Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1493/21 (S.M.)

Odluka donesena 09. 03. 2022.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1493/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 03. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. ožujka 2022. godine, u predmetu broj AP-1493/21, rješavajući apelaciju koju je podnio S. M., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. M. podnesena protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U- 1136/00 od 7. studenog 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. S. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dobroševića, podnio je 29. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-1136/00 od 7. studenog 2002. godine.

2. Rješenjem Službe za boračko invalidsku zaštitu Općine Novi Grad od 10. travnja 1998. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VIII. grupe sa 40% vojne invalidnosti sa pravom na osobnu invalidninu, te je ukinuto privremeno rješenje Općine Novi grad Sarajevo od 20. listopada 1993. godine kojim je apelantu priznato svojstvo RVI IV. grupe sa 80% vojne invalidnosti.

3. Rješenjem Ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata od 13. travnja 2000. godine odbijen je kao neutemeljen apelantov priziv izjavljen protiv rješenja od 10. travnja 1998. godine.

4. Presudom Vrhovnoga suda od 7. studenog 2002. godine odbijena je apelantova tužba protiv rješenja od 13. travnja 2000. godine.

5. Rješenjem Vrhovnoga suda broj 70 0 U 006362 17 Uvp od 21. siječnja 2020. godine odbačen je kao nedozvoljen zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Vrhovnoga suda od 7. studenog 2002. godine.

Apelacioni navodi

6. Apelant se pozvao na povredu članka 2. Ustava Bosne i Hercegovine i prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju apelant je protiv osporene presude Vrhovnoga suda od 7. studenog 2002. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske presude, ali je taj zahtjev rješenjem Vrhovnog suda od 21. siječnja 2020. godine odbačen kao nedozvoljen. Ustavni sud konstatira da je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske presude u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačen iz formalnih razloga, te je konačna odluka Presuda Vrhovnoga suda od 7. studenog 2002. godine.

9. S obzirom na to da je o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke rješavano rješenjem Vrhovnog suda od 21. siječnja 2020. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema konačne odluke, jer se podrazumijeva da je apelant presudu Vrhovnoga suda od 7. studenog 2002. godine primio prije datuma kad je donesena odluka o njenom zahtjevu za vanredno preispitivanje. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 29. travnja 2021. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Vrhovnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1493/21 (S.M.) | Sudska praksa | Aktio