Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-132/22 (Ž. P. i drugi)
Odluka donesena 09. 03. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 14. EK – zabrana diskriminacije
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Upravni spor
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Invalid
- Invalidnina
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-132/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. ožujka 2022. godine, u predmetu broj AP-132/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli Željko Paponja i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Željko Paponja protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 007582 19 U od 11. studenog 2021.
godine;
Hakija Duranspahić protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 008468 20 U od 4. studenog 2021.
godine;
I. M. protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj 70 0 U 007622 19 U od 26. listopada 2021. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-132/22
1. Željko Paponja (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prozora, podnio je 12. siječnja 2022. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 007582 19 U od 11. studenog 2021. godine.
2. Rješenjem Službe za društvene djelatnosti i pitanja branitelja općine Prozor-Rama od 18. rujna 2007. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V. grupe sa 70% vojne invalidnosti po osnovu ozljede i bolesti zadobivenih kao pripadnik OS HVO.
3. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) od 29. srpnja 2019. godine, ukinuto je konačno rješenje od 18. rujna 2007. godine i upravna stvar je riješena tako da je apelantu prestalo svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na osobnu invalidninu.
4. Presudom Vrhovnoga suda od 11. studenog 2021. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva od 29. srpnja 2019. godine.
2. AP-587/22
5. Hakija Duranspahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Nermin Dizdar odvjetnik iz Mostara, podnio je 14. veljače 2022. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Vrhovnoga suda broj 70 0 U 008468 20 U od 4. studenog 2021. godine.
6. Rješenjem Službe za zaštitu prava branilaca i njihovih porodica Grada Mostara od 14. ožujka 2007. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V. grupe sa 70% vojne invalidnosti po osnovu oboljenja zadobivenih kao pripadnik Armije R BiH.
7. Rješenjem Ministarstva od 12. kolovoza 2020. godine ukinuto je konačno rješenje od 14. ožujka 2007. godine i upravna stvar je riješena tako da je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VI. grupe sa 60% vojne invalidnosti po osnovu oboljenja na koje je služba u Armiji R BiH utjecala na pogoršanje.
8. Presudom Vrhovnoga suda od 4. studenog 2021. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva od 12. kolovoza 2020. godine.
3. AP-644/22
9. I. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Robert Leko odvjetnik iz Širokog Brijega, podnio je 17. veljače 2022. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Vrhovnoga suda broj 70 0 U 007622 19 U od 26. listopada 2021. godine.
10. Rješenjem Službe za branitelje iz Domovinskog rata općine Široki Brijeg od 3. srpnja 2007. godine, apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V. grupe sa 70% vojne invalidnosti, po osnovu stradavanja u obnašanju vojne dužnosti u OS HVO.
11. Rješenjem Ministarstva od 15. kolovoza 2019. godine, ukinuto je konačno rješenje od 3. srpnja 2007. godine i upravna stvar je riješena tako da je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IX. grupe sa 30% vojne invalidnosti po osnovu povrede zadobivene vršeći vojne dužnosti u
OS HVO.
12. Presudom Vrhovnoga suda od 26. listopada 2021. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva od 15. kolovoza 2019. godine.
Činjenično stanje
13. U obrazloženjima osporenih odluka Vrhovni je sud istakao da je Ministarstvo na temelju čl. 14. i čl. 7. st. 3. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko invalidske zaštite (u daljnjemu tekstu: Zakon o provođenju kontrole), rješavajući po službenoj dužnosti, uputio predmete apelanata nadležnome liječničkome povjerenstvu. Vrhovni je sud u predmetu AP-132/22 konstatirao da je donesen nalaz i mišljenje od prvostupanjskoga liječničkoga povjerenstva, protiv kojeg je apelant podnio prigovor, te da je nadležno drugostupanjsko liječničko povjerenstvo, na temelju pregleda apelanta i uvida u medicinsku dokumentaciju, potom donijelo novi nalaz i mišljenje u kojem se suglasilo s ranijim nalazom i mišljenjem. Vrhovni sud je u predmetima AP-587/22 i AP-644/22 konstatirao da apelanti na nalaz prvostupanjskog liječničkog povjerenstva nisu izjavili prigovor, te je stavljena klauzula da je nalaz konačan. Pri tomu je istakao da su prema dostavnicama koji se nalaze u spisu nalazi i mišljenja prvostupanjskih liječničkih povjerenstava uredno dostavljeni, te su neutemeljeni prigovori da ti nalazi nikad nisu dostavljeni apelantima. Nadalje, Vrhovni je sud je u svim predmetima istakao da su rješenja Ministarstva utemeljena na nalazima i mišljenjima koji su potpuni, jasni i dovoljno obrazloženi, te da sadrže sve činjenice i okolnosti od značaja za donošenje pravilnoga rješenja, sukladno čl. 8. i članka 13.a Pravilnika o radu liječničkih komisija u postupku ostvarivanja prava po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji (u daljnjemu tekstu: Pravilnik). Također, u predmetu AP- 644/22 Vrhovni sud je istakao da je apelant neutemeljeno ukazivao na neustavnost odredbi Zakona o provođenju kontrole, jer je postupak u ovom konkretnom slučaju proveden u skladu sa odredbama tog Zakona koje nisu oglašene neustavnim. Također, Vrhovni sud je istakao da su neutemeljeni apelantovi prigovori da su povrijeđene odredbe Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP), koje se odnose na načelo saslušanje stranke, jer je apelantu dana mogućnost sudjelovanja ulaganja prigovora (o čemu je propisno poučen), međutim apelant to nije iskoristio. Konačno, u predmetu AP-132/22 Vrhovni sud je istakao da je s pravom ulaganja prigovora na nalaz i mišljenje Liječničke komisije, apelantu omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima, pa kako je apelant neposredno pregledan od stane komisije, te je i tom prilikom mogao istaći sve ono što je smatrao bitnim za ocjenu njegove invalidnosti, nema povrede ZUP-a na njegovu štetu. Spajanje predmeta
14. S obzirom na to da se navedene apelacije temelje na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-132/22.
15. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
16. U svim predmetnim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, dok su se apelanti u apelacijama AP-132/22 i AP-644/22 ukazali na kršenje zabrane diskriminacije iz članka 14. Europske konvencije. Apelanti u apelacijama AP-587/22 i AP-644/22 navode kako im nije omogućeno da sudjeluju postupku, jer im nalazi i mišljenja prvostupanjskih liječničkih povjerenstava nisu dostavljeni. Apelanti u apelacijama br. AP-132/22 i AP-644/22 navode da su u postupku trebali biti provedeni dokazi saslušanjem svjedoka i vještaka na okolnosti promjene zdravstvenog stanja apelanta. Apelant u apelaciji AP-644/22 ističe da je zakonodavac stavljajući braniteljske predmete u nadležnost Ministarstva, uskratio pravo na priziv kao temeljni institut dvostupnosti u upravnom postupku, pri čemu je uskraćeno i pravo na pravni lijek po presudi u upravnom sporu s obzirom da nema pravnog lijeka.
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
18. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelanti moraju navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelanti navode, tj. ako apelanti nemaju „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
19. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnim apelacijama, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).
20. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženjima odluka osporenih predmetnim apelacijama dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o provođenju kontrole i Pravilnika, u obrazloženju osporenih odluka dao jasne razloge zbog kojih smatra da su nalazi i mišljenja nadležnih liječničkih povjerenstava jasni i potpuni, a u takvom obrazloženju Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se apelanti pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
21. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić