Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-636/22 (I. V.)
Odluka donesena 09. 03. 2022.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-636/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. marta 2022. godine, u predmetu broj AP-636/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Ilija Vranjković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ilija Vranjković protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 026649 21 Uvlž od 8. oktobra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ilija Vranjković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 16. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 026649 21 Uvlž od 8. oktobra 2021. godine.
2. Rješenjem Vrhovnog suda broj 11 0 U 026649 21 Uvp od 3. juna 2021. godine odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) od 22. februara 2021. godine, uz obrazloženje da je apelant navedenu presudu primio 1. marta 2021. godine, a zahtjev za vanredno preispitivanje iste preporučenom pošiljkom podnio 1. aprila 2021. godine, dakle nakon proteka roka od 30 dana od prijema iste propisanog odredbom člana 36. stav (2) Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS).
3. Odlučujući o prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Vrhovnog suda od 3. juna 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 11 0 U 026649 21 Uvl od 15. septembra 2021. godine predmetni prijedlog odbacio.
4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Vrhovnog suda od 15. septembra 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 11 0 U 026649 21 Uvlž od 8. oktobra 2021. godine predmetnu žalbu odbio i potvrdio rješenje od 15. septembra 2021. godine.
5. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da apelant prijedlog za ponavljanje postupka zasniva na odredbi člana 41. stav (1) tačka 1) ZUS-a, kojom je propisano da će se postupak okončan presudom ili rješenjem nadležnog suda ponoviti na zahtjev stranke ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih bi spor bio povoljnije riješen za nju da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni na raspravi u ranijem sudskom postupku. S tim u vezi je Vrhovni sud ukazao da postupak čije ponavljanje traži apelant nije okončan odlukom kojom je odlučeno nakon rasprave, već procesnom odlukom donesenom na osnovu činjenica koje proizilaze iz stanja spisa ovog predmeta (datum prijema presude i datum podnošenja zahtjeva). Također, da podaci koji se tiču datuma prijema presude Okružnog suda od 22. februara 2021. godine i dokaza o vremenu podnošenja zahtjeva za vanredno preispitivanje te presude na koje ukazuje apelant, nisu bili predmet rasprave, zbog čega nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka prema navedenoj zakonskoj odredbi. Konačno je Vrhovni sud naveo da apelant neosnovano ukazuje da je pobijano rješenje donijeto protivno odredbi člana 45. stav (2) ZUS-a, jer nije učinio vjerovatnim zakonski osnov za ponavljanje postupka zbog novih činjenica i dokaza. Također, da navodi žalbe koji se tiču novog razloga za ponavljanje postupka iz člana 41. stav (1) tačka 6) ZUS-a, tj. da apelantu nije omogućeno da učestvuje u postupku, ne utiču na pravilnost pobijanog rješenja, jer ih apelant ističe prvi put u žalbi pa stoga ne mogu biti predmet ocjene u ovom žalbenom postupku.
Apelacioni navodi
6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koju se apelant poziva u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Vrhovnog suda od 3. juna 2021. godine kojim je kao neblagovremen odbačen zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 22. februara 2021. godine. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u obim prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić