Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3252/21 (Univerzum a.d. Banja Luka)
Odluka donesena 09. 03. 2022.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3252/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. marta 2022. godine, u predmetu broj AP-3252/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Univerzum a.d. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Univerzum a.d. Banja Luka protiv rješenje Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ip 133287 20 Pž od 13. jula 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Univerzum a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija "PUCAR" iz Banjaluke, podnio je 14. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ip 133287 20 Pž od 13. jula 2021. godine.
2. Tražilac izvršenja (Poslovna zona a.d. Banjaluka) je 25. avgusta 2020. godine podnio Okružnom privrednom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) prijedlog za izvršenje protiv apelanta na osnovu pravosnažne i izvršne presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 091676 18 Ps 2 od 5. juna 2019. godine. Tražilac izvršenja je predložio da se izvršenje provede zapljenom novčanih sredstava apelanta, radi namirenja potraživanja u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom, te naplate troškova izvršnog postupka, koliko budu iznosili, sa zakonskom zateznom kamatom, počev od podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do isplate, sve do konačnog namirenja. Konačno je predložio da se naloži bankama da prijenos zaplijenjenih sredstava izvrši na naznačeni broj računa punomoćnika tražioca izvršenja.
3. Rješenjem o izvršenju Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ip 133287 20 Ip od 1. septembra 2020. godine je određeno predloženo izvršenje, te su određeni troškovi tražioca izvršenja u iznosu od 1.202,00 KM.
4. Odlučujući o prigovoru apelanta izjavljenom protiv rješenja o izvršenju Okružnog privrednog suda od 1. septembra 2020. godine, Okružni privredni sud je Rješenjem broj 57 0 Ip 133287 20 Ip od 10. novembra 2020. godine predmetni prigovor odbio kao neosnovan.
5. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Okružnog privrednog suda od 10. novembra 2020. godine, Viši privredni sud je Rješenjem broj 57 0 Ip 133287 20 Pž od 13. jula 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. Apelacioni navodi
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da je Okružni privredni sud rješenjem o izvršenju od 1. septembra 2020. godine odredio predloženo izvršenje prema prijedlogu tražioca izvršenja, te u tom smislu odredio naplatu troškova izvršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do isplate, što je u suprotnosti sa odredbom člana 28. stav (3) Zakona o izvršnom postupku. Dalje navodi da ni Okružni privredni sud u rješenju od 10. novembra 2020. godine, a niti Viši privredni sud u rješenju od 13. jula 2021. godine, kojim je odlučeno o njegovom prigovoru, odnosno žalbi, nisu dali nikakvo obrazloženje u vezi sa primjenom navedenog člana u konkretnom slučaju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. U odnosu na osporena rješenja, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjima se odlučivalo o prigovoru, odnosno žalbi apelanta izjavljenim u izvršnom postupku koji je pokrenuo tražilac izvršenja protiv apelanta na osnovu izvršne isprave presude Okružnog privrednog suda od 5. septembra 2019. godine. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da apelant u predmetnoj apelaciji osporava odluku o naplati troškova izvršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do isplate. Međutim, Ustavni sud ukazuje da je Okružni privredni sud rješenjem o izvršenju od 1. septembra 2020. godine naveo da se troškovi tražioca izvršenja određuju u iznosu od 1.202,00 KM, bez određivanja zakonskih zateznih kamata na troškove izvršnog postupka od dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do isplate, kako to pogrešno navodi apelant. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava ili obaveze“ apelanta, već da su ona utvrđena predmetnom izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju izvršni postupak ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Dakle, Ustavni sud zaključuje da predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić