski sud navodi da je apelant 11. juna 2019. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje navodeći da nije primio predmetno rješenje o obustavi postupka na svojoj kućnoj adresi, te da se predmetno rješenje trebalo objaviti na oglasnoj tabli Općinskog suda u Sanskom Mostu, a ne u Bihaću. U vezi s tim se navodi da apelant traži da sud dozvoli povrat u pređašnje stanje, jer je uz prijedlog za povrat uložio istovremeno i žalbu protiv rješenja o obustavi izvršnog postupka. U vezi s tim je navedeno da je odredbom člana 21. stav 1. ZIP-a FBiH propisano da se u izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP, dok je odredbom člana 14. stav 2. ZIP-a FBiH propisano da je povrat u pređašnje stanje dozvoljen samo zbog propuštanja roka za prigovor i žalbu na izvršno rješenje o izvršenju. Takođe je navedeno da je odredbom člana 328. stav l. ZPPFBiH propisano da, ako stranka propusti ročište ili rok za preduzimanje neke radnje u postupku i usljed toga izgubi pravo na preduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njen prijedlog dozvoliti da naknadno izvrši tu radnju ako ocijeni da je do propuštanja došlo usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti, niti izbjeći. Istim zakonom je u članu 329. propisano da se prijedlog za povrat u pređašnje stanje podnosi sudu kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu radnju, i to u roku od osam dana računajući od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje, a ukoliko je stranka tek kasnije saznala za propuštanje, od dana kad je za to saznala, s tim što se nakon proteka 60 dana od dana propuštanja ne može tražiti povrat u pređašnje stanje. U vezi sa navedenim, Općinski sud zaključuje da navedeno znači da za povrat u pređašnje stanje nije dovoljno obično propuštanje roka, već samo onog koje je kvalifikovano takvom pravnom posljedicom kao što je gubitak prava stranke na poduzimanje propuštene procesne radnje. Da bi sud dozvolio povrat u pređašnje stanje, moraju postojati opravdani razlozi, ne obični razlozi, već oni koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći. Općinski sud navodi da apelant u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje nije priložio sudu bilo kakav dokaz da postoji neka konkretna okolnost koja je razlog propuštanja a koja se nije mogla predvidjeti ili izbjeći, te da apelant u prijedlogu za povrat u pređašnje stanje i sam priznaje da je za rješenje o obustavi izvršnog postupka saznao 31. maja 2019. godine, i to iz pismene obavijesti predsjednika Općinskog suda, ali je i pored toga prijedlog za povrat u pređašnje stanje podnio 11. juna 2019. godine,, dakle nakon zakonom propisanog roka od osam dana po saznanju. Kako nije ispunjen niti jedan zakonom propisani uslov za dozvolu prijedloga za povrat u prijašnje stanje, Općinski sud zaključuje da je, postupajući shodno odredbama člana 333. stav 2. ZPPFBiH u vezi sa članom 21. ZIP-a FBiH, odlučio da apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje odbije kao neosnovan. Kao pouka o pravnom lijeku je navedeno da protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za povrat u pređašnje stanje nije dozvoljena posebna žalba shodno odredbama člana 333. stav 2. Zakona o parničnom postupku FBiH.
16. Protiv navedenog rješenja apelant je 19. jula 2019. godine podnio žalbu.
17. Općinski sud je 14. januara 2022. godine predmetni spis otpremio Kantonalnom sudu na odlučivanje.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, kao i da mu rješenje od 27. decembra 2018. godine nije dostavljeno, čime je, po njegovom mišljenju, došlo do povrede odredaba Zakona o parničnom postupku.
19. Apelant navodi da je Općinski sud svoju odluku o obustavljanju postupka donio zbog pokrenutih izvršnih postupaka pred Općinskim sudom u Sanskom Mostu, Općinskim sudom u Mostaru, Općinskim sudom u Čapljini. U vezi s tim, navodi da Općinski sud u Sanskom Mostu nije pokrenuo postupak izvršenja, jer se proglasio nenadležnim, kao i da je Općinski sud u Mostaru dostavio predmet Općinskom sudu u Čapljini, koji je donio rješenje o izvršenju. Međutim, to rješenje je stavljeno van snage, te je predmet dostavljen Općinskom sudu koji još uvijek nije donio odluku.
20. Takođe, navodi da je protiv predmetnog rješenja Općinskog suda u Čapljini, kojim je stavljeno van snage predmetno rješenje o izvršenju, podnio žalbu Kantonalnom sudu u Mostaru,, koji još uvijek nije donio odluku. Navodi da se jedino pred Općinskim sudom vodi postupak izvršenja po predmetnom rješenju te da je odluka o obustavi postupka izvršenja zbog kasnijeg pokretanja postupka pred drugim sudom nezakonita odluka imajući u vidu da pred drugim sudovima, kako navodi, nije pokrenuto izvršenje.
21. Predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
22. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ukazujući da je uvidom u CMS i spis predmeta utvrđeno da navedeno rješenje od 27. decembra 2018. godine nije dostavljeno izvršeniku, te da će ono po otpremi dopisa Ustavnom sudu biti dostavljeno izvršeniku. Takođe, navodi da je apelantu navedeno rješenje prvi put pokušano dostaviti putem pošte, te da dostava nije uspjela (na dostavnici navedeno da je prvi put pokušana dostava, te da je drugi put ostavljena obavijest za podizanje) da bi nakon navedenog ranije postupajući sudija navedeno rješenje dostavio apelantu putem oglasne table ovoga suda. Ističe da je na navedeno rješenje od 27. decembra 2018. godine ranije postupajući sudija u CMS opravosnažio sa 5. martom 2019. godine iako nikada nije bilo dostavljeno izvršeniku. S obzirom na navedeno, navodi da će cjelokupan predmet uz žalbu biti proslijeđen drugostepenom sudu na odlučivanje. Općinski sud navodi da je apelant tokom postupka podnio zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije, koji je rješenjem Općinskog suda od 11. jula 2019. godine odbačen kao nedozvoljen. Takođe, napominje da je sve navedene radnje u ovom izvršnom postupku vršio ranije postupajući sudija, a da je početkom 2021. godine sada postupajući sudija zadužio preko 3.000 predmeta, uključujući i predmet apelanta.
23. Ustavni sud je 22. februara 2022. godine od Općinskog suda i Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka iz koje proizlazi da je Kantonalni sud 19. januara 2022. godine zaprimio spis Općinskog suda radi postupanja po apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv Rješenja Općinskog suda broj 17 0 I 075173 16 I od 4. jula 2019. godine.
V.Relevantni propisi
24. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - OUS, 35/12, 35/12-Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - Odluka US BiH i 55/18-Rješenje US BiH) relevantne odredbe glase: Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 10. stav 2.
Dostavljenje (2) Kod izvršenja na osnovu izvršne isprave ukoliko se stranka kojoj pisano treba dostaviti ne nalazi na adresi naznačenoj u prijedlogu, niti na adresi odnosno sjedištu prijavljenom kod nadležnog organa, dostava se vrši putem oglasne table suda i za slučaj dostave odluka navedenih u stavu 1. ovog člana.
Član 14. stav 2.
Vanredni pravni lijekovi i povrat u prijašnje stanje (2) Povrat u prijašnje stanje dozvoljen je samo zbog propuštanja roka za prigovor i žalbu na izvršno rješenje o izvršenju.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 21. stav 1.
Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvršnom postupku na odgovarajući na čin primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Član 63.
Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažna ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.
(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu s odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršeniku.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
(5) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor provođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.
(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog člana iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od preduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stava 5. ovog člana prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti. (7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinut će se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
25. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – OUS RS, 45/09 – OUS RS, 49/09 i 61/13) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
3. Povrat u prijašnje stanje Član 328.
(1) Ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje neke radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njen prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da je do propuštanja došlo usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći.
Član 329.
(1) Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se sudu kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu radnju.
(2) Prijedlog se podnosi u roku od osam dana, računajući od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje - od dana kad je za to saznala.
(3) Nakon proteka 60 dana od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.
(4) Ako se povrat u prijašnje stanje predlaže zbog propuštanja roka, predlagač je dužan istovremeno s podnošenjem prijedloga obaviti i propuštenu radnju.
Član 333. stav 2.
(2) Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za povrat u prijašnje stanje žalba je dozvoljena.
VI.Dopustivost
26. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
27. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
28. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
30. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
31. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja postupka koji je pokrenut na osnovu vjerodostojne isprave, rješenja o nasljeđivanju. Budući da u predmetnom izvršnom postupku apelant nastoji da realizuje svoje potraživanje iz vjerodostojne isprave, nesporno je da je ishod predmetnog postupka odlučujući za građanska prava i obaveze apelanta. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv u konkretnom slučaju.
Relevantni principi
32. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
33. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, i da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine).
Period koji se uzima u obzir
34. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 16. februara 2016. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, period od oko šest godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
35. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu izvršne isprave. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog potraživanja na izvršenikovim novčanim sredstvima), Ustavni sud smatra da se konkretni predmet ne može smatrati osobito složenim. Nadalje, posmatrajući ponašanje apelanta, Ustavni sud zapaža određene poteškoće sa dostavom rješenja Općinskog suda od 27. decembra 2018. godine za apelanta, imajući u vidu da su u dva navrata (31. decembra 2018. i 5. januara 2019. godine) predmetne pošiljke vraćene Općinskom sudu sa naznakom da primalac, odnosno apelant nije pronađen na datoj adresi, odnosno da je obaviješten, a da nije preuzeo pošiljku, slijedom čega je Općinski sud, postupajući u skladu sa odredbama člana 10. stav 2. ZIP-a FBiH, predmetno rješenje dostavio apelantu putem oglasne table ovog suda, što je nesumnjivo imalo uticaja na dužinu trajanja postupka. Pored navedenog, Ustavni sud zapaža da je apelant na osnovu iste izvršne isprave pokrenuo više izvršnih postupaka protiv istog izvršenika kod tri općinska suda, što je, s jedne strane, njegovo pravo da odluči kojim putem i pred kojim sudom će pokušati da realizuje svoje potraživanje, ali je, s druge strane, uticalo na tok i dužinu predmetnog postupka.
36. Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio jedan dan nakon podnošenja inicijalnog akta (prijedlog za izvršenje podnesen 16. februara 2016. godine, a rješenje o izvršenju doneseno je 17. februara 2016. godine), što u konkretnom slučaju predstavlja promptno postupanje. U nastavku postupaka Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u dva navrata počinio procesne propuste imajući u vidu da je Kantonalni sud svojim rješenjima od 2. avgusta 2016. i 24. jula 2018. godine preinačavao i ukidao, odnosno ukidao i predmet vraćao na ponovni postupak, što znači da Općinski sud u konkretnom slučaju nije postupao efikasno kako to nalažu standardi prava na pravično suđenje u razumnom roku. Pri tome Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svoje odluke donosio u razumnim periodima. U ponovnom postupku Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo oko pet mjeseci da donese rješenje kojim se obustavlja izvršenje u predmetnoj izvršnoj stvari i ukidaju sve provedene izvršne radnje, jer je u vezi sa apelantovom predmetnom tražbinom protiv istog izvršenika i na osnovu iste izvršne isprave već odobreno izvršenje kod Općinskog suda u Sanskom Mostu, Općinskog suda u Mostaru i kod Općinskog suda u Čapljini, što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, tj. obavezom da učinkovito i ekonomično preduzima raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u razumnom roku odlučio o apelantovom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje donošenjem rješenja kojim se predmetni prijedlog odbija protiv kojeg je 19. jula 2019. godine izjavljena žalba apelanta. Pri tome Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo oko dvije i po godine da predmetni spis apelanta dostavi na nadležno postupanje Kantonalnom sudu (Kantonalni sud je 19. januara 2022. godine zaprimio spis Općinskog suda radi postupanja po apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv Rješenja Općinskog suda broj 17 0 I 075173 16 I od 4. jula 2019. godine), što svakako nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, koji nalažu postupanje bez nepotrebnog odlaganja. Navedene periode pasivnosti, u odgovoru na apelaciju, Općinski sud pravda promjenom postupajućih sudija i velikim brojem predmeta kojim je zadužen postupajući sudija. Ustavni sud prihvata da su te objektivne okolnosti u izvjesnoj mjeri doprinijele dužini trajanja predmetnog postupka, ali, s druge strane, podsjeća na obavezu javne vlasti da osigura provođenje izvršnog postupka bez nepotrebnog odugovlačenja. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se veliki broj predmeta ne može smatrati objektivno prihvatljivim razlogom za nepostupanje u izvršnim predmetima.
37. Na osnovu navedenog, s obzirom na to da Općinski sud u konkretnom slučaju nije postupao efikasno kako to nalažu standardi prava na pravično suđenje u razumnom roku u postupku koji je po zakonu hitne prirode, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“.
38. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je svrsishodno naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u apelantovom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
Pitanje naknade nematerijalne štete
39. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
40. Apelant je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka zatražio naknadu nematerijalne štete. Međutim, imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog slučaja, kao i činjenicu da je apelant u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje, i nalaganje predsjedniku Kantonalnog suda da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku i o tome obavijesti Ustavni sud u određenom roku dovoljna satisfakcija za apelanta.
Ostali navodi
41. Takođe, apelant navodi da mu je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno i pravo na imovinu, zabrana diskriminacije i pravo na djelotvoran pravni lijek. S obzirom na to da povredu ovih prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u odnosu na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer Općinski sud, pored objektivnih okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja predmetnog postupka, nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
43. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić